Obožavatelji serije 'Only Murders in the Building', koja uskoro stiže na male ekrane sa svojom drugom sezonom, zgradu koja je smještena u samo središte dramatične radnje, poznaju kao Arconiju. U toj zgradi Steve Martin, Martin Short i Selena Gomez igraju neobičan trio, stanare zaluđene kriminalističkim podcastom ‘All is Not OK in Oklahoma’ koji se nakon samoubojstva u zgradi pretvaraju u prave istražitelje.

N, ta stambena zgrada u renesansnom stilu smještena Upper West Sideu Manhattana zapravo se zove Belnord, a naslovnice puni više od jednog stoljeća. Od samog početka, Belnord je bio pravi izvor senzacionalističkih vijesti. Kada je završena 1909., pokrivajući cijeli gradski blok na križanju Zapadne 86. ulice i Broadwaya, arhitekt se hvalio da je to najveća stambena zgrada u zemlji, a možda i na svijetu. Novinari su njezino unutarnje dvorište hvalili kao najveće unutarnje dvorište na Manhattanu – opisivali su ga kao pola hektara otvorenog prostora, s vrtom i travnjakom na kojem se mogu igrati brojna djeca, a sve to uz ukrašenu i bogatu, mramornu fontanu.

Divljenje su izazivali i stanovi za najam; njih 175 koji se protežu od ulice do dvorišta, s unutarnjim uređenjem 'u stilu Luja XVI' - blijedom, oslikanom oblogom i 'skladno obojenom svilom' na zidovima, uz najsuvremenije moderne pogodnosti. Hladnjaci su imali ledomate, a svaki stan je u potkrovlju imao privatnu praonicu rublja – čisti luksuz koji je uključivao kadu, dasku za glačanje i konop za rublje, za udobnost nečije sobarice.

Bio je to, u tadašnje vrijeme, zaseban grad s više od 1500 stanovnika, piše New York Times. Tijekom godina njezini stanari su bile i neke značajne ličnosti: Lee Strasberg, otac Metodske glume, kojeg je često posjećivala njegova sramežljiva štićenica Marilyn Monroe; Walter Matthau, u vrijeme kada je bio kazališni glumac u usponu s mladom obitelji; glumac Zero Mostel, koji je glumio Tevyea u originalnoj brodvejskoj produkciji 'Guslač na krovu'; i Isaac Bashevis Singer, dobitnik Nobelove nagrade, koji je volio trčati po dvorištu u trodijelnom odijelu.

No suprotno tim hvalospjevnim najavama do 1970-ih taj grad je bio u čistom kaosu. Nakićena konstrukcija od vapnenca i terakote se urušavala, krov je prokišnjavao, a vodovodne cijevi su popucale. Stropovi su se rušili. Stalaktiti, o čemu je i New York Times pisao 1980. godine, formirali su se u podrumu. Fontana je godinama bila razbijena, a vrt se pretvorio u ograđenu džunglu nedostupnu stanovnicima.

Vlasnica zgrade Lillian Seril nesumnjivo je zaslužila titulu jednog od najgorih stanodavaca u gradu. Voljela se povlačiti po sudovima, bila je svadljiva i nesuradljiva. Odbijala je riješiti čak i najjednostavnije probleme, ali istovremeno je bila dovoljno energična da tuži ne samo svoje stanare nego također i udrugu stanodavaca koja ju je izbacila jer nije platila svoje obveze. Stanari se čak prisjećaju da su sami kupovali hladnjake i krišom ih unosili u zgradu jer gospođa Seril nije dopuštala da se pokvareni uređaji poprave ili zamjene.

Stanovnici Belnorda, od kojih su mnogi plaćali samo nekoliko stotina dolara mjesečno za svoje ogromne stanove nalik na kuće, organizirali su se i pobunili. Godine 1978. započeli su najduži štrajk stanara u povijesti grada. Štrajk, doslovce nalik bitci, potrajao je 16 godina, a bio je toliko sporan da je jedan sudac izjavio da dvije strane zaslužuju jedna drugu. Nakon toga, kada je propala nagodba pri kojoj je posredovao, sudac se sam povukao i digao ruke od svega. Mnogi su stanje u zgradi uspoređivali s opsadom u Bejrutu navodeći kako će se 'stanari i vlasnik tužiti do smrti'.

