Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja
NEDOSTIŽNA LJUBAV
Odlučila sam se na ovaj mail jer se više ne mogu mučiti. Imam 16 godina, a dečko koji mi se sviđa 30.
Sve je počelo kad sam imala 13 i kad sam se počela ozbiljno zanimati za dečke. Primjetila sam da jednostavno ne padam na vršnjake koji se prave frajerčine, govore gluposti ili udaraju sve oko sebe. Primjećivala sam samo starije dečke, već odraslih tijela, s bradicom i zrelim razmišljanjem. Nevjerojatno bi mi bilo privlačno kada bi muški spol pokazao osjećaje.
I onda sam se odjednom zatelebala u voditelja orkestra u kojem sviram. On je više kao prijatelj s kojim mogu dijeliti mišljenja. Mislila sam da je normalno da se tinejdžerica zaljubi u profesora, ali ovo me već drži tri godine.
Polako sam počela osjećati kako mi godi kad osjetim njegov parfem, kad npr. stoji kraj mene i kad pričamo. Osjećam se sretno kad se smije, a kad plače i ja sam tužna. Poznajem njegove mane, ali ga razumijem i opet ga volim.
Znam da je nemoguće da se on zaljubi u mene, ali više ga više ne mogu gledati, nadati se i toliko čeznuti za njim. U međuvremenu sam bila s dva dečka u nadi da ću ga zaboraviti jer sam svjesna koliko su naši svjetovi različiti. Pokušala sam ga zaboraviti, ne buljiti u njegovu sliku i ne misliti na njega cijeli dan. Nitko ništa ne sumnja jer pokušavam biti hladna i ne približavati se. A kada sjedim kraj njega imam osjećaj da je sve u redu.
Mogla bih dati život za njega, kao za npr. svoju mamu. Jednostavno sam se udaljila jer se bojim da ne bih mogla izdržati biti kraj njega. Znam da je najbolje za sve da se ništa ne dogodi između nas, to je za njega najbolje. Nekad mi dođe da mu priznam sve i jednostavno saznam imam li uopće šanse, ali posljedice bi bile ogromne. Bojim se ću žaliti cijeli život ako mu ne kažem i saznam što bi možda moglo biti. Kako da manje patim? Probala sam na sve načine ublažiti bol? Više ne mogu izdržati...
K.
Redakcija Teena: Kužimo te. Kako bi se čovjek i mogao otkačiti od osobe koja u našoj glavi stvara ono što se zove – savršeni svijet! Pa to je osnovna stvar u svakoj zaljubljenosti jer kad staviš te savršene ružičaste naočale, sve postane toliko bajkovito da ne želiš nikada išetati iz svijeta tako predivnih boja. Sve je baš onako kako si želio i zamislio i za taj osjećaj bi bio spreman učiniti sve. Ili barem mnogo toga...Je li to to? Vidiš, to svatko u životu doživi, samo što se tebi to dogodilo s osobom i u kombinaciji koja lagano diže obrvu znak upitnika na realizaciju takve veze. No, ni to nije tako rijetko kao što se čini. Ti si vjerojatno malo zrelija za svoje godine jer te ne zadovoljava ono što bi bilo sasvim OK tvojim frendicama. Nama je to logično jer svojim izborom zapravo više govoriš o sebi i načinu na koji se osjećaš, nego što zapravo pričaš o svojoj namjeri. Kužimo te i da ti je on fenomenalan i da se uz njega osjećaš najbolje na svijetu. To je čista kemija kada ti netko može i zna dići hormon sreće. Kako da se onda otkačiš od tako dobrog feelinga? No u tim tvojim ružičastim naočalama ne postoji jedna dimenzija koju taj čovjek nosi sa sobom i s kojom bi se trebala suočiti. To ti je ona realna dimenzija koja