Dvanaest godina nakon 'Čudovišta iz ormara' animacijske kuće Pixar stigao je nastavak 'Čudovišta sa sveučilišta', ali nažalost nije na istoj razini kvalitete. Dok je prvi bio podjednako zabavan za starije i mlađe uzraste, nastavak uglavnom cilja na dječju publiku sa znatno slabijim scenarijem koji tek pred kraj filma poprima odlike spisateljske kvalitete prvijenca. No dobra moralna pouka i vrhunski spoj animacije i režije oduševit će mlađe naraštaje, ali tužno je što će iskusnijim gledateljima prvenstveno predstavljati dosadu.

Možda je osnovni problem odluka da nastavak bude prequel, umjesto da se radnja nadovezuje izravno na prvi film. Takvim potezom umanjuje se napetost i interes za većinu likova jer već znamo što će se s njima dogoditi. Ovo možda i ne bi bio 'propust' da je radnja pred nama inovativna i zanimljiva. Nažalost, priča nastavka nakupina je klišeja i predvidljivih situacija, a isto se može reći i za likove, koji, usprkos solidnom dijalogu i simpatičnosti, jednostavno ne oduševljavaju. To ne znači da je film potpuna katastrofa, već da mu nedostaje 'rizičnih' poteza. Drugim riječima, 'Čudovišta sa sveučilišta' ne dotiču dublje sociološke probleme i implikacije kao većina Pixarovih filmova i djeluju kao generički proizvod za bolju prodaju igračaka likova. Redatelj Dan Scanlon sjajno odrađuje svoj posao s obzirom na to da mu je ovo prvi 'veći' dugometražni film što u spoju s bezgrešnom animacijom stvara jako vizualno iskustvo. Upravo zbog toga i glavna dva lika, koji su jedini na razini prvijenca, uradak uspijeva biti izdržljiv iskusnijim gledateljima, ali svakako ne i nezaboravno iskustvo. Hrvatska sinkronizacija ne narušava gledanje filma i to svakako treba pohvaliti.

'Čudovišta sa sveučilišta' mogu se preporučiti dječjoj publici, ali iskusniji ljubitelji animiranog filma vjerojatno će biti razočarani nedostatkom kompleksnosti koja se često 'veže' uz Pixarove filmove. Zaključno, prolazna zabava bez mnogo pamtljivih trenutaka koja će oduševiti djecu, ali ne i većinu starije publike.