Sjećam se našeg prvog poljupca, nikada ga neću zaboraviti. Sjećam se točno naše veze, svakoga trenutka...

Svaka minuta s tobom bila je dragocjena. Nismo se viđali često, ostavljao si mi sasvim dovoljno vremena da te poželim i da ti padnem u zagrljaj. Taj tvoj snažni, topli zagrljaj, u kojem sam se osjećala najsigurnije. No, toga više nema. Nema nas. Sve je nestalo. Tako brzo. Nekako sam shvatila da više nisi moj, da si njezin.

Prebrodila sam to, uz puno boli, suza i alkohola, ali sam prebrodila. Ili sam barem tako mislila... Ponovno se vraćaš. Više nema nje. Sada me ponovno želiš. Ja se pravim jaka, želim igrati tu igru, želim se osvetiti za sve.  Ali, nešto me sprečava. Nisam bila svjesna koliko sam slaba bila. Ponovno sam ti pala u zagrljaj. Uradila sam istu grešku, nisam smjela. I pitam se samo koliko ću je puta još uraditi da shvatim da se plamen naše ljubavi ugasio. Mogu glumiti da mi nije stalo, ali ti si moja slaba točka. I ponovno si se vratio. Ponovno mi nanosiš bol, paraš mi srce... Pitam se ima li nade... I onda samo nestaneš...

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr