Naravno, običnim biciklom to je nemoguće bez rezervne odjeće i tuša, ali rješenje ipak postoji i pristupačnije je nego što mislite, a zove se - električni bicikl. 

Nekoliko dana sam pedalirao 'na struju' po Zagrebu umjesto da se kuham u autu i prilično sam se iznenadio. Pozitivno.

A koliko to košta?

Električni bicikli najčešće su skuplji od običnih gradskih bicikala. Ali, cijene su poprilično pale. Zahvaljujući Xploreru, uzeli smo na test prilično pristupačan model Xplorer Blade sa 27” kotačima.

Bicikl je stigao kurirskom službom u kartonskoj kutiji, polu-rastavljen. Na moje iznenađenje, složilo sam ga u samo 10 minuta.

Na prvi pogled izgleda kao svaki drugi bicikl, osim što mu je rama malo ‘deblja’. Bicikl je nešto teži, ponajviše zbog pojačane rame i velike baterije koja se nalazi na sredini bicikla, uklopljena u ramu.

Zanimljivo je da se baterija lako skida ključem i puni na normalnom punjaču u stanu ili u uredu, pa se ne mora vući cijeli bicikl.

Kada sam dotakao gas, počeo je show!

Prije mi se samo punjenje činilo kao velika tlaka s električnim biciklima, no u stvari dosta je jednostavno jer se s ključem baterija lako skida, pa bicikl mogu vezati na ulici i ponijeti bateriju sa sobom. Puni se otprilike pet do sedam sati na punjaču koji je vizualno sličan punjaču za laptop.

Ok, vrijeme je za vožnju.

Kad sam sjeo na bicikl, prva razlika koja se može primjetiti je digitalni ekran i tipke ON/OFF, plus i minus.  S desne strane, kao na skuteru, nalazi se gas.

Bez paljenja struje, bicikl se vozi normalno kao i svaki drugi. Ima Shimano mjenjač sa 21 brzinom i solidno se vozi po brežuljcima.

Ali kada sam ga upalio, počeo je show! Na ekranu se podešava koliko ti bicikl ‘pomaže’ u vožnji. Prvo sam probao s najmanjim pomaganjem s kojim bicikl mrvicu pomaže u vožnji, a pogotovo se to osjeti na uzbrdici.

Naravno, najveća razina, ona deveta, donosi najveći komfor za vozača jer sam sa vrlo laganim pedaliranjem brzo razvila veliku brzinu, pa čak i pretekao nekog skuteraša na cesti.

Do ureda bez presvlačenja i tuširanja

No, ono što je kod odlaska na posao važno je da se može voziti i bez pedaliranja. Tako do ureda možeš doći bez kapi znoja, a kada ideš kući, možeš se prebaciti na pedaliranje i pošteno se oznojiti. Ako nemaš snage, uvijek si možeš pomoći strujom, što je odlična vijest za sve koji nisu u super formi a žele izvući maksimum iz sebe.

U svakom trenutku na desnom upravljaču možeš dati ‘gas’ i bicikl će ubrzati bez pedaliranja.

Na ravnom djelu ceste, uspio sam laganim pedaliranjem ubrzati do cca 35km/h. Mislim da oni s malo više kondicije mogu i puno brže. Čini mi se da sama baterija iz bicikla daje snagu do nekih 25km/h, a ostalo ovisi o klasičnom pedaliranju.

Nakon što smo snimili kratki video i istestirali bicikl po kvartu, odlučilo sam otići do grada obaviti neke stvari. Obzirom na 38 stupnjeva u hladu, nije bilo lako krenuti, al rek’o ajde - električni je pa valjda ne moraš ništa raditi.

Po gradu brže nego autom

Prije ture po gradu izabrao sam kvalitetan lanac za bicikl, bočicu i kacigu, pa se uputio prema gradu.

Od Šalate do Cvjetnog trga sam stigao sam za 6 minuta, što u automobilu mogu samo sanjati.

Biciklom se zaista normalno može voziti po cesti, jer nije problem razviti dovoljnu brzinu da ne smetaš drugim vozilima. Doduše, kad sam stigao na Trg Bana Jelačića, morao sam smanjiti ‘struju’ na najmanju razinu jer nisam htio prebrzo juriti između pješaka. Stigao sam pred dućan i vezao bicikl, a baterija je također osigurana pod ključem.

Tokom vožnje gradom primjećujem da me ljudi gledaju. U biti ne gledaju u mene, nego svi gledaju u bicikl. Na pješačkom prijelazu zaustavlja se neki motorist i ispituje: jel to električni bicikl, kolko brzo ide, može li na brdo, itd. 

Svi se okreću za mojim bicikom

Odgovaram koliko znam, a par minuta kasnije odgovaram na ista pitanja zaštitaru banke. Nisam očekivao takvu pažnju, ali očito ovakav lijepi električni bicikl privlači poglede. Nakon što sam obavio sve obaveze,  ostalo mi je vremena za burger. Ne može se ni biciklom u zdrav život preko noći!

Nakon hrane, u 4 sata popodne pod toplinskim udarom i usred gužve krenuo sam biciklom na Šalatu.

Nije bilo uopće teško.

Sjeo sam, upalio ga, dva-tri puta zavrtio pedale i dao gas po Grškovićevoj. Za 5 minuta i 40 sekundi došao sam od Cvjetnog trga na Bijeničku cestu.

Nevjerojatno.

Teško se riječima može opisati koja je uživancija vjetar u kosi po ovoj vrućini. Posebno kad se sjetim kipućeg auta na parkingu.

Bicikl ili karta za tramvaj? Košta isto

Nakon testa, shvatio sam da je putovati električnim biciklom kroz grad brže, ugodnije i praktičnije, ali – je li dovoljno jeftino?

Za 100 kilometara na biciklu potroši se struje u vrijednosti manjoj od 80 lipa, uštedi se poneka kuna i na fitnessu a i stvori se nešto dodatnog vremena svaki dan u odnosu na putovanje automobilom. Parking kazne i omraženi pauk da i ne spominjem.

Uz jedno punjenje Samsungove baterije u trajanju od pet do sedam sati električni bicikl prešao bi preko 30 kilometara bez da dodirnem pedale, a može izvući i do 60 kilometara kao pripomoć u pedaliranju.

Cijena na prvi pogled nije mala, ali računica je na strani električnog bicikla. Mjesečna karta za tramvaj u Zagrebu je 360 kuna mjesečno, što znači da ćete bicikl 'amotrizirati' za manje od 36 mjeseci, bez da računamo ranije spomenute uštede.

No, važnije od svega – električni bicikl je zakon za sve one koji žele živjeti zdravije, ali ne žele doći znojni na posao ili se boje da neće uspjeti zbog manjka kondicije.