nastupa kada nakon romantičnih večerica, šetnjica, mjesečine i zaslijepljenosti krene – život. Pa se tako nađete u besparici, kreditima, problemima s poslom, zdravljem, ljudima... E, to ti je dimenzija koju sa sobom nosi jedan 30-godišnjak i koju nikako ne možeš izbjeći. Kužiš? Znači, mi kužimo da si ti uvjerena kako je biti s njim fenomenalno, ali ti si u to uvjerena samo zato što priču promatraš s lijepe strane. Onom ozbiljnom se ne baviš, čak mislimo da ti nije ni pala na pamet. E, sad, tko zna kako bi ga promatrala kad bi ga vidjela nemoćnog i slabog, pritisnutog životnim problemima koje imaju 30-godišnjaci? Trebalo bi ti puno iskustva i zrelosti da podneseš i tu njegovu stranu bez svojih ružičastih naočala. Sve dok on tebi pokazuje samo svoju neopterećenu stranu, naravno da si zakačena na tako nešto dobro. OK, znamo da smo te sad zalili s kantom hladne vode, no žao bi nam bilo da propustiš masu neopterećenih odlazaka u kino, disko i spojaka s vršnjakom koji možda ne djeluje tako moćno, ali barem te neće opteretiti s otplatom kredita od 25 godina prije vremena. OK, šala, ali znamo da si skužila što smo mislili. Naš savjet ti je da, ako ti ova priča čini ovakve emocionalne turbulencije, mi skromno mislimo da bi bilo pametno odmaknuti se i smiriti uzavrelu glavu. To je naše čvrsto mišljenje koje smo potkrijepili gore ispisanim argumentima, a na tebi je da budeš mudra i prepoznaš dobronamjeran savjet. Nadamo se da ćeš to i moći. Cheers!
KAKO POMOĆI PRIJATELJU KOJI IMA LJUBAVNIH PROBLEMA
Čitala sam vaše prethodne savjete i odlučila sam se javiti.
Ne znam kako pomoći mom prijatelju. Pati zbog nesretne ljubavi već više od dvije godine. Njemu je 20 godina, a ta cura je par godina mlađa. Upoznali su se na jednoj svadbi i ona mu je odmah dala znakove da je luda za njim. Međutim, na vezu nije željela pristati. Inače je tip cure koja rado voli švrljati.
Borio se za nju godinu dana i napokon je pristala. U toj vezi ga je potpuno zanemarivala i varala. Prekinuli su. Pošto se kreću u istom društvu, ostali su u kontaktu i opet ga je nastavila vući za nos.
Nakon pola godine pisala mu je da joj nedostaje i da ga želi natrag. Prvo je napisala kako osjeća gađenje prema njemu pa onda da joj užasno nedostaje. Opet je pristao i nakon par tjedana ponovno ga je prevarila, potpuno ista priča. On mi je rekao da je u toj vezi nesretan i da se ona uopće ne brine oko ničeg. Često spominje kako bi se najradije ubio i da mu je svega dosta. Zabrinuta sam jer to prečesto spominje. Preporučila sam mu da bi bilo dobro da posjeti psihologa. Čak sam mu rekla da sam i ja bila i da to nije ništa strašno, da je to način kako može se može suočiti s problemom, ali odbio je i rekao da mu to ne treba. Imam osjećaj da je postao mazohist i da se već navikao na tu patnju jer ne može bez te cure. Inače, u povjerenju mi rekao kako ponekad osjeća da ga nitko ne razumije, ne shvaća i da je previše usamljen, iako je vrlo zgodan i poznat jer se bavi pjevanjem i stalno je okružen ljudima. Znam da problem leži u njemu i možda ja nisam ta koja mu može pomoći, ali doista ne znam što da radim jer ne mogu stajati prekriženih ruku? Zabrinuta i bojim se da mu se nešto ne desi.
