Ne računajući ponedjeljak, kada je započeo seriju od svojih osam koncerata najavljenih za ožujak i travanj, pet godina je prošlo od posljednjeg gostovanja Đorđa Balaševića pred zagrebačkom publikom. Umjesto Ledene dvorane Doma sportova, koju, dokazano, puni bez poteškoća, panonski mornar ovoga puta odlučio se za intimniji prostor – satiričko kazalište Kerempuh u kojem je pretpremijerno, uz klavirsku pratnju Aleksandra Dujina predstavio svoju novu još nedovršenu knjigu 'Kalendar mog detinjstva'
Red duhovitih štikleca iz sretnije prošlosti, pa red sjetnih, ljubavnih pjesama kojima se proslavio bila je formula koju Balašević primijenio u Kerempuhu. Priče o djedovima, v. d. stričevima, tetkama, bakama, sestrama, roditeljima, društvu iz sokaka i inim junacima iz djetinjstva izazvale su salve smijeha kod publike. Pamtim samo sretne dane pjevala je svojedobno Gabi Novak, a upravo u takvom svjetlu predočio je junake iz svoje rane mladosti Balašević.
Priča o svakom od njih bila je zapravo i uvod u neku od pjesama. Ratniku paorskog srca prethodila je priča o djedu, Ćaletova pesma o ocu, Lepa protina kći o majci... Nizale su se nakon njih i Neki novi klinci Priča o Vasi Ladačkom Mirka Bezdan Život je more...
U gotovo četverosatnoj kombinaciji stand-up komedije i nazovi večeri šansone Balašević se još jednom, ovoga puta u puno prisnijem prostoru, pokazao kao izniman interpretator kojem ne nedostaje glumačkog talenta.
Stoga nije ni čudno da je za nastup u Kerempuhu vladala jagma za ulaznicama, a da se Zagreb i Đole vole javno, potvrdili su i brojni pokloni kojima ga je publika obasula za vrijeme i nakon koncerta. Jedan od njih, majicu, koju je dobio na koncertu u ponedjeljak, a sinoć ju je obukao, imala je natpis sprijeda 'Da mi je još jedared proći...', a straga je stajalo 'Ilicom'.
Sudeći po interesu publike, Balašević će Ilicom do Kerepuha proći minimalno još šest puta.
