Novi album, novi zaokret u karijeri slavnog plesnog dvojca – ovoga puta Groove Armada odvažno maršira terenom mračnog, ali svejedno dovoljno hitoidnog, zaraznog i šarenog electro-popa
Andy Cato i Tom Findlay odavno više nisu klinci koji se 'igraju' s kompjuterima. Prošlo je čak 12 godina od prvijenca 'Northern Star', kada su ih još trpali u trip hop ladicu, što je i bilo za očekivati od jednog benda koji je svoj uspon započeo rovarenjem po tadašnjem trendu downtempa i kontrapunktastog jazza, proslavljenog pametnim kombiniranjem guranja saksofona i jointa u gubicu. U godinama što su uslijedile, Groove Armada su bili sve i svašta – i plesna atrakcija koja je surađivala s Fatboy Slimom i dvojac koji je konkurirao house šampionima i eksperimentatori spajanja elektronike i rock and rolla... A onda je došla 2010. i ponovo su odlučili izmisliti sebe.
'Black Light' je u neku ruku sinteza svega u plesnoj pop glazbi, od 1981. naovamo, ali još više produžetak retro-trenda zbog kojeg nam se čini da 90 posto današnje pop glazbe zvuči kao prežvakavanje osamdesetih. No Groove Armada, kada već 'moraju', žvaču itekako dobro, simpatično poput deve i snažno poput kauboja koji desnima gnječe duhan, zbog čega njihova varijanta 80's nostalgije graniči s mračnom avangardom, dok je drugom nogom posve u teritoriju ljepljivih pop hitova. Zbog svega toga, 'Black Light' jest potencijalno najkomercijalniji album grupe do sada, tj. ima municije za veliki uspjeh na top ljestvicama zaraženima electro-popom, samo je pitanje hoće li marketing odraditi svoje i probiti materijal do trona retro ekipe, pozicije koju svakako zaslužuje.
Netko je spomenuo Depeche Mode? New Order? Davida Bowieja? Svega ćete tu čuti, pomalo, ali prije svega Groove Armadu u elementu, naoružanu brdom vokala – što je sigurno, sigurno je pa su momci očito odlučili nakrcati album pjesmama koje će se moći vrtjeti na radiju više nego bilo koji instrumental. Zbog toga instrumentala nema, a vokalne suradnje su u rasponu od Briana Ferryja i Nicka Littlemorea do Willa Younga i Fenech Soler!
Onako kako dobro funkcionira susret Groove Armade i poznatih pjevača, tako funkcionira i susret žanrova – electro i rock razmjenjuju energiju u uvodnoj 'Look Me In The Eye Sister', dok 'Fall Silent' šeće ambijentalom 80's radiofonijom i plesnim electrom, baš kao što 'Just For Tonigt' miri mediteransku atmosferu sa svijetom filmske glazbe i hedonizmom europskih noćnih klubova. 'Warsaw', 'I Won't Kneel', 'Shameless'... Toliko sjajnih pjesama, toliko sjajnih ideja.
Izraz 'eklektično' počeo se prostituirati još tamo negdje prije desetak godina, ali Groove Armada ovdje ga koriste na najbolji mogući način, preporodivši vlastitu karijeru, ali i zadovoljivši naše uši.
Ocjena: 8.5 / 10
Izdavač: Ministry Of Pies