Neki parovi, pak, jednostavno zapnu na nekom mjestu na svom putu ili jedan partner brže od drugoga pređe iduću fazu, piše Andrew G. Marshall u svojoj knjizi 'Volim te, ali…' u izdanju Mozaik knjige

Stapanje – prva godina do 18 mjeseci veze
Faza stapanja omogućava nova iskustva i prigodu za poboljšanje sebe. To može početi kao dio procesa u kojem se s voljenom osobom želi sve dijeliti, ali može postati užitak za cijeli život. Tijekom stapanja partneri jedan od drugoga prisvajaju željene kvaliteta i uključuju ih u svoju osobnost. Snaga zajedništva znači da obje strane osjećaju kako razumiju svog partnera.

Najčešći problemi: Oba se partnera boje da će uznemiriti onog drugog i da će ljubav nestati, stoga čine sve što je moguće da izbjegnu svađe. Ako do nje i dođe, ona se čini kao kraj svijeta jer se boje da bilo kakvo neslaganje može biti kobno. Stoga se jedan partner povlači zbog straha da će izgubiti svoj identitet.

Svijanje gnijezda – druga, a možda i treća godina
Partneri postaju sve više predani jedno drugom i odluče živjeti zajedno. Seksualna se želja s razine pomame pretvorila u nešto čime se može lakše upravljati, a stvaranje doma postaje novi način kojim izražavaju svoju ljubav. Ovdje počinje ljubavna povezanost. Međutim, zajednički život i opadajuća razina zaluđenosti znači da problemi koje su potiskivali tijekom faze stapanja izranjaju na površinu. No činjenica je da veza ne umire, već jednostavno prelazi u drugu fazu.

Najčešći problemi: prisnost može pobuditi nervozu, a svađe se najčešće vrte oko muških i ženskih uloga u kući. Znanstvenici sa Sveučilišta u Teksasu su nakon dugotrajnog istraživanja zaključili da je hodanje od 18 mjeseci do tri godine najpovoljnije za sretan brak, no nekim je parovima takva obveza teška, a odluka o zajedničkom životu je velika stvar. Tijekom stapanja par je posvećen samo sebi, a sad opet postaju važni prijatelji i obitelj. Povratak tih vanjskih silnica može kod para izazvati napetosti.

Samopotvrda – treća ili četvrta godina
Do ovog su razdoblja parovi naglašavali svoje sličnosti, no tijekom faze samopotvrde par ima dovoljno samopouzdanja da uživa u odvojenim aktivnostima, da se prisjeti kako postoji i 'ja' baš kao i 'mi'. Vezi je zapravo i potrebna individualnost obaju partnera da bi joj se osigurao rast. Tijekom ove faze svaki partner mora uravnotežiti svoje interese s onima zajedničkim paru. To može biti popriličan šok, pogotovo nakon faza kad su potrebe veze uvijek bile na prvom mjestu. Neki se parovi prave da njihove osobne potrebe nisu važne, što može stvoriti ogorčenje i problem s identitetom. No problem može nastati i kad jedan partner počne isticati svoje potrebe prije onog drugog.

Najčešći problemi: Ako jedna polovica nema jasnu ideju tko je ili ima nisko samopouzdanje, može joj se činiti ugodnije skrivati se u paru, nego ponovo uspostavljati odvojeni paralelni identitet. Često se događa da jedan partner misli da je vrijeme koje drugi partner provodi sam prijetnja vezi, a borba za moć zauzima središnje mjesto.

Suradnja – otprilike od pete do 14. godine
Parovi koriste sigurnost stečenu u vezi. Ova faza naziva se suradnjom zbog visoke razine potpore koju drugi partner pruža. Uzbuđenje i svježina koji nastaju donose se natrag u vezu i dijele. Tijekom suradnje pouzdanost i povjerenje zamijenjuju nesigurnost i strah od mogućeg gubitka koji je postojao u ranijim fazama. Parovi su 'zaslužili' svoju opuštenu bliskost i razvili vještine kojima se nadopunjuju u kućanskim poslovima, znaju što onaj drugi misli, osjeća, ali nemaju iluzija kao u prvoj godini. Razlike rješavaju zajedno telegrafski bez dugih rasprava.

Najčešći problemi: kad partneri uzimaju jedno drugo zdravo za gotovo ili se jedan partner razvija brže i stoga nastaje rizik da drugog ostavi iza sebe. To je naročito često kod parova koji se sretnu u svojim kasnim tinejdžerskim godinama i ranim dvadesetim. Tanka je, naime, linija između odvojenih aktivnosti koje obogaćuju vezu i onih koje uzrokuju razmimoilaženje para. Ovo je vjerojatno najteža faza od svih šest. Stoga ne začuđuje da je prosječno trajanje neuspjelog braka u EU otprilike 11.3 godine.

Prilagodba – od 15 do 25 godina
Ovi su parovi zaokupljeni prilagodbom na promjene koje im se nađu na putu umjesto da se bave unutarnjim problemima u vezi. Do sada je svaki partner odustao od maštarije o tome kakva bi druga osoba mogla biti. Parovi u ovoj fazi osjećaju se zadovoljno, a s povećanim samopouzdanjem i manje brige o onome što ljudi misle, ovo je često i razdoblje ponovnog seksualnog buđenja.

Najčešći problemi: parovi mogu uzimati jedno drugo zdravo za gotovo i slabije izražavaju osjećaje te je manje vjerojatno da će ih pokazivati.

Obnova – 25 do 50 i više godina
Stariji su parovi često vrlo romantični i bliski. Bliskost u prvoj fazi zasnivala se na obećanju zajedničke budućnosti. Sada se veza zasniva na stvarnosti zajednički provedenog života. U fazi obnove partneri prestaju gledati izvan veze i svu svoju pozornost usmjeravaju prema unutra. Ustvari, oni su prešli puni krug i počeli ubirati plodove ulaganja u svoju vezu.

Najčešći problemi: Ponekad, kao u fazi stapanja, ovi se partneri mogu bojati izražavati razlike, posebno kad drugi ljudi počnu otimati njihov zajedničko vrijeme. Brige o zdravlju mogu izazvati izolaciju, no to su sve manje poteškoće i ova se faza uistinu može nazvati najboljim razdobljem.