Redakcija Teena: Da budemo iskreni, potez ti je za reći svaka čast jer pokazuje da još uvijek postoje iskrena prijateljstva, no odgovornost koje si se prihvatila ti ne može biti gora. Moramo reći da nam je jako drago što toliko često dobijemo ovako divne mailove u kojima je vidljivo da iskrenost u prijateljstvu postoji i da je se može njegovati. To je ono super u ovoj priči. No bojimo se da je ono što baš i nije super u ovoj priči nažalost toliko jako da ne znamo kako bi moglo biti savladivo. Nekako imamo (loš) osjećaj da je tvoj prijatelj našao ono što je tražio – izvor stalne patnje koji ga drži u raspoloženju koje mu (očito) odgovara. Čuj, svi mi znamo ili smo već iskusili na vlastitoj koži da je život težak. Nekima se dogodi da, kada shvate ovu činjenicu kao istinu, ujedno osjete i da možda sami neće imati snage za uspješno iznošenje sa svim teškoćama koje ih očekuju i koje bi trebali prevladati. E, sad, tražiti ili dati nekome podršku je najnormalnija stvar, pogotovo ako si svjestan da se i sam vrlo lako možeš naći u takvom položaju. No zamisli koliko mora biti teško jednom dečku, koji ostavlja dojam uspješnog frajera i koji još ima reputaciju slave, da prizna da ne zna i ne može sam te da treba pomoć. Nije ni čudo da se osjeća usamljen i da ga nitko ne razumije. Pa tko bi ga mogao razumjeti, jer po današnjim mjerilima on ima sve, a nije sretan. Naravno da samo rijetkima može biti jasno zašto. On mora naći nekog pravog sebe, a to očito nije uspješan pjevač i zgodan frajer koji može imati koga poželi. Ta cura mu je bila samo okidač koji mu je pojačao nezadovoljstvo samim sobom jer svoj neuspjeh s njom tumači osobno – da joj on nije dovoljan takav. Ne kuži da će njoj rijetko tko biti dovoljan i da takvim osobama teško bilo tko to može biti pa tako on nema baš nikakve veze s time. No dogodio mu se bed da se našao u situaciji koju njegov osjetljivi mozak ne uspijeva procesuirati na pravi način i on samo tone sve dublje. Moramo ti reći da je teško pomoći takvoj osobi. Jedino što još možeš napraviti je da budeš za nijansu agresivnija no što si bila do sada što se tiče njegova odlaska kod psihologa. Navali na njega, pritisni ga malo žešće, to je jedino što možeš pokušati u ovakvoj situaciji i jedino što bi ti dalo mir da si napravila sve što si mogla. Nažalost, svi ostali potezi su na njemu, a mi se samo nadamo da će znati biti mudar prema sebi i da će imati snage pobijediti sam sebe. Držimo vam palčeve!
ŽELIM GA NAZAD
Imam 19 godina i prije 5 mjeseci sam ostavila dečka. Hodali smo šest mjeseci i bilo je uglavnom sve OK, iako su nas razdvajali kilometri i kilometri. Imala sam veliko povjerenje u njega, te mu zbog toga ništa nisam branila. On je cijelo to vrijeme ostao vjeran i nikada me nije prevario niti je pomišljao na to (što i drugi potvrđuju), jer sam, kako kaže, drugačija od drugih. Iako sam ga jako voljela, imam osjećaj da mu to nisam znala pokazati, za što se sad užasno kajem i sebe krivim.
Razlog zašto sam skrivala te osjećaje je to što nisam htjela da me slučajno povrijedi jer sam inače jako osjetljiva i takve su mi se stvari do sad događale.
Nakon što sam prekinula s njim jer smo se počeli stalno svađati, postalo mi je jasno da ga volim više od same sebe i svog života.
Što učiniti da ga opet pridobijem?
Redakcija Teena: Ah, pa pitaš okorjele optimiste što učiniti u ovakvoj situaciji? Za nas ne postoji opcija da se ne treba nekome dati nova šansa. Tko zna, možda je i on shvatio isto što i ti u ovom međuvremenu, šteta bi bilo ne podijeliti taj osjećaj ako ga dijelite. Prekidi ponekad nisu loša stvar. U tom intermezzu se zna dogoditi mnogo stvari koje iščiste lude glave i naprave ih mnogo pametnijim i spremnijim za prihvaćanjem stvari koje prije nisu mogle. Jednostavno, čovjek sazrije i skuži gdje je radio greške pa ih se potrudi ispraviti i korigirati. Zašto ne? Gle, ovdje ti neće biti druge nego preuzeti rizik i javiti mu se, ispipati malo taj teren. Sve samo prijateljski, naravno, dok ne vidiš u kakvoj je on situaciji i kako diše. Naravno, osnovno je da se psihički pripremiš na sve opcije i onu lošu i onu dobru. A na nama je onda da samo držimo fige da sve kocke padnu na – dobro! Good luck!
NAPOMENA REDAKCIJE:
Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kada ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio) pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, nego da im odgovaramo direktno na e-mail.
Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.