Zapravo ne toliko nov, jer AC/DC su još osamdesetih bili pioniri ove formule – objaviti kompilaciju svojih pjesama kao novi album, ali i soundtrack za film u isto vrijeme. No ovoga puta simbioza dvije internetom zamalo ubijene industrije postala je potencijalni recept za spas, ali svakako i model velike zarade. Soundtrack 'AC/DC Iron Man 2' pokazuje kako spajati svjetove s obostranom koristi
Ako ćemo iskreno, izbor Black Sabbatha ili Ghostface Killaha bio bi možda 'prigodniji', budući da su oba imena u svojoj karijeri prošetala terenom 'čovjeka od čelika' – Ozzy i prijatelji, stvorivši jedan od najboljih riffova svih vremena (a potom i cijeli glazbeni žanr) u epohalnom singlu 'Iron Man' iz 1970., a ikona Wu-Tanga krsteći naslov svog briljantnog solo prvijenca 'Ironman', tamo negdje 1996. No jasno je da Black Sabbath više ne postoje, a Ghostface nije ni upola toliko komercijalan koliko su to AC/DC, grupa koja slovi za najprodavaniju ikada, s više od 200 milijuna prodanih albuma – štoviše, njihov 'Back In Black', ma koliko to bilo iznenađenje mnogima, s 49 milijuna prodanih primjeraka pozicionirao se na drugo mjesto najprodavanijih LP-ja u povijesti, odmah iza Jacksonova 'Thrillera'!
Komercijalnih razloga, dakle, ima barem 200 milijuna, plus činjenica da se bend nedavno vratio među žive te postigao još jedan uspjeh, prodavši povratnički album 'Black Ice' iz 2008. u čak 1.762.000 komada u prvom tjednu, što je za današnje internetske prilike i više nego fascinantna brojka. Posebno za bend koji je dugo hibernirao – stoga nema govora o 'riziku', a koji su neki kritičari izvlačili kao argument za distanciranje od ideje, tvrdeći da novi klinci neće shvatiti glazbu vrištećih britanskih hard rockera.
Na kraju krajeva, nije da je film 'Iron Man' trebao takvu pomoć, ali ona dobro dođe – jer ako spojiš filmsku franšizu čiji je prvi dio pokupio više od pola milijarde dolara na svjetskim kino-blagajnama s iznimno uspješnim rock legendama, dobiješ savršen promotivni brak koji objedinjuje glazbeni i filmski marketing, a potom i publiku koja hrani obje industrije. Igra u kojoj nitko ne gubi, ukratko. Što pokazuju ne samo brojke s tržišne utakmice (film je prvi na box officeu, soundtrack četrvti na Billboardu), već i pogled na inozemne CD shopove. Nedavno sam u Italiji ušao u jednu prosječnu multimedijalnu knjižaru i već me na vratima dočekao ogromni reklamni pano koji na jednom mjestu i pod zajedničkim brendovskim kišobranom navlači na kupovinu soundracka, ali i cijelog opusa AC/DC-ja na policama, kao i prvog 'Iron Mana' na DVD-u, uz poziv za šoping kino-ulaznica. Kad ste već tu, pokupite sve što možete, poručuje reklama nimalo subliminalno, tj. zgrabite metalni film i metalnu glazbu. Doduše, AC/DC ladičarimo u hard rock, ne u heavy metal, ali svejedno – ovo je brak iz snova.
Istina, spomenuto nepostojanje nije razlog za dizanje ruku od Black Sabbatha, jer ovaj je projekt ionako zasnovan na kompilaciji starih, poznatih i manje poznatih stvari, dakle ne na ekskluzivnom novom materijalu, ali očito je da je recept za sinergiju utemeljen na pametnoj analizi tržišta, koliko i na ciljanju na već prokušano. Jer AC/DC su nešto slično već napravili u svojoj karijeri, kada su 1986. izdali 'Who Made Who', soundtrack za 'Maximum Overdrive', legendarnu horor-komediju Stephena Kinga, na kojem su se nalazile tri nove pjesme i dva instrumentala, a temeljac je bio ispunjen best of selekcijom iz raznih faza benda, od one u kojoj je mikrofon držao pokojni Bon Scott do proslavljenog urlanja Briana Johnsona
Za razliku od 'Who Made Who', koji je upao tek na 33. mjesto Billboarda (i bio 11. najprodavaniji u Britaniji), 'AC/DC Iron Man 2', s nešto izravnijom poveznicom između Hollywooda i glazbe, već u samom naslovu i naslovnici, upao je na prvo mjesto u Britaniji (to je treći britanski No 1 ovog benda, nakon 'Back In Black' i 'Black Ice') te na četvrto mjesto Billboarda, postavši njihov osmi Top 10 LP u SAD-u. Prvi je u sve skupa 14 zemalja, od Švicarske do Novog Zelanda. Nažalost, na njemu ovog puta nema ni jedne jedine nove pjesme, a od 15 naslova, koji obuhvaćaju sve od 'Thunderstruck' do, 'Highway To Hell', 'Shoot To Thrill' izabrana je za singl, sa spotom – pa naravno! – sastavljenim od kadrova iz filma i koncertnih snimaka AC/DC-ja iz 2009.
Tko zna, možda ovo uistinu postane redovni način na koji će glazbena i filmska industrija spašavati jedna drugu u doba krize, a možemo samo zamišljati što bi moglo biti sljedeće: 'Lady Gaga Umri muški 5'? 'Rihanna 'Ledeno doba 4'? 'Thompson Četverored 2'?
