Alka Vuica odustala je od kandidature za predsjednicu zbog kriminalnih radnji koje su, kako tvrdi, pratile prikupljanje potpisa potpore
Nesuđena kandidatkinja za predsjednicu Alka Vuica odustala je od kandidature ne zbog nedovoljnog broja sakupljenih potpisa potpore, već zbog 835 glasova koji su joj ukradeni, ali i nemoralne ponude da otkupi neke glasove u zadnjim satima prije isteka roka danas u ponoć za predaju kandidature Izbornom povjerenstvu RH.
U nastavku donosimo Alkino pismo redakciji Večernjeg lista
'Zahvaljujem svim ljudima koji su mi dali svoj potpis potpore jer su ti svi glasovi, glasovi srca, dakle dani su bez ikakve naknade i bilo kakvog iznuđivanja i za mene vrijede više nego da sam ih sakupila u stotinama tisuća na neke druge načine. Iako su mi bili ponuđeni neki glasovi 'na otkup' u zadnjim satima, moram reći da to nismo htjeli prihvatiti ni ja ni 'Zelena lista' jer se nismo htjeli baviti kriminalnim radnjama.
Moram tako i upozoriti da mi je ukradeno 835 glasova koje su u Trogiru sakupili moji prijatelji u konobi Korniza gdje su se dvoje ljudi, muškarac i žena, predstavili kao moji povjerenici, a sin vlasnika im je benevolentno predao moje liste bez provjere, ne sumnjajući da su takve radnje moguće. Isto tako mi je u Zadru oteto 650 glasova sakupljenih dobrovoljnom akcijom moje prijateljice Valentine Kučić koji su nakon njezine prometne nesreće ostavljeni da se predaju našoj aktivistici 'Zelene liste' u Zadru. Rečeno nam je da su ti glasovi prodani za novac nekom drugom kandidatu. Sve ovo govorim da bi javnost saznala o kakvim se sve makinacijama radi jer sam potpuno šokirana takvim radnjama.
Moje iskustvo u ovoj kampanji je veliko i sa žaljenjem zaključujem da sam došla do zaključka da narod kao većina ne bira ni svoje predstavnike ni svoje predsjednike, jer oni koji imaju moć, novac, organizaciju i logistiku istog, suvereno vladaju nad onima koji to nemaju. Demokracija je privid vladavine naroda jer organizirane grupacije moći manipuliraju većinom svojim utjecajem i novcem.
Nikada neću zaboraviti duh zajedništva devedesetih kada smo disali kao jedno braneći našu domovinu. Voljela bih da smo ostali svi na tom putu, čuvajući svoje bez pretenzija na tuđe, pamteći sve žrtve koje su pale i odajući im najveću počast time da sačuvamo ono za što su oni život dali. Danas sa žaljenjem zaključujem da mi je teško jer gledam svoj narod kako se prepušta i ne čini ništa promatrajući vlastitu propast', stoji u priopćenju