Projekciji je prisustvovala grupa gostiju koja je doputovala iz Zagreba, među njima i brojna obitelj pokojnog redatelja Zorana Tadića te hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota, kao i osnivači bečkog muzeja 'Trećeg čovjeka', Gerhard Strassgschwandtner i Karin Höfler, koji su zajedno s Hrvatskim filmskim savezom i Hrvatskom kinotekom organizirali gostovanje 'Treće žene' u Beču.

Veleposlanik je u kratkom govoru osobito istaknuo povijesne veze i suradnju Austrije i Hrvatske, a Carmen Lhotka, pročelnica Hrvatske kinoteke, posebno je zahvalila Vladimiru Klešćiću, koji je inicirao susret 'Treće žene' i 'Trećeg čovjeka' u Beču. Na svečanoj projekciji Tadićevog filma bili su i glumci Alma Prica, Vedran Mlikota i Vlatko Dulić, snimatelj Goran Trbuljak te skladatelj Vanja Lisak. 

Nakon projekcije uslijedila je zanimljiva i kratka tura po kanalizacijskim odvodima Beča u koji su bili jedna od lokacija na kojima je sniman 'Treći čovjek', kao i posjet muzeju 'Trećeg čovjeka' koji su Gerhard i Karin osnovali s vlastitim novcem i iz čistog entuzijazma.

'Gerhard je turistički vodič, pa je primijetio da brojni gosti posjećuju Beč sa željom da saznaju što je moguće više informacija o filmu 'Treći čovjek', no u Austriji to nije osobito poznat film', objasnila je hrvatskim gostima Karin dodavši da su ona i suprug svoju sakupljačku strast pretvorili u ozbiljan hobi, pa njihov muzej danas uključuje na tisuće predmeta iz cijelog svijeta smještene u čak 13 soba.

'Film 'Treća žena' svojevrsni je dokument vremena, života u Beču poslije Drugog svjetskog rata', kaže Karin, koja je s nama podijelila jednu anegdotu o Orsonu Wellesu, jednoj od zvijezda filma. On navodno nije želo snimati u kanalizacijskim hodnicima, pa su sve scene morale biti napravljene s dublerom, a krupni kadrovi dosnimljeni su u studijima u Londonu u kojima je rekonstruirana bečka kanalizacija. Svi eksterijeri filma 'Treći čovjek' snimljeni su u Beču, a svi interijeri u Londonu.

U muzeju je, između ostalog, izložena originalna citra koju je svirao Anton Karas, koji je glazbu za film skladao improvizirajući na citri pred ekranom na kojem se prikazivao 'Treći čovjek'.

'Beč je kao lokacija za snimanje izabran na inicijativu producenata koji su željeli u kina privući što je moguće više ljudi, a grad je tada bio podijeljen na američki, britanski, ruski i francuski dio, a centar grada bio je proglašen međunarodnom zonom, što nije dobro funkcioniralo, pa su producenti vjerovali da bi komplicirana politička situacija mogla intrigirati gledatelje. Reed i Graham Greene došli su na ideju o poslu kojim se bavi Harry Lime čitajući tadašnje dnevne novine u Beču u kojima je objavljeno da uhapšeni šverceri penicilina', objasnila je suvlasnica muzeja 'Trećeg čovjeka' Karin Höfler.

U muzeju je svoj kutak dobila i hrvatska verzija 'Trećeg čovjeka', Tadićeva 'Treća žena', koja je predstavljena scenarijem, plakatom, VHS izdanjem, fotografijama iz filma i isječkom filma koji se prikazuje na ekranu.