Komičar Richard Jeni prije dvije godine oduzeo si je život pucajući si u usta, no mnoge se njegove kolege ubijaju polako – drogom, alkoholom, hranom... Teorija po kojoj najduhovitiji ujedno imaju i najviše problema s depresijom pokazuje se istinitom u praksi, kroz povijest filmske i TV komedije
Teorija 'tužnog klauna' odavno nije samo teorija – nisam siguran kako točno stoje statistike, ali kliše cirkuskog klauna koji pati od depre i alkoholizma nije rođen bez vrlo jasnog uporišta u praksi. Osim toga, pogledajte samo kako je završio Steve-O – zaljubljen u bocu od svojih cirkuskih dana, ovaj popularni Džekeseovac napravio je savršenu tranziciju iz cirkusa na MTV-ju pa ravno do rehaba, potvrđujući u praksi po tko zna koji put onu staru teoriju po kojoj najbolji humor nastaje iz tuge, kao bijeg od stvarnosti i hrvanje s istom jedinim oružjem koje uistinu može donijeti pobjedu eskapizma, barem privremeno.
Znanstvenici su se također pozabavili odgonetanjem pitanja zašto je toliko popularnih šaljivdžija u privatnom životu duboko nesretno. Od stand-up ikona i radijskih komičara do filmskih zvijezda, previše je slučajeva onih koji su imali (ili još uvijek imaju) ozbiljnih problema sa svojom glavom – neki su 'samo' patili od depresije, a neki se jednostavno uništavali drogom, alkoholom i prežderavanjem, pokušavajući utopiti drugu stranu svoje osobnosti u narkoticima, cugi i hamburgerima.
Bipolarna teorija definira komičara kao osobu koja pati od jasnog psihičkog poremećaja, a Dr. Amy Alpine jedna je od onih koje jasno napominju da veliki broj osoba na čije se šale uredno odvaljujemo pati ili od depresije ili od bipolarnog poremećaja. I pritom se često ne žele liječiti (barem dok nije prekasno), jer im bipolarni poremećaj kroz svoje manične epizode daje snagu i oružje za zanat kojim se bave.
Neki od takvih popularnih komičara svakako su Ben Stiller i Robin Williams, poznati kao 'bipolarci', ili Roseanne Barr i Jim Carrey, 'depresivci' koji su otvoreno progovorili o svojim problemima i kljukanju Prozacom (Carrey), koliko i nezdravom hranom (Barr).
Ali lista tu, nažalost, ne staje, te su neki slučajevi daleko ozbiljniji, uglavnom oni kod kojih takvi problemi vode potpunoj i temeljitoj autodestrukciji.
Prvi najpoznatiji primjer vezan je za prvog i najvećeg 'hard core' komičara svih vremena, vječnog uzora modernoj komediji i revolucionara koji je nebrojeno puta skidan s pozornice i odvođen iza rešetaka, budući da je njegova satira za pedesete i šezdesete godine, u kojima je djelovao, bila jednostavno ispred svog vremena. Lenny Bruce živio je život neopisivo popularnog, ali i neopisivo kontroverznog društvenog komentatora kroz komediju. A kako je završio? Na podu WC-a, s iglom u ruci, mrtav od predoziranja heroinom.
Heroin je došao glave i velikog glumca, komičara Johna Belushija, koji se ubio kombinacijom heroina i kokaina, baš kao i Chris Farley, njegov kolega iz showa 'Saturday Night Live'. Mnogi danas strahuju za sudbinu komičara Artieja Langa, poznatog po stand-up nastupima te nekoliko filmskih i TV uloga, ali najpoznatijeg po sudjelovanju u stalnoj postavi radijske i TV emisije 'Howard Stern Show'. Belushi je Artiejev uzor u komediji, ali čini se i u mnogo više od toga – Artie je javno govorio o svojoj ovisnosti o heroinu i kokainu, a ovisnost o prežderavanju nije mogao kriti ni da je htio, budući da je u jednoj fazi svog života zamalo dosegnuo 200 kilograma žive vage.
Danas je na odvikavanju, a tvrdi da je još uvijek ovisan jedino o kocki. Uzrok njegovim problemima? Možda ga i zovu jednom od najduhovitijih osoba današnje Amerike, ali Artie čitav život pati od teške depresije. I danas je na tabletama, a sve je počelo u mladosti, kada mu je otac nesrećom postao paraplegičar, a potom i preminuo.
No dok se Artie, naizgled, oporavlja, njegov kolega Richard Jeni, poznat po stand-up nastupima na HBO-u i 'Tonight Showu', kao i gostovanjima na 'Howardu Sternu', 10. ožujka 2007. godine oduzeo si je život, pucajući si sačmaricom u usta. Većina ljudi koja ga je poznavala divila se njegovu šaljivom geniju, ali malo tko je znao (a što je nakon smrti javno i otkriveno) da mu je liječnik dijagnosticirao 'tešku kliničku depresiju i napade psihotične paranoje'.
Pokojni Richard Pryor, jedan od veterana, koji se danas ubraja u Top 10 komičara u povijesti, također je jedan od prvih o kojem se govorilo ne samo kao o stroju za fore, šale & pošalice, već i kao o duboko traumatiziranom čovjeku, sinu prostitutke koji odrasta bez majke od svoje desete godine, s bakom u bordelu. Kada je imao svega šest godina, seksualno ga je zlostavljao susjed, a zatim i svećenik, a jedini način da preživi traume bio je – postati komičar i zabavljati svijet, ali i sebe, koliko god je to moguće. Naravno da nije otjerao demone pa se tako osamdesetih žešće zakvačio za kokain i zamalo umro u požaru izazvanom bizarnim narko-navikama, da bi mu nekoliko godina kasnije dijagnosticirali multiplu sklerozu. Preminuo je 2005. u 65. godini.
Owena Wilsona i njegov još uvijek svjež pokušaj samoubojstva nakon prekida veze s Kate Hudson ne treba ni spominjati, jer o tome ste ovdje manje-više detaljno čitali, a ne zaboravimo ni na Drewa Careyja, još jednog komičara koji pati od teške depresije, a koji je u dvadesetim godinama života pokušao samoubojstvo predoziravši se tabletama.
Na nešto drugačiju foru autodestruktivan je i Michael Richards, Cosmo Kramer iz 'Seinfelda', koji nije uništio svoju karijeru depresijom, drogom i alkoholom, već rasističkim vrijeđanjem publike tijekom svog stand up nastupa, smrtnom presudom karijeri dopadljivog obiteljskog komičara.
Svatko ima svoje oružje, a neki ga u jednom trenutku jednostavno okrenu protiv sebe.