TRENIRAM BORILAČKI SPORT, ALI NE ZNAM JE LI TO ZA MENE

Bok, imam dosta problema, pa vas molim za pomoć. Ne znam odakle početi. Pa, ovako: dok nisam počela trenirati taekwondo, bila sam najsmotanija. To se sve promijenilo, ali kada sam počela trenirati, svi su mi se rugali i mislili su da ću odustati. Ali nisam. Vježbala sam svaki dan i uznapredovala. Zatim više nismo imali treninge i prešla sam u drugi klub. Tamo me trener odmah stavio da sparingiram. Bilo me strah jer u prošlom klubu nismo sparingirali, ali što je, tu je. Zatim smo imali natjecanje. Jedva sam spavala, ali su ovi iz kluba bili dobri, iako su se neki dečki, kada sam dolazila, pitali što će ova tu. Izgubila sam od jedne koja je četiri pojasa iznad mene. Skoro sam počela plakati, ali nisam. Tu je bila još jedna cura, niži pojas od mene, koja se borila s crnim i bila je super! Drago mi je zbog nje, stvarno, ali ja sam osramotila i sebe i klub. Kasnije su mi neki iz sažaljenja rekli da je bila dobra borba. Inače nemam baš samopouzdanja i ne znam kako sam se našla u borilačkom klubu. Strah me je dosta često od borbe s višim pojasevima i to ne viđam kod druge djece koja isto treniraju taekwondo. I moji misle da je ovo hrabro od mene, ali ja ne znam. Vježbala sam svaki dan i jako se razočarala. Što vi mislite o svemu tome?

Redakcija Teena: Pa, mi ti definitivno plješćemo zbog načina koji si izabrala da se riješiš svojih strahova. Ni da si nas pitala, ne bismo ti mogli savjetovati bolje od ovoga što si sama odabrala. Bravo! Ti si, vjerojatno, podsvjesno u sebi uključila pozitivu i krenula se obračunati s onim što ti smeta – s manjkom samopouzdanja. I to na veoma zahtjevnom području kao što je borilački sport gdje svaki dan postoji prilika da ne uspiješ i da netko bude bolji od tebe. To je pravi izazov za samopouzdanje, no onaj tko stisne zube i nastavi s borbom dalje, taj je pravi pobjednik jer je bacio na pod najtežeg protivnika – svoj vlastiti strah! Nama nema ništa logičnije od toga da te frka od nekoga tko ima četiri (!!!) pojasa više od tebe. Pa, čovječe, mi bismo se sakrili u mišju rupu od užasa da nas netko takav samo pita gdje je najbliža tramvajska stanica, a kamoli da uđemo u neki fajt. OK, ti treniraš te fajteve, no svaki čovjek koji je normalan mora zdravo moći procijeniti svoju snagu i iskustvo naspram protivničke i slijedom toga se i postaviti. Za nas je, u tvojem slučaju, ogroman uspjeh da si ustrajala u toj borbi i zbog toga ti se samo možemo diviti. Pa zamisli koliko je aktivnih borbi imao tvoj protivnik s četiri pojasa više, koliko više iskustva i treninga u nogama. Kada kreneš u fajt s takvim protivnikom, onda je bespredmetno koncentrirati se na pobjedu, nego je mudrije koncentrirati se da ta borba bude što duža i neizvjesnija. Ti si to očito baš tako uspjela i zato svaka čast. Ovo iskustvo bi te trebalo naučiti da ne tražiš toliko mnogo od sebe i nemaš prevelika očekivanja jer se tu gubi mnogo energije koje bi pametno mogla uložiti u temeljite treninge. Isto tako, ponekad se drugi ljudi čine puno snažniji no što izgledaju, ali vrlo često su to samo dobro složene vanjske maske koje skrivaju pravu istinu. Zato ne gubi vrijeme  na promatranje tuđih reakcija na neku situaciju, jer ti si ti i uvijek ćeš reagirati na svoj način. No ono što si definitivno propustila napraviti i na što ćemo te mi podsjetiti je – čestitaj sama sebi na hrabrom sučeljavanju i nagradi se za to. Nemoj biti toliko stroga prema sebi i vidjet ćeš da ćeš početi ostvarivati puno bolje rezultate. Evo, još samo možemo dodati, nastavi ovim putem dalje i svaka čast! Cheers!

JA GA VOLIM, A ON...

