Nema predgrupe, uvodničara ni zastora. Reflektori bljesnu, izlazi Balašević s dvanaest tamburaša i pjeva 'Panonskog mornara'. Ljudi skaču, plješću, guraju se naprijed, a on nasmijan s kapetanskim šiltom na glavi, jednom rukom maše pozdrav, drugu zataknuo u džep. Podsjeća na svog trbušastog dvojnika iz istoimene TV serije od prije tridesetak godina ili na Balaševića koji je 1979. tim hitom osvojio Splitski festival.

Na majici mu piše Osijek, grad u kojem nije nastupio osam godina, a odavde sada kreće na još jednu hrvatsku turneju.

'Neki novi klinci', pokazao je Đorđe Balašević prema publici koja je sinoć ispunila osječku dvoranu Gradski vrt i ostala do ponoći. Već nakon nekoliko minuta na binu su poletjeli bijeli plišani zečevi, a on je uzvratio mornarskom kapom.

Na poklon je dobio i crni boemski šešir što se izvrsno uklopio u 'Ćaletovu pesmu' (tu se nazdravljalo), a slijedila je 'Jaroslava' pa 'Stih na asfaltu'. Zbog one strofe o 'suvom lišću s jednog hrasta kraj Belišća' opet je zaradio pljesak, ali odmah se nastavilo blues-rock pripoviješću 'Boža zvani Pub'. Na bini se stvorio Nikša Bratoš s fenderom u ruci i uklopio u orkestar od dvanaest tamburica, saksofona, pijana, harmonike i bubnjeva.

Vani se ledilo, a unutra je zagrijavanje tek počelo. Red sentiša 'Miholjsko leto', 'Lađarska serenata', 'Galicija' 'Provincijalka', 'Nedostaje mi naša ljubav', preporuka 'dame biraju', kavanska 'Mirka', a onda 'Slabo divanim mađarski'.

'Kako se kaže đurđevak na hrvatskom', šala je koja u raznim varijantama uspješno prolazi u svim dijelovima 'zapadnog Balkana'. Bilo je nekoliko prekretnica večeri – prvo 'Priča o Vasi Ladačkom', koja je još uvjerljivija nakon jučerašnje premijere 'Ranog mraza', 'Ringišpil' čije stihove svi znaju napamet, ali kada su se svjetla na pozornici zažutjela, bilo je jasno da ide oluja. 'Svirajte mi jesen stiže dunjo moja', pjesma u pjesmi, još je jedan od filmova koji bi Balašević mogao snimiti, i konačno 'Odlazi cirkus', koju smo čuli tek nakon dva bisa. Treba istaknuti da se Slavoncima jako svidio i 'Namćor', hit iz 1996. kada se Balaševićeve nove kasete i ploče u Hrvatsku još moralo švercati okolnim putem, preko Mađarske.

'Edith Piaf je kao Francuska, pa eto, sudeći po vama, ni ja nisam loš', laskao je Balašević, ali anegdote između pjesama bile su kraće nego obično, jer bi se onda repertoar od 35 pjesama izvodio i više od jučerašnja četiri sata. U tom vremenu, pored glazbenog dijela, odvija se prava predstava.

'Panonskoj mornarici' sašivene su originalne bijele uniforme s oznakama turneje. Vođa benda, Bojan Trenkić Baća, s primom u ruci svojevrstan je oficir koji povremeno mijenja Balaševića za mikrofonom (refren u 'Mirki'), inače izvrsno izvodi solaže što se osobito svidjelo na tamburicu osjetljivim Slavoncima.

Svirač saksofona običan je mornar, kao i pijanist, sa starinskom bijelom kapom i obaveznom majicom na plavo-bijele pruge, a svi izgledaju kao da rade na nekoj palubi. Scenografija nije raskošna, nego odmjereno namijenjena dočaravanju priče o jednom prostoru 'od Mure pa do Morave', od Maribora do Novog Sada, a u njemu se nalazi i slavonska metropola. Balašević je jučer rekao da ga Osijek jako podsjeća na njegov rodni Novi Sad.

'Stalno imam osjećaj da su to dva blizanca', kazao je.

Početkom mjeseca šest tisuća karata za ovaj dvodnevni spektakl u Osijeku planulo je u nekoliko sati od otvaranja prodajnih mjesta. Odavno se ne može ni do ulaznica za splitski i zagrebački dio turneje. Nije ni čudo, jer osim ljetošnjeg nastupa u Opatiji i lanjske serije koncerata u zagrebačkom Kerempuhu, Balašević je rijetko u Hrvatskoj.

'Vrlo sam ugodan gost, rijetko dođem i ne ostanem dugo', potvrđuje on.

S obzirom na to da ovaj fenomen neprekidno traje već tri desetljeća, ne čudi ni što je među publikom sinoć u Gradskom vrtu bilo i mlađih i starijih ljudi. Dokazalo se – Balašević je kao Čovječe ne ljuti se, uz njega se satima druže svi uzrasti.