Roditelji se sve češće tuže da prehrana djece u školama i nije najbolja. Budući da ne postoji pravilnik kojim se utvrđuju mjerila i kriteriji prehrane učenika u školama, zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport izradio je jelovnike koji bi trebali biti smjernica za prehranu u školama. Prednost ima voće i povrće, žitarice i integralno brašno, mlijeko i mliječni proizvodi s manje masnoća, krto meso, riba te kvalitetne masti kao što je maslinovo ulje.

'Škole ponekad imaju upite vezano za prehranu, no najviše su zainteresirani roditelji', rekla nam je Ana Puljak voditeljica Centra za promicanje zdravlja Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.Glasnogovornica Gradskog ureda za obrazovanje i šport Tea Akrap rekla je da bi škole svaka tri mjeseca trebao kontrolirati upravo Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar. No Ana Puljak napominje da to ne spada u njihovu nadležnost i da ne zna na osnovi čega bi vršili kontrole jer ne postoji propisani pravilnik. Tako škole mogu bez ikakvih sankcija same odlučivati o tome što će djeca jesti.
Prema iskustvu roditelja, češće su na meniju keksi nego voće, gotovi pekarski proizvodi poput kroasana te hrenovke i paštete umjesto kruha s cjelovitim žitaricama i primjerice mliječnog namaza sa svježim povrćem.

Druga strana priče koja muči kuharice je to da dio djece odbija jesti zdravu hranu te neće pojesti proso na mlijeku za doručak. Stoga se neke škole, poput one Matije Gupca u Zagrebu, trude napraviti kompromis i ponekad dozvoliti krafnu. Ako je za ručak varivo, kuharice dodaju kosani odrezak pa se jede jedno i drugo. Kod neke hrane, poput paniranih ribljih štapića, ipak su nepopustljive.

'Od ribe im radimo najčešće file oslića, a ne damo im panirane štapiće, iako to najviše vole', rekla nam je šefica kuhinje Nada Barišić i dodala da su znali uzimati i file morskog psa, ali se od njega odustalo zbog kostiju.

Za doručak se trude raditi svoje namaze, poput sira s naribanom mrkvom, a kako djeca često ne vole žitarice, kuharice su se snašle pa miješaju više vrsta žitarica poput cornflakesa i onda mališani ipak pojedu i cjelovite žitarice ne razmišljajući previše o tome. Parizera i sličnih salama nema na meniju, ali nekada im slože pureću i pileću šunku, i to su kompromisi koje su, smatra šefica kuhinje, morali napraviti jer se previše hrane bacalo, a djeca su bila gladna.

Dodatno ograničenje je, naravno, novac. Kuharica Nada rekla je da na maslinovom ulju kuha za manju grupu djece koja prakticira vegetarijansku prehranu, ali za sve učenike to si ne može priuštiti.

Treba uzeti u obzir da neke škole ni nemaju svoju kuhinju pa su prisiljene naručivati gotove obroke. Tako vrlo teško mogu slijediti preporučene jelovnike Grada Zagreba:

Doručak

Graham pecivo, tvrdo kuhano jaje, namaz od sira, rotkvica, voće (trešnje, bobičasto voće) ili zobene pahuljice u mlijeku s nektarinom, bademima, jogurtom i medom, voće/jabuka ili proso na mlijeku s jabukom, cimetom i orasima, banana

Ručak

Goveđa, juha, punjena paprika, pire krumpir i kruh ili varivo od mladog graha s junetinom i povrćem i miješana salata ili juha od povrća, pirjani pureći file sa svježom rajčicom i sok od svježeg voća

Užina

Voće ili, primjerice, biskvitni kolač s voćem, puding ili jogurt

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odgovorilo nam je da su osnovne škole dužne organizirati prehranu učenika u skladu s propisanim normativima koje donosi ministarstvo nadležno za zdravstvo, a za izradu normativa prehrane i prehranu u osnovnim školama nadležni su osnivači osnovnih škola, odnosno gradovi i županije. Kako u Zagrebu, tako i u ostalim školama u Hrvatskoj, djeca jedu hranu prema jelovnicima koje najčešće slažu škole same jer ne postoji jedinstveni pravilnik o prehrani.