Imam jedan veliki problem, možda ne zvuči tako veliko, ali bih jako voljela bilo kakav savjet. Općenito sam zadovoljna svojim životom, imam dosta prijatelja, dobre ocjene, dobre roditelje... Problem je u tome što sam se zaljubila u jednog dečka koji me uopće ne primjećuje. Prije smo komunicirali samo virtualno, ali sad ako mi i napiše koju poruku, bude nekakva uvreda ili slično (na takve poruke i ja njemu odgovaram uvredom). On ne zna da sam se zaljubila u njega, to zna samo moja najbolja prijateljica. Zanima me kako da budemo samo prijatelji.

Redakcija Teena: Pa, promijeni taktiku. Prvo i osnovno, na uvredu nikada nemoj odgovoriti jer to baš nije ni damski, ni ženstveno, a posebno nemoj odgovoriti istim stilom i načinom. Uvrede općenito izbjegavaj jer tako samo pokazuješ slabost i nemoć, da ne govorimo o lošem odgoju, što je zbilja neprivlačno do bola. Nova je taktika, koja bi možda mogla upaliti, da ga ostaviš malo bez pitanja i odgovora i povučeš se u svoj svijet. Malo ignoriranja ponekad može zagolicati svačiju maštu, pa se dotični možda krene pitati: 'Pa dobro, kamo je ona nestala?' A to i priželjkuješ, zar ne?:)) Još kad bi te mogao ugledati na školskom hodniku u žustrom razgovoru sa nekim simpatičnim dečkom, znatiželji ne bi bilo kraja. Evo, ovo je naš prijedlog, pa ako ga uspiješ provesti u djelo, možda upali. I za kraj samo jedna narodna mudrolija, čisto da se nađe: 'Lijepa riječ i zlatna vrata otvara!' Good luck!

ZALJUBILA SAM SE U DEČKA KOJI ME VRIJEĐA

Draga redakcijo, evo već dugo čitam probleme koji stižu k vama. Napokon sam i ja odlučila ispričati vam svoj problem. Sve je počelo prije godinu dana. On je došao u moje mjesto igrati u nogometni klub. Tada smo se upoznali. Ja sam se zaljubila u njega na prvi pogled. Nije mi izlazio iz glave. Nakon nekog vremena počeli smo se i dopisivati. U srpnju je bio malonogometni turnir i on je bio tamo, a bila sam i ja. Tako smo pričali, smijali se, zezali se... Za mene je to bilo kao san. Drugi dan, on me je pitao za hodanje, ja sam, naravno, sva sretna, s leptirićima u trbuhu, pristala. Bila sam toliko sretna da nisam znala za sebe! I to je tako trajalo oko dva tjedna, a onda me je počeo vrijeđati, ne doživljavati, ponašati se prema meni kao prema zadnjem smeću. I to je puklo. Plakala sam kao kišna godina, jer sam ga zavoljela onaj dan kada sam ga prvi put vidjela. Mjesec dana nakon toga, on je mene i dalje vrijeđao, govorio mi svakakve stvari koje ja nisam mogla podnositi. A onda se sredinom kolovoza počeo ponašati prema meni kao prema... Ne znam, bio je tako blag, govorio mi svakakve lijepe riječi, nazivao me slatkim imenima. Ja nisam znala što da mislim, ali prepustila sam se tome i uživala sam kao nikad. Tada je bila zabava, koja je trajala četiri dana. Ja sam tamo bila svake večeri, a i on. Srce mi je htjelo iskočiti kada sam prošla pored njega. Kada sam ja bila sa svojim frendicama, on mi je poslao poruku da bi htio da se nađemo negdje gdje ćemo moći biti sami. Ja sam, naravno, pristala, našli smo se, pričali, zezali se, ljubili se, mazili se i uživali (barem ja) kao nikad. I tako dva i pol sata. Opet me pitao za hodanje, ja sam pristala jer sam ga toliko voljela da bih život dala za njega. Nalazili smo se svaku večer, pred svim mojim i njegovim prijateljima držali se za ruke... Ali onda, par dana prije početka škole, opet je počela ista priča kao i prije: vrijeđanje, izazivanje, njegovo ponašanje prema meni kao prema smeću, govorio mi da proklinje dan kada me je vidio, da su sve one slatke riječi i ono 'volim te' njemu bile kao 'dobar dan', da njemu to ništa ne znači. Ali meni je značilo, i to mnogo. Tako je bilo kojih tjedan dana i onda se smirio, sve se dovelo u normalu. Rekli smo da ćemo biti prijatelji. Ali od toga ništa. Opet je vrijeđao, pa nije, i tako u krug. Sada ne pričamo od Nove godine. Rekla sam mu da me to boli, ali da je najbolje da se ne čujemo uopće, rekla sam mu da će biti najbolje da se ponaša prema meni kao da sam mrtva, jer to ionako jesam. Prijateljice su mi puno pomogle, ali ni one ne mogu shvatiti moju bol. Ja plačem svaku večer prija spavanja, mislim na njega danonoćno, ne izlazi mi iz glave, a to sve boli, jako boli. Tu bol pokušavam sakriti pred društvom i to mi zasad jako dobro ide, ali dokle ću moći, do kada? Puknut ću kad-tad, a toga se bojim.
Znam da nije zaslužio, ali još ga volim, više od sebe, više od života. U svakoj tužnoj pjesmi nađem sebe. Milijun puta na dan mi kroz glavu prođu svi lijepi trenuci s njim. Nekidan sam i saznala da ima curu. Kad sam to saznala, ukipila sam se, samo su mi suze krenule niz lice. Ne mogu više, puno sam puta pomislila na to kako bi mi bilo lakše da me nema, ali ne mogu i neću ništa učiniti zbog obitelji koja me voli, zbog prijateljica kojima puno značim. Bojim se da više neću voljeti. Imala sam ja poslije njega dva-tri dečka, ali to se sve raspalo nakon dva dana, jer ja nisam mogla. Kad bih bila s nekim dečkom, mislila bih na NJEGA, dečka koji mi je srce slomio na tisuću komadića.
Molim vas, ako ikako možete, pomognite mi, kažite mi kako da ga zaboravim, jer ja više stvarno ne mogu, patim i iz dana u dan sve me više boli.

