NISAM SRETNA

Ovako...ne znam od kud da počnem. Imam 16 godina, dobre ocjene(i predobre), ali nisam sretna.Uvijek sam mislila da je to zbog izgleda ili neznam ni sama. Mislim da bih trebala na dijetu, ali izgubila sam 10 kilograma ovo ljeto. Osjećam se usamljeno i u zadnje vrijeme me pogađa često, dolazim do trenutaka kada bih najrade sjela i plakala, a ne znam ni sama zašto. Nikada nisam od nikoga tražila pomoć (ni od roditelja ni od prijatelja - nemamo takav odnos niti ga želim pokretati).U društvu sam uvijek ja ta koja uvijek tješi ostale. Mislim da bih bila sretnija kada bih smršavjela ali, evo,ova kriza već traje dvije do tri godine, ali uvijek se sredim i nastavim dalje. Nisam od onih koji bi se rade ubili nego riješili problem i nastavili dalje. Zapravo, problem je u tome što se osjećam usamljeno i jadno. Nemam dečka već par godina i sad se osjećam nekako jadno, pogotovo u vrijeme blagdana i posebno Valentinova. Nikada ne pokazujem da se osjećam tako već se ponašam kao i uvijek (veselo,dobro,zezantica sam), ali u sebi gorim i propadam. Ne želim nikoga opterećivati s tim, tek sam sada odlučila potražiti pomoć i neki savjet. Ne znam što da radim da bih se osjećala dobro, prošle godine su me držale ocjene i sreća što više nemam problema kao i u osnovnoj (s ocjenama i roditelji me više ne gnjave u vezi ocjena), ali ove, ne znam... Trebala bih biti sretna, ali nisam...Možda bih trebala upisati neku aktivnost ili nešto od čega ću se osjećati dobro, ali to neće riješiti problem, samo ću nastaviti dalje i opet nakon određenog vremena puknuti. Ne znam što da radim, molim vas pomozite....

Redakcija Teena: Pa ti si napravila svoj prvi fenomenalan korak samim time što si sjela i napisala sve ovo, otvoreno, direktno, jasno i crno na bijelo. To je velika stvar jer ljudi koji nemaju potrebu rješavati ono što ih pritišće, nemaju potrebu o tome ni razglabati, a to samo znači da se dobrovoljno nastavljaju valjati u svojem crnilu. To je zbilja loše i zbilja negativno i super smo sretni što vidimo da ti ne spadaš u tu skupinu. Dapače, skupina u koju ti spadaš je ona koja uvijek zna, hoće i može dići glavu kada ti je život spusti i to ti je najbitnije što se ovog istog života tiče. Pazi, čovjeku treba jako dugo vremena kako bi shvatio da porazi i padovi nisu najstrašnija stvar koja se događa, nego je najstrašnije ako, kada padneš ili te nešto porazi, ne uključiš onaj prekidač u sebi na kojem piše 'fajter'! Poraze i padove treba prihvatiti kao sastavni dio života i nikada ne treba ništa temeljiti na uspjehu jer su i uspjeh i poraz relativna stvar. Znači, treba se zadržati u jednoj mirnoj životnoj sredini u kojoj se valjaš između pokojeg poraza i pokojeg uspjeha, ali, u sebi uvijek zadržavaš 'ne dam se!' duh. Mi uvijek svim srcem podržavamo jedan vrlo pozitivan oblik ljudske samosvijesti koji, za razliku od onog napornog i iritirajućeg oblika koji kaže 'ja sam svemoguć, ja mogu sve i uvijek ću dobiti sve što zaslužujem!', govori vrlo zdrav i sportski životni stav: 'ja znam da nisam svemoguć, ali isto tako znam da, ako nešto zagusti i krene loše, naći ću načina da pobijedim!'. E, ljude koji zrače ovim zdravo-pozitivnim stavom uvijek silno volimo vidjeti kako visoko i ponosno uzdignute glave hodaju ovim svijetom. I nikada nas ne nerviraju. Zato i tebi odmah predlažemo da prihvatiš ovaj stav i, za početak, visoko uzdigneš glavu jer ovim mailom si već dokazala da znaš krenuti u borbu sa svojim demonima kada to treba. Bravo! I nikada nemoj čuvati bol u sebi. To je loše. Ako te boli, reci da te boli jer kako da ti netko umanji bol ako ni ne zna da patiš od nje. Kužiš? Držati u sebi i trpjeti te neće dovesti do rješenja, samo do daljnjeg trpljenja, a rečenicu 'ne želim nikoga gnjaviti svojim problemima', izbaci iz uporabe zauvijek. Ako znaš s kime treba (po)pričati, nikada nećeš imati osjećaj da ga gnjaviš. Evo, vidiš, sa nama si baš super proćaskala o svemu što te tišti i gnjavi, a mi ni u jednom trenutku nismo osjetili da je to živa muka. Znači, logika stvari ti nalaže da sada kreneš u potragu za još ljudi koji znaju s tobom popričati na ovaj način, a da ti, pri tome, uliju prvu dozu pozitivne energije. Nama odmah, kao i obično, pada na pamet plavi ili hrabri telefon gdje možeš anonimno sresti upravo takve ljude. I zato odmah okreni broj i počni govoriti i izbacivati bol i muku iz sebe. Vidjet ćeš da ćeš se osjećati bolje. Isti tako, predlažemo ti da kucneš na vrata svojeg liječnika opće prakse i malo vidiš kako stojiš sa zdravljem. Ponekad neku zdravstvenu situaciju prati pad energije ili lagana deprica i kada riješiš uzrok, riješiš i svoj energetski down. Pa, eto, ništa te ne košta da napraviš taj lagani check-up. Samo akcija i aktivacija mogu izvući čovjeka iz stanja u kojem se ne osjeća ugodno. A, isto tako, ponekad i nova frizura čuda čini;) Pa, evo, prijedloga imaš puno, na tebi je da povučeš poteze. Mi znamo da ćeš ti to i znati i moći. GO!

