Uslijed, kako bi rekao odlazeći premijer, 'neodgodivih obaveza', propustili smo nastup dvojca Side Project te smo se u polupraznoj Tvornici pojavili nešto nakon početka Koala Voicea. Mlađahna četvorka predvođena simpatičnom Mancom Trampuš prštala je adrenalinom, no nismo se mogli oteti dojmu da je njihov retro indie rock, iako vrlo profesionalno komponiran i odsviran, prilično generička stilska vježba s još puno prostora za zaokret prema nečemu originalnijem.

Nešto kasnije, na pozornici se ukazala Dunja Ercegović a.k.a. Lovely Quinces koja nakon privođenja na prosvjedu Hod za život sve intenzivnije pliva u vodama društvenog angažmana. Već uvodnu pjesmu posvetila je curama koje prosvjeduju u šatoru pred Ministarstvom znanosti, a usputnim opaskama između pjesama nije se libila komentirati kaotičnu situaciju u državi.

Ipak, i one koje ne dotiču aktualne reference tijekom 40 minuta nastupa mogli su uživati u njezinu prepoznatljivom, grlenom glasu i uvjerljivoj scenskoj pojavi, zbog čega je jedna od rijetkih domaćih izvođačica koja s punim legitimitetom šparta svjetskim pozornicama i svira s facama poput Giant Sand ili Thurstona Moorea. Budući da je sama rekla da je koncert odsvirala na gitari Irene Žilić, nadamo se tek da nije ostvarila svoju najavu razbijanja gitare, za što tvrdi da je ipak – presiromašna. Viđat ćemo mi nju još po prosvjedima, ne sumnjamo.

Par minuta nakon 23 sata, na pozornici se ukazala žena koju smo već više puta proglasili jednom od najtalentiranijih žena suvremenog rocka. Anna Calvi nas je udarila odmah u glavu, vjerojatno najboljom u nizu obrada kojima voli začiniti svoje nastupe – 'Ghost Rider' sastava Suicide koja perfektno paše nervoznom i mračnom okrajku njezinog raštrkanog senzibiliteta. Ovako rabijatan početak baca ponešto tamnu sjenu na većinu njezinih autorskih pjesama koje levitiraju između tihog i glasnog, melodičnog i bučnog, nježnog i energičnog.

No u narednih pedesetak minuta Anna će nas izvesti na svjetlo na kraju tunela, kristalno čistim vokalom i perfektnom kontrolom nad dva vintage Telecastera, ali i uz ogromnu pomoć tročlanog benda, u kojemu – moramo još jednom to spomenuti – potpuno dominira multiinstrumentalistica Mally Harpaz. Gledate tu ženu kako se izmjenjuje na harmoniju, vibrafonu, klavijaturama, gitari, thereminu i pitaj boga kakvim sve ne šuškalicama, i samo se pitate što će iz svog čarobnog šešira izvaditi sljedeće te obogatiti ionako gustu zvučnu sliku. Stisnuta setlista sastojala se od ponajboljih komada s njezina oba albuma, uz i dalje ne pretjerano uvjerljivu obradu 'Wolf Like Me' sastava TV on the Radio, ali i nevjerojatne izvedbe 'I'll Be Your Man' i 'Love Won't Be Leaving' te konačni trijumf uz 'Desire'.

Šteta što je veliki pogon Tvornice sinoć bio tek polupun, jer ovakav ženski skup predstavlja prekrasan mentalni odmor od alfamužjačke drame kojoj svjedočimo u zemlji posljednjih dana. Ipak, bez brige – dar Anne Calvi je neuništiv. Bit će još prilike da se uvjerite u to.