Jana

Redakcija Teena: OK, kužimo te, ovo je ipak tvoja prva fatalna ljubav i normalno je da ti nije lako preboljeti to razočaranje. Ljudi općenito nemaju pojma koja je zapravo prava tajna privlačnosti, sviđanja i ljubavi, no kada se bolje promisli, što bismo dobili time i da saznamo? Ljubav je toliko super osjećaj da se lijepo prepustiti i plutati na tom oblačiću zbog kojeg prstima ni ne dotičeš zemlju. No, to je lijepo samo dok iz oblaka ne krenu munje i gromovi jer onda lako sklizneš i bolno padneš na zemlju. Tebi se dogodilo upravo to. I onda se zapravo kreneš pitati: 'Pa što je meni bilo, zašto ga volim i što me drži u toj priči zbog koje imam rane na srcu?' Nema tu pametnog odgovora, no nama se, iz osobnih i tuđih iskustava, čini da je tu najteži rastanak sa svojim očekivanjima i iluzijama. To je i logično jer tko normalan može biti takav mazohist da mu se sviđa kada ga netko loše tretira? Nama se čini da u ovakvim slučajevima nastane problem u brisanju zamišljene slike u glavi o tom liku, rastanku s očekivanjima da će taj 'On' biti ono što smo mi zamislili. A teško je odbaciti ružičaste naočale i p(r)ogledati oštrim i realnim pogledom na pravu istinu. I zato te razumijemo. No, ovo su iskušenja koja te uče o tome tko si ti i što si, kako ćeš reagirati, odnosno, ono najvažnije – hoćeš li ustati u obranu samog sebe i zaštititi se? Mi mislimo da bi ti trebala učiniti upravo to i da bi ti taj postupak mogao pomoći da stisneš 'delete' u glavi što se ove priče tiče. Sjedni sama sa sobom i suoči se s istinom – on je kao osoba, nažalost, ono loše što si od njega doživjela i čula! I, ovako samo usput i ukratko, način, stil i brzina kojom on mijenja svoja raspoloženja nam se čine ipak lagano zabrinjavajućima. No, to neka bude njegov problem zbog kojeg bi možda trebao angažirati nekog stručnjaka da mu ga pomogne riješiti, a mi se sada bavimo tobom. Nakon što u sebi prihvatiš spoznaju da je on loša vijest u životu svake cure, ne samo tvom, bilo bi ti pametno naljutiti se do prokuhavanja i odlučiti iz te ljutnje da više nikada nećeš nijednom liku dozvoliti da te muči i ponižava na ovakav način jer ti JESI zaslužila bolje! Ajde, ustani, obriši suze i zaštiti samu sebe – izbriši ga u nepovrat! A nakon toga otiđi s curama van i zadrži svoj pogled tri sekunde duže na nekom drugom dečku koji će znati cijeniti i čuvati ono što se potrudio osvojiti! You can do it! GO!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.