Ako itko ove godine nije imao problem sa sastavljanjem svog novog albuma, onda je to Calvin Harris, čovjek koji je samo trebao okupiti vlastite ljetne audio-blockbustere na jedno mjesto te tako stvoriti kompilaciju osobnih tekućih hitova. Koji osim toga funkcioniraju i kao tuđi hitovi, ali zajedno i kao cjeloviti studijski album redom sastavljen od... pa, od starih i potencijalno novih hitova koji nadilaze sve granice žanra pa kombiniraju R&B, hip hop i pop s houseom, electrom i technom u novu varijaciju koktela koji već nekoliko godina garantira uspjehe na top ljestvicama.

Rezultat je LP čiji materijal jednako moćno odzvanja iz klubova, automobila i mobitela na partyjima od Zrća do Ibize – David Guetta lagano je već spustio zastor na manijakalnu dominaciju globalnim plesnjakom pa dok taj francuski DJ i producent ubrzano korača prema izlazu, na ulazu s ponosno uzdignutim rukama stoji Calvin Harris, škotski DJ i producent, čiji je proslavljeni, kultur-transformirajući recept, iako identičan u samoj srži (R&B i hip hop vokali susreću eurodance), ipak mrvicu 'alternativniji' od Guettinog, barem kada govorimo o samom soundu, koji jest disco, ali disco katkad začinjen nešto prljavijim retro-electrom i euforičnim klupskim ritmovima. Recept koji je na ovom albumu poprilično popustio pod naletom popa, ali i uspio zahvaljujući pronalasku zajedničkog jezika između radiofonije i kasnonoćnog rejvanja.

Na dobrobit svih, kako samog Harrisa, 28-godišnjeg talenta čiji je ovo treći album u hitovima i nagradama ispunjenoj petogodišnjoj karijeri (ujedno i instant-No 1 na britanskim top ljestvicama), tako i svih onih kojima je marljivo producirao hitove, s obje strane oceana. Ovako, kada oni nisu razasuti po klubovima i radijskim postajama u formi singlova, pomalo zvuče kao ponavljanje istog recepta, formule i zvuka koji je Harrisa i katapultirao u prvu ligu – glavna mana albuma upravo jest ta što se materijal kao cjelina pretvara u tepih ponavljanja, vječnu utrku za izvlačenjem i zadnjeg atoma zanimljivosti iz vreće napunjene sličnim, ako ne i istim trikovima.

No sve to manje je važno ako '18 Months' doživljavate više kao dinamičnu zbirku rasplesanih veselica, nego kao spektakularni primjerak tradicionalne long-play forme - tako već na samom startu albuma slušamo 'Bounce' s Kelis na vokalu, savršen uvod u party ostatak, gdje se naguravaju briljantan Rihannin ljetni hit 'We Found Love', odličan Ne-Yo s 'Let's Go', post-grime-disco 'Here 2 China' s Dizzeejem Rascalom, kao i ekstatična himna klupskog hedonizma 'Drinking From The Bottle' s Tiniejem Tempahom na vokalu i sa stihovima 'I know this crazy life can be a bitter pill to swallow / So forget about tomorrow / Tonight, we're drinking from the bottle', koji se svaki put rascvatu u hiperemocionalnu party tektoniku savršenog popratnog beata. Ako je mjerilo uspjeha klupske skladbe njezina funkcionalnost, sposobnost da tisuće ljudi, makar i na koju minutu, preseli u eskapistički svijet zen-euforije, onda 'Drinking From The Bottle' apsolutno ispunjava svoju funkciju, savršeno pomirivši liriku i tuc-tuc u jedan i više nego pošteni soundtracksubotnjih izlazaka.

Što zapravo cijeli '18 Months' i jest – ljeto traje puno kraće, ali vikenda se u tih 18 mjeseci može nanizati i više nego dovoljno, a Harrisov novi album itekako je dobar soundtrackza taj niz. Sve dok ga dozirate s oprezom.

Ocjena: 7,5 / 10

Izdavač: Columbia