Jazavčari nisu svi isti. Postoje dugodlaki, kratkodlaki i oštrodlaki, i to u nekoliko boja. Iako su mali, imaju osjećaj veličine i dosta su aktivni
Nema šale s njima kad čuvaju kuću
Jazavčari mogu biti dobri psi čuvari jer bez obzira na svoju veličinu imaju prilično glasan lavež i stranci im nisu omiljeni. Također, nikad ne spavaju na poslu.
Ima ih u dvije veličine
Normalni jazavčar teži između osam i 16 kilograma, a minijaturni ima svega oko pet kilograma.
Dlaka im određuje temperament
Oštrodlaki (valovita dlaka) jazavčari češće su zabavljači nego neustrašivi psi poput njihovih bliskih kratkodlakih i dugodlakih rođaka. Iako su sve tri varijante jazavčara aktivni psi, dugodlaki su najmirniji, a kratkodlake bi se moglo nazvati normalnima – barem u usporedbi s neurednim čupavim klaunovima koji jurcaju unaokolo.
Vole dobro pojesti
Ako nabavite jazavčara, morat ćete pripaziti koliko ga hranite jer njima nije za vjerovati kad kažu da su gladni. Taj relativno majušan pas može pojesti jako puno i najpametnije je onemogućiti mu pristup smeću i bilo čemu što bi mogao protumačiti kao hranu.
Ne treba mu puno vježbe, ali mu ni ne smeta
Kako su neobično dugački za svoje kratke noge, jazavčari često razviju probleme s kičmom, no dok mogu, trčat će i šetati se s veseljem. Trebaju im dvije kratke šetnje dnevno, no nimalo im neće smetati ako odu i treći put van.