POČINJEM ĆELAVITI

Bok! Pišem vam prvi put pa nisam sigurna hoćete li mi odgovoriti na mail... Moj problem će vam možda biti neobičan, jer se možda niste prije susretali s ovakvim nečim, ali pokušat ću objasniti... Nadam se da ćete mi pomoći.

Imam 16 godina. Prije otprilike pola godine-godinu, primjetila sam da mi se kosa podosta prorijedila! Prije sam imala vrlo gustu i čvrstu kosu, a sada imam rijetku i mekanu kosu. Dok sam imala 13-14 godina imala sam kraću kosu pa sam koristila gelove, ali sada imam vrlo dugu kosu, no čini se da mi se tek sada vide posljedice korištenja gelova i drugih preparata! Kosa mi se skroz prorijedila, najviše na tjemenu! Mogu se čak i zamisliti kao ćelavu!! Užas! Strah me da mi se ne nastavi i dalje prorijeđivati!! Često podignem sšiške špangicom i tako pokušavam to prekriti! Ne znam što da radim. Očajna sam! Majka mi je također primjetila da mi se kosa prorijedila pa mi je rekla da bih trebala otići kod svoje doktorice i reći joj to. Ne znam da li će mi doktorica moći pomoći oko toga.

Idem u gimnaziju. Teška je to škola pa se mnogo i nerviram radi toga i po cijele dane sam pod stresom! Mozda je i to razlog! Stvarno više ne znam što da radim i kome da se obratim! Ne želim oćelaviti! Otkad sam to sve primjetila, više ne stavljam ništa na kosu u nadi da će mi kosa opet postati barem malo gušća! Molim vas dajte mi neki savjet što da radim jer stvarno više ne znam što da učinim!!

Molim vas pomozite mi!!!!

OČAJNA :S

Redakcija Teena: Da, kužimo. Gle, mama ti je definitivno bila u pravu. Liječnici nisu svemogući, ali, zbilja u većini slučajeva, znaju, hoće i mogu pomoći kada i ako treba. Obavezno otiđi na pregled kod doktorice, ne zato što mislimo da se nešto alarmantno sa tobom zbiva, nego zato što je stvar možda vrlo jednostavna i lako rješiva, a ti se patiš u svojem strahu, panici i sumnjama. A to, zbilja, nema smisla jer tako se nerviraš na n-tu potenciju, kao da ti samog nerviranja već nije dosta zbog osnovnih stvari. Zato, lijepo, pinklec na rame i put pod noge k doktorici i neka ti skine jednu brigu više sa leđa. Ajde, u akciju! Vidjet ćeš da će ti se vrlo brzo vratiti osmijeh na lice. Cheers!

POVRIJEDIO SAM JE, ALI JE JOŠ UVIJEK VOLIM

Pozdrav,
pa da krenem, imamo iznad 20 godina i bili smo skupa nekoliko godina. U to vrijeme sam je dosta znao emocionalno povrijediti. Par puta smo i prekidali koji put i na mjesec dana. Nisam je dovoljno cijenio niti točno znao što mi znači. Nedavno sam joj priznao neke stvari koje sam napravio i to je naravno prekinulo vezu. U toj vezi nisam bio dobar. Ona sada ne želi imati posla sa mnom osim ako ne nađem curu i krenem dalje, jer kako ona kaže ona je krenula dalje. Ništa od toga ne bi bio problem da je ja ne volim. Naravno ovaj prekid sliči prošlima u kojima kad je gotovo onda počne ono poznato: bit će bolje, promjenio sam se, volim te više od svega itd. I kada bi mi se vratila opet bi bilo manje više po starom. Ona je povrijeđena i ima potpuno pravo željeti ići dalje.

Ali da se vratim na ono što sam rekao ranije u tekstu - volim je. Tek nakon ovog prekida sam zaista uzeo trenutak i razmislio o svemu što sam loše napravio, i tek tada shvatio težinu svojih djela. Ne mogu tvrditi da sam se u mjesec dana (toliko je otprilike prošlo od prekida) istinski promjenio, no ono što sad znam, a do sada nisam, jest da ne želim biti takav, da je zaista volim, da non stop razmišljam o njoj. Probao sam i ići dalje, međutim i kada budem s drugom na kavi desi mi se da pričam i razmišljam o njoj. To pak nije u redu prema tim drugim curama. Znam da je prošlo premalo vremena za bilo što, pogotovo jer su njoj rane još svježe.

Ne znam što napraviti. Jako bih cijenio vaš savjet.

Redakcija Teena: Pa, mi ćemo ti odmah u startu reći da si u ovom trenutku postupio i nastupio vrlo pošteno, a to ti je prvi hvale vrijedan potez u ovom postupku u kojem moraš početi vrlo čvrsto i odlučno raditi na tome da promijeniš sam sebe. No, isto tako je hvale vrijedno što vidimo da si puno toga o samome sebi shvatio i da se i želiš istinski obračunati sam sa sobom. Drugim riječima, počeo si sam sebi smetati i počeo si starog sebe odbacivati. To je dobro. Ovo ti je šansa da od sebe napraviš ono najbolje što možeš biti i tu šansu sada nemoj propustiti. Ovime ti zapravo želimo reći da sada prvenstveno trebaš uzeti vrijeme za samog sebe, kako bi se pročistio, obnovio i sam sebe ponovno stvorio. Tek nakon toga, kao novi 'ti' možeš krenuti u osvajanje cure do koje ti je zbilja stalo. Jer, sve dok ne odbaciš u potpunosti svoju staru kožu, ona ti neće vjerovati jer ljudi funkcioniraju na razini intuicije i telepatije, po načinu – namjera se ne mora vidjeti, ali se osjeća. Pa tako svi mi možemo probati sakriti neku svoju istinu, ali, ljudi svejednu tu istinu svojim senzorima namirišu i osjete. To ti je ono kad se kaže 'ne znam, ne mogu to definirati, ali, nešto mi se ne sviđa kod tog čovjeka'. Evo, naš ti je prijedlog da prvenstveno navališ na sam sebe i rad na svojoj regeneraciji, tek kada to obaviš, možeš se mirne duše i pošteno posvetiti osvajanju. A tada, uključi petu razinu strpljenja, uloži znoja bez žaljenja i vremena koliko treba. Tek tada ćeš biti zadovoljan i sobom i svojim uspjehom kod te cure. Evo, to ti mi mislimo, na tebi je da vidiš slažeš li se s nama. Good luck!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.