Nakon što je tportal objavio izvještaj s predstavljanja knjige 'Ma koji život, ma koji teatar' Mani Gotovac, na kojem je, između ostalog, Mani progovorila i o pravim razlozima odlaska bivše glumice Edite Majić u karmelićanski samostan, u javnosti je uslijedila bura reakcija, a društvenim mrežama prostrujalo je oštro i kritično anonimno pismo upućeno Mani Gotovac, u kojem se navodi kako nije smjela to učiniti.

Na pitanje Nevene Rendeli je li trebala otkriti tajnu Editinog odlaska, Mani je danas u emisiji 'Subotom ujutro' pojasnila okolnosti u kojima je došlo do takve izjave.

'Radi se o tome da sam tog tjedna imala dva i pol sata predstavljanja svoje knjige 'Ma koji život, ma koji teatar'. Bilo je puno svijeta i puno mladih ljudi i kako to obično biva kad sam ja u pitanju, postavilo se pitanje ljubavi, ljubavi prema teatru. Na temu ljubavi, a ja sam s tim mladim ljudima razgovarala dva i pol sata, u tri minute sam kao primjer, kao pojam, kao nešto što je dio mog života, iznijela primjer Edite Majić. I to nje kao umjetnice života, kao velike glumice, kao žene koja je prije svega znala što je to ljubav, koja je doživjela ljubav i živjela kad je bila nama u teatru i sada kada je postala sestra karmelićanka', pojasnila je Mani Gotovac.

Na anonimno pismo kritike objavljeno na društvenim mrežama, koje su potpisali 'Prijatelji Edite Marije od Križa', a u kojem se tvrdilo da se Mani Gotovac u javnosti reklamira preko Editinog imena, Mani se gostujući kod Nevene Rendeli tek nasmijala te zamolila kamermana da je snimi izbliza da se vidi koliko ima godina.

'Mislim da ljudi znaju što sam u životu napravila, a napravila sam puno i često sam i više promašila nego napravila uspjeha, ali meni reći da mi za takvo što treba Edita Majić, čije ime mi je teško u tom kontekstu i spomenuti... To su neznanje, budalaštine i krajnje licemjerno ponašanje. Nisu to njezini prijatelji', rekla je Mani.

Na pitanje je li ipak objavila nešto preintimno o Editi Majić, Mani odgovara: 'Ja sam esej o njoj objavila prije četiri godine - je li moguće da ga nitko nije pročitao? Nije mi žao anonimnih potpisnika onog pisma, jer oni su anonimni i u životu pa se tako i potpisuju. Ali žao mi je onih koji su njezini stvarni prijatelji. I ako sam ih bilo čime u knjizi ili na tom predstavljanju knjige povrijedila, mogu im samo reći, javno i pred svima, da mi je žao.'