Juditi Franković tek su 33 godine, a iza sebe je već nanizala impresivan broj uloga, od kazališnih, filmskih pa do televizijskih. A upravo na malim ekranima ovu ćemo Zagrepčanku od idućeg ponedjeljka gledati u drugoj sezoni kriminalističke serije 'Počivali u miru'.

Što vaš lik, novinarku Luciju Car očekuje u drugoj sezoni?
Lucija će još jednom stati na put politici, krupnom kapitalu i zločinačkoj organizaciji riskirajući svoj i tuđe živote. U novoj sezoni pratimo jednu uzbudljivu priču koja se zbiva u istarskom mjestu Globinu, gdje nas čekaju brojna iznenađenja, zagonetne smrti i brojni obrati, a istinu nećemo otkriti do samog kraja. Mogu reći da će na svoje doći i oni koji žele ozbiljno promišljati našu stvarnost, ali i oni koji vole napete triler situacije i istrage.

Jeste li ikad razmišljali o novinarstvu kao životnom pozivu?
Više me zanima glumačko istraživanje svijeta. Ali ono što je zajedničko i Luciji Car i meni jest to da nas zanima istina do koje ona o svijetu želi doći kao novinarka, a mene pak u glumi zanima istinita, iskrena emocija i uvjerljiv karakter.

Pamtite li trenutak kad ste se zaljubili u glumu?
Ako ne računamo igranje kazališta, cirkusa i madioničarstva u ranom djetinjstvu, onda zapravo vrlo kasno. Krajem osnovne škole i kasnije intenzivno u srednjoj počela me zanimati književnost pa time i kazalište. Onda sam došla u Zagreb i krenula u Exitov glumački studio. Mislim da se ondje dogodio pravi fatalni susret s glumačkim umijećem, bilo je to 2000.-e. Došla sam u ruke sjajnoj dramskoj pedagoginji, koju volim zvati svojom velikom učiteljicom, Simoni Dimitrov Palatinuš. Mislim da je jako važno za mladog glumca da ima dobrog pedagoga, nekoga tko će moći prepoznati tvoje jake, ali što je još važnije, slabe točke. One su izvor frustracije, ali i vrelo mogućnosti koje je lako pretvoriti u prednosti. To su zaista bile sjajne godine, stvorila se jedna koncentracija ljudi koji su bili ludi i hrabri, željni rada i istraživanja. Imam osjećaj da smo htjeli u sebe upiti sve znanje svijeta. I bili smo zaista dobro informirani, znali smo koje glumačke metode postoje, kad i gdje, a i sami smo ih imali prilike prakticirali. Učili su nas organskoj glumi, prirodnosti, kreativnosti, stvaranju, promišljanjima, dali su nam glumačke alate i metode potrebne za sve to.

Mislite li da vas neki kolege doživljavaju neozbiljno s obzirom na to da niste završili Akademiju?
Ne mislim, a i nemam se vremena baviti onima koji to eventualno misle. Svatko treba kretati od sebe i biti iskren prema sebi, pa će tako biti i manje potrebe da ljudi sude drugima. Gluma me ispunjava i zanima. Istraživanje i konstantno propitivanje, kopanje, sumnja… Sve to treba trajati i nakon što netko završi školu. Ne može se čovjek vječno kriti iza diplome, to i je u glumi divno. Ona od tebe traži puno više od papira potvrde, traži da se svaki dan iznova potvrđuješ na sceni i u kadru.

Zanimljivo je da ste u mladim danima radili u garderobi jednog kazališta. Sjećate li se neke anegdote iz tog razdoblja?
Mnogo sam vremena tada provodila ondje. Najviše mi je u sjećanju ostala predstava 'Dekadencija'. Obožavala sam je i znala napamet, ali i učila o glumi gledajući glumce na sceni. Čak se i danas znam sjetiti nekih rečenica iz tog komada i upotrebljavati ih u svakodnevnom životu.

Kad bi na vašu adresu stigla primamljiva glumačka ponuda iz Hollywooda, biste li je prihvatili bez razmišljanja?
Sve je to stvar određenog trenutka. Ako bi mi ponuda stigla u pravom trenutku, tada vjerujem da bih odluku prepustila svojoj intuiciji. Jer Hollywood ne mora značiti garanciju za uspjeh. Ponekad se velike stvari kriju u malim filmovima.

Judita Franković

Tko su vam glumački uzori?
Ima pun sjajnih glumaca. Osobno puno učim gledajući ljude, kako kolege tako i usputne prolaznike. Svi oni kriju neku kreaciju koja me može inspirirati. Od stranih glumaca volim kako rade Cate Blanchett i Julianne Moore.

Koji film biste mogli gledati nebrojeno mnogo puta i zašto?
Definitivno 'Neki to vole vruće' jer je topao i vrlo jednostavan film.

Često se znate naći na listama najbolje odjevenih Hrvatica, a mnogi vas smatraju ikonom stila. Laska li vam to?
Na živce mi ide ekipa koja medijski prostor koristi kao samopromociju iza titula kvazikritičara čiji je jedini zadatak nekompetentno govorenje o drugim ljudima, a još gore o tome što nose! I na tome još zarađuju plaću! Mišljenje takvih me ne zanima. S druge strane postoje ljudi koji modu shvaćaju drugačije, koji znaju i nekakve povijesne okvire stvari, koji su obrazovani i koji shvaćaju da je moda odraz nečije osobnosti, određenog povijesno socijalnog konteksta i nije puko oblačenje. Njihovo mišljenje volim čuti. Za mene moda predstavlja prostor za kreativnost i tako se prema njoj odnosim. Apsolutno je nemoguće svima se svidjeti, bez obzira na to je li riječ o modi ili o poslu.

U čemu se osjećate seksi?
Ovisi o prigodi. U dobrom razgovoru, u dobrom parfemu, u dobrom raspoloženju…

Vaš je osebujan modni izričaj prepoznala i Borna Rajić. Kako je došlo do vaše suradnje?
Borna je pročitala jedan moj intervju koji joj se svidio, a paralelno s tim meni se jako svidjela njezina kolekcija. Prekrasno smo surađivale i baš se veselim vidjeti što će novo pripremiti.

Angažirao vas je i Davor Gobac za spotove Psihomodo Popa. Je li bilo smijeha na snimanju?
Bilo je divno, jako sam sretna zbog te suradnje. Napravili smo tri mala filma. Sjajno je kod Dade i cijelog benda što i dalje imaju drive za stvaranjem muzike.

Davor Gobac i Judita Franković

Već ste dugo u vezi s dečkom Markom. Vjerujete li u instituciju braka?
Sklonija sam vjerovati u ljubav i rad.

U čemu biste se voljeli udati: u klasičnoj vjenčanici ili nekoj kreaciji koja bi nosila poruku ljubavi?
Kad bude trenutak, onda ću znati. Još ne razmišljam o tome.

A o majčinstvu?
To je jedna od uloga koje ću sigurno odigrati.