Molim vas da mi pomognete riješiti jedan problem. Prošle godine sam upoznala jednog dečka. On ima 17 godina, a ja sam tek napunila 14. Bili smo super frendovi, bolje rečeno najbolji. On nije iz mog grada i cijele smo se zime dopisivali i, kad je došao, družili. Imao je kratku vezu s mojom prijateljicom, ali nije dobro završilo. Danas su dobri frendovi. Stvar je u tome što mi je uvijek bio nevjerojatno drag, a u zadnje vrijeme još više. Zna da mi se sviđa, a i ja se njemu sviđam i on to pokazuje. Ali problem je u tome što sam užasno ljubomorna. On je ženskar. Pola mojih prijateljica pati za njim i on ih mazi (po kosi itd.) ali opet prema meni pokazuje više nego prema njima. S njima je to samo zezancija, a on i ja imamo dublji odnos, pogotovo kad je manje ljudi oko nas. Priznao je da me želi napraviti ljubomornom. Znam da želi biti sa mnom, ali se srami i ne želi dok smo u okruženi ljudima. Što da radim? Molim vas da mi odgovorite što prije jer sam u gadnoj situaciji.

ConFuSed GirL 

Redakcija Teena: Pa, povjerila si nam čistu klasiku od životne situacije, iskreno rečeno. Upravo imaš posla s frajerom koji želi biti više no što zapravo je i to ga žestoko ometa da posloži neke stvari kako treba. To su tipične faze u kojima 'junačine' takvog oblika izigravaju teške kulere u svakoj skupini koja broji više od troje ljudi, a zapravo umiru od želje da se opuste i ostvare svoje privatne potrebe. Nažalost, to im uspijeva tek u teškoj i crnoj osami, sterilnim uvjetima i debelom betonskom bunkeru, zaštićenom od buke i radijacije. Prevedeno – može pokazati što osjeća tek kada ga nijedan frend nema u radijusu svojeg vidokruga širine 300 km. Još prevedenije – takvo ponašanje je iznimno luzerski i jadno i otkriva kukavicu, a ne junaka hrabrog srca koji bi se borio za svoj stav bez obzira na sve. E, sad, budući je situacija češća no što se misli, nije opcija, a ni izbor okrenuti se i otići - prerano. To ti znači da treba pokušati par lukavo-žensko-prastarih zahvata prije no što digneš ruke uvis i objaviš opću kapitulaciju. Budući ti je nesuđeni svečano i ponosno objavio da te najočitije namjerno želi napraviti ljubomornom, ti imaš prvi slobodan izbor – pravi se da nisi! To ti je prva stvar koju trebaš naučiti u životu, kada te netko namjerno izaziva kako bi te povrijedio, ti mu to nemoj dopustiti, tj. nemoj to pokazati.
Odmah nakon toga preporučamo drugu odgojnu metodu, a ta ti je da lagano i ti nađeš neki objekt koji bi se lagano dao zagrliti ili pomaziti od svekolike dragosti, samo te upozoravamo da to ne bude kućni ljubimac ili tvoji djed i baka jer to baš i neće proizvesti jednak efekt.

Znači, naći nekog dobrog frenda, po mogućnosti malo širih ramena i ugodne vanjštine, kojem bi se dalo javno (da tvoj nesuđeni vidi!) izraziti svoje simpatije u obliku prebačene ruke preko ramena ili vrlo vidljivog javnog zagrljaja. Kužiš? Znači, lekcija i odgojna metoda koja zna žestoko lupiti suprotnu stranu po glavi i prigodno je rastrijezniti je – ne pokazati ljubomoru i upravo to isto napraviti suprotnoj strani. Znaš kako se inače kaže, nikad drugom ne radi ono što ne želiš da se dogodi tebi, vrlo mudra rečenica koju bi tvoj nesuđeni dragi trebao dobro zapamtiti, a i mogao bi samo ako mu (uz)vratiš istom mjerom. Nakon ova prva dva zahvata, slijedi treći i taj zna toliko dotući protivnika da isti poželi zaurlikati punim plućima posred Trga bana Jelačića da ste, ne zajedno, nego za-je-dno da svi znaju, čuju i vide. Zahvat je prilično jednostavan i efikasan – ignoriraj ga. Ne previše i preočito, tek toliko da ne budeš baš toliko dostupna kao do sada i da se od sedam poziva ne javiš na barem nekih tri-četiri. Budi malo opterećena, zaposlena, nedostupna.... Malo, čisto toliko da se 'junačina' uznemiri i ne uzima zdravo za gotovo svoju poziciju u tvom životu. Eto, tek kada redom (is)probaš sve ove zahvate, imaš pravo dići ruke od cijele priče i proglasiti je – izgubljenim slučajem. Mi držimo fige da ispadne baš suprotno! Go!

Bok, evo i ja imam jedan problem. Prvo je to što imam 15 godina, a još se nisam ljubila (dok svi moji frendovi jesu). Dečka trenutno nemam i to me ne brine previše jer zašto bih ga uopće imala ako nisam zaljubljena. No mene je strah da kad se zaljubim da ću se bojati prići dečku baš zbog takvih stvari. Brine me kako će on na to reagirati jer ću se sigurno sva uspaničariti u tom trenutku. Prije se nisam ničeg bojala jer sam uvijek gledala mlađe dečke, no sada su mi se više počeli sviđati oni koju godinu stariji. Totalno imam osjećaj da sam izgubila samopouzdanje. Što da radim jer to me već polako brine? Pomozite!