Bitka je završila 1994., kada je razvojni inženjer Gary Barnett, koji je tada imao samo 38 godina, kupio zgradu zajedno s grupom investitora za 15 milijuna dolara. Kao dio dogovora, gospođa Seril je inzistirala na tome da zadrži stan od gotovo 300 kvadrata, s kontrolom stanarine, koja je u trenutku njezine smrti iznosila svega 450 dolara mjesečno. Belnord je bio Barnettov prvi posjed na Manhattanu, a na njegovo održavanje potrošio je 100 milijuna dolara.

Pokušavajući Belnord transformirati u luksuznu zgradu za iznajmljivanje, sklopio je razne poslove s pojedinačnim stanarima, a neki stanovi su se iznajmljivali i za 45 000 dolara mjesečno. Tako je, na primjer, za rabina i njegovu obitelj koji su plaćali 275 dolara za stan od 400 kvadrata kupio kuću u predgrađu New Jerseya. Jednom stanovniku penthouse,a koji je žudio za pustinjom platio je let do Las Vegasa da si odabere kuću s bazenom, dogovorio njezinu kupnju i platio mu troškove selidbe. Ostali stanari odlučili su zadržati svoje niske najamnine, ali su pristali zamijeniti svoje goleme, 11-sobne stanove za manje.

Sam Barnett jednom se našalio kako je fontana u dvorištu, koju je također obnovio, izvor mladosti jer izgleda da nitko nikada nije umro u toj zgradi. Do 2015. godine Barnett više nije bio akter u priči o Belnord zgradi, a posao je bio prijavljen na 575 milijuna dolara. Uletjela je nova grupa ulagača, čiji se sastav stalno mijenjao, jer su razni igrači odustajali zbog nelikvidnosti, sudskih sporova i drugih nesreća - kako bi pretvorili 100-tinjak dostupnih stanova u izložbene prostore s talijanskim kuhinjama obloženim mramorom. Robert A.M. Stern, arhitekt čija se tvrtka bavila prenamjenom, opisao je taj proces kao 'tretman botoksa za visoku klasu'.

Cijene preuređenih jedinica kretale su se od oko 3,6 milijuna dolara do više od 11 milijuna dolara, iako su neki stanari kupovali vlastite stanove uz velike popuste. Nakon teškog početka, stanovi se sada brzo prodaju, držeći korak s luksuznim tržištem u gradu, rekao je Jonathan Miller, iskusni procjenitelja nekretnina i tržišta.

A sada se, zahvaljujući seriji 'Only Murders in the Building', Belnord ponovno našao u središtu pozornosti. Tvorci serije Martin i John Hoffman sretni su što su dobili tu lokaciju za produkciju serije, osobito usred pandemije. I dok su stanovi vodećih likova bili izgrađeni na zvučnoj pozornici, priča je trebala zgradu poput Belnorda, sa svojim veličanstvenim sadržajima i velebnim dvorištem.

'Bio sam opsjednut. Znao sam da možemo napraviti nešto veliko, baš kao što je ta zgrada. Što nas zapravo vuče iz naših stanova da upoznamo ljude? Koliko dobro poznajete svoje susjede? Povezujete li se samo kada je to potrebno? Načini na koje se okupljamo dok živimo u ovim prostorima je ono što je zaista zanimljivo,' kaže Hoffman.

Što se pravih stanovnika današnjeg Belnorda tiče, oni su danas u velikom broju mlađa generacija koja je naslijedila vlasništvo od svojih predaka, izvornih i prvih stanovnika. Prvi valovi stanara uključivali su židovske europske emigrante, nerekonstruirane socijaliste i niz psihoanalitičara. Mnogi stanari navode kako je Belnord, u prvom valu useljavanja, odavao dojam istočnoeuropskog mjesta. A zanimljivo je kako je Belnord danas, unatoč priljevu novih kupaca stanova, još uvijek ima kulturološki raznolikiju populaciju od monolitne novčane klase koja je preuzela veći dio Manhattana.