Malo iza 19 sati, sinoć su u dvorani kina Cinestar u Areni Zagreb, na grozno dosadan način, pročitana imena preko 150 izvođača odnosno djela nominirana u 50 kategorija diskografske nagrade Porin. Uz šarmantnu i elegantnu Ivanu Mišerić i blagoglagoljivog Dalibora Petka, voditelji/prezenteri su se redali jedan iza drugoga trudeći se u tih par minuta napraviti što manje grešaka, čitajući sve izvođače i njihova diskografska ostvarenja.

Uz tradicionalno neznanje engleskog jezika, koje je frcalo svaki put pri čitanju 'feat.' (featuring) koje se nalazilo na svakoj trećoj nominaciji (ne, ne radi se o inozemnim izdanjima već hrvatski izvođači koriste izraz featuring), organizatori su nas odlučili podsjetiti kako je to izgledalo na prvom Porinu 1994. prikazujući nam na velikom platnu neoštru snimku iz tog vremena gdje se zvuk razlijevao po cijeloj dvorani, podsjetivši nas pritom da se vremena nisu bitno promijenila iako su frizure iz tog vremena izazvale prilično komešanje u kinodvorani. S vremena na vrijeme vidjeli smo i snimke nekih glazbenika koji nisu bili u dvorani, iako nas nitko nije upozorio (a po svemu sudeći ni njih) da nisu snimani specijalno za ovu priliku, kako bi se obratili publici u dvorani, već su uzete njihove izjave za potrebe snimanja dokumentarnog serijala 'Naši dani – 50 godina hrvatskog rocka'.

Činjenica je da se čitanje preko 150 nominiranih izvođača, njihovih djela, nakladnika, aranžera, producenata i inih suradnika teško može napraviti zanimljivim i atraktivnim za publiku (zanimljivo bi bilo saznati koliko je ljudi pratilo proglašenje nominacija preko streaminga), no malo više mašte, kreativnosti pa čak i scenografije, ne bi škodilo.

Kao i svake godine, tako su ove, nominirani po kategorijama izazvali najviše komentara. Uz Cetinskog, koji se okitio sa sedam nominacija te Elvisa Stanića, Nenu Belana i Nikšu Bratoša sa po pet nominacija, među stvarnim pobjednicima su i Mangroove jer su kao prilično mladi bend dospjeli do nominacije u kategoriji Najbolji album klupske glazbe, zajedno s Edom Maajkom i Postolar Tripperom.

Istovremeno, nemalo čuđenje izazvala je nominacija za debitanta godine (zajedno s Mariom Huljevim i Radio Aktivom) koja je pripala Ani Rucner za njezin album 'Expression'. Rucnerovoj je ovo prvi solo album na kojem je primijenila formulu 2CELLOS i Maksima Mrvice obrađujući pjesme na radiofoničan način bez neke izrazito umjetničke vrijednosti izuzme li se umjetnost fuzije i proboja na inozemno tržište. Stoga je jasno zašto je baš Ana Rucner napravila onu poznatu turističku razglednicu Hrvatske.

Raspravu izaziva i kategorija za najbolji album alternativne glazbe u kojem su se sa svojim novim albumima našli Mayales, Svadbas i Boa. Tri radiofonična albuma s pitkim pop hitovima gdje se nazire indie zvuk. Zar je to vrhunac hrvatske alternative? Bez sumnje tri fenomenalna albuma (od kojih su Mayalesi s pravom zgrabili nominaciju za album godine), ali ne za tu kategoriju. I Urbanovo sudjelovanje s EP-om 'Kundera', na kojem se nalazi šest pjesama, u kategoriji Najbolji rock album, također je upitno. Još jedno odlično izdanje sa šest sjajnih pjesama, ali to nije album, već EP. I Belanov veliki hit 'Ulicama grada (pjesma sreće)također je lagano upitan u kategoriji Najbolje produkcije. Dok su u kategoriji s njim Tony Cetinski s albumom 'Opet si pobijedila' i Mayales s albumom '', Belan se pojavio samo sa spomenutim singlom. Bez albuma. Ako tako dopuštaju propozicije, onda u redu, ali onda su propozicije prilično čudne.

I na kraju, treba reći da glazbenici zaslužuju daleko više poštovanja od ovakve 'svečane ceremonije' proglašenja nominacija diskografske nagrade u šoping-centru na kojoj na koktel-partyju gažerski bend Spice Grills izvodi Severininu 'Italianu'. I to u godini u kojoj bi se trebalo slaviti 20 godina Porina.