Maya

Redakcija Teena: Po nama, ne moraš raditi baš ništa jer nevjerojatno zdravo postavljaš važne stvari u svojoj glavi. Da, fakat, zašto bi bila s nekim samo zato da možeš reći da jesi? Bravo za stav i čvrsto stajanje na nogama! Ipak, moramo ti ipak naglasiti da, koliko god ti se divimo što trenutno imaš čvrst hod po zemlji, nažalost, baš ništa te neće moći spasiti klecanja istih u trenutku kada se, zaljubljenoj, približi taj svečani trenutak. Ne očekuj da ćeš u tom trenutku moći spriječiti blaži srčani udar jer tako ti je bilo baš svima, onima čvršćima i onima malo nesigurnijima u području koljena. Znači, riješili smo pitanje treme i zaključili da nema ni teoretske ni svemirske šanse da je u tom trenutku nećeš imati i s time se čovjek jednostavno treba pomiriti. Zato u tom trenutku treba pokazati hrabrost i baciti se u vodu, pa što bude. Što se tiče činjenice da se bojiš da nećeš imati hrabrosti prići dečku, možda je to i dobro jer je ipak bolje da isti prvi priđe tebi. E, sad, nije da mi nismo za poduzetne žene, ali činjenica da je bolje da dečki pokažu prvi junačku hrabrost je stara kao svijet i definitivno u istoj ima toliko čari da je svakako podržavamo. Stoga se ni ne moraš brinuti oko prilaženja, dovoljan je mali znak i ti si svoje obavila. Sve drugo je dalje na njemu, na tebi je samo da se probaš održati na nogama kada kucne taj trenutak, a nemamo ništa protiv ni da se damski pridržiš za čvrstu nadlakticu svojeg heroja ako ti baš žešće zaklecaju. Dapače! Što se starijih dečki tiče, tu ti moramo uprijeti prstom u dvije važne činjenice. Pravilo broj jedan ti je da i nije tvoja obveza da imaš više iskustva od nekog starijeg jer je tako logično da – nemaš! Pa se odmah opusti. Drugo ti je da i nije neka fora pred dečkima izigravati frajericu, to baš i nije lijepa slika ni u jednoj životnoj dobi, a pogotovo u tvojoj. Pa se onda opusti još i više. I tako, opuštanje po opuštanje i stigli smo do zaključka, opusti se do kraja i samo se – prepusti! Vidjet ćeš da će se situacija sama od sebe posložiti tako da ćeš se jednom ovoj frci samo smijati, vjeruj nam na riječ! Good luck!

Imam stvarno velik problem, ali prije nego što potražim stručnu pomoć, molila bih vas za savjet. Mislim da imam gljivičnu infekciju! Da stvar bude gora ta infekcija je 'dolje'. Svrbi me i imam žutobijeli iscjedak, neugodnog mirisa. I cijelo to područje mi je crveno, nadraženo. Molim vas pomozite, imam tek 16 godina i neugodno mi je ići ginekologu jer nemam mamu da me odvede. Nemam se kome drugom obratiti. Pomozite mi svojim savjetom! Hvala.

Redakcija Teena: E, sad, stvarno bismo voljeli da možemo odmah prepisati lijek i daljnju terapiju, no, nažalost, mi to zbilja ne možemo i ne smijemo. Kužimo da si u gadnoj frci i znamo da ti ja baš bed, ali nema te osobe koja bi bila u stanju reći kako, zašto, kuda i gdje a koja se ne odaziva na ime – liječnik! Po svim simptomima koja si nam opisala i nama se čini da to zbilja je gljivična infekcija za koju postoji efikasna terapija, ali naglašavamo da nam se to samo ČINI. Kužiš koji je to problem jer ne možeš na osnovi samo nekakve sumnje nekom reći što i kako je vrlo opasan potez. I tako opet dolazimo do – liječnika! A postoji i nešto još bolje – liječnica! Za ovakve panične situacije svim curama ovo –ica može donijeti veliko životno olakšanje, pa ti preporučamo da se među frendicama raspitaš za neku ginekologinju koja je njima riješila pitanje prvog pregleda bez puno panike i drame. Prvi pregled uopće ne mora biti neka odbojna trauma ako nađeš liječnika/icu s kojom se cijela priča obavi s pažnjom i razumijevanjem. Prvo ćeš tako i tako obaviti samo razgovor u kojem će te se uputiti i objasniti u sve potrebne detalje koje moraš znati i taj razgovor i služi za to da se opustiš i shvatiš da cijela priča uopće nije tako strašna. Nakon razgovora ginekolog/inja će odlučiti koji će daljnji koraci uslijediti. Baš nam je krivo što nismo bili u mogućnosti konkretnije pomoći, ali u ovakvim situacijama je opasno igrati ulogu onoga tko nismo. Predlažemo ti da pitaš frendice, tetu, sestrične ili neku drugu osobu od povjerenja za informacije, a ako ne osjećaš da bi mogla porazgovarati s ikim koga poznaješ, nazovi Plavi telefon jer si anonimna i možeš im povjeriti svoje strahove. Od njih možeš dobiti konkretan savjet i još konkretniju pomoć i podršku u ovakvoj situaciji. Mi smo uz tebe, samo kreni u akciju što prije – GO! Samo hrabro!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.