Ah, HTV-ov informativni program... U nekim su stvarima već toliko predvidljivi da ih je čovjeku skoro pa žao kritizirati, sve po sistemu pusti guslara da svira jer ne zna drugačije. Nekako su se valjda oporavili od izborne noći i napada velikih glava na svoje novinarske perjanice i jučer je u Dnevniku trebalo napraviti follow-up na cijelu izbornu priču. I napravili su ga. Rutinski i šprancerski, na onaj način gdje osobu koja čita statističke podatke povezane s rezultatima prestaneš slušati nakon trinaest i pol sekundi, ali teško da je moglo drugačije. 

Jedna - točnije, dvije su se stvari u sinoćnjem 'postizbornom' Dnevniku HTV-a ipak istakle među ostalima. Razgovor s Andrejom Plenkovićem i mini razgovor s Ivanom Viliborom Sinčićem. Andrej Plenković gostovao je u studiju Dnevnika HTV-a i s njim je razgovarala voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki, dok je s Viliborom Sinčićem u sjedištu Živog zida razgovarala novinarka Kristina Pešić Biondić.

Razlika između ta dva razgovora divna je ilustracija onoga što HTV-ov informativni program doista jest. Nije informativni program javne televizije. Nije informativni program televizije koja je servis svih građana. Nije nepristran informativni program. Nije informativni program koji stoji na strani građana, a ne na strani političara. To je informativni program u kojem se s izbornim pobjednicima razgovara u cici-mici stilu, a one koji to nisu udara se beskompromisnim novinarskim đonom.

Kristina Pešić Biondić sinoć je, naime, razvalila Vilibora i njegovu začudnu, frankenštajnovsku koaliciju. Nije mu dopustila nikakvo muljanje, odgovaranje na pitanja praznim frazama, nije mu dala da se izvrdava i ponaša se kao da je u predizbornoj kampanji. Verbalno ga je ugrizla za žilu i nije puštala dok nije potekla krv, pitajući ga sve ono što ga je i trebalo pitati o raskolu u Živom zidu, o njegovu registriranju nove stranke dva dana prije izbora, o povjerenju prema bivšim članovima Mosta koji su mu sada u koaliciji - ma, o svemu. I tako treba razgovarati s političarima. Bravo i palac gore za Pešić Biondić!

Tako, međutim, treba razgovarati sa SVIM političarima, a ne takav novinarski stil primjenjivati na onoga tko nije na vlasti niti se vlasti ima šanse dočepati, a s onima koji su pobijedili na izborima razgovarati kao umiljato janje. Andrej Plenković u istom tom Dnevniku, naime, nije dobio nijedno jedino neugodno pitanje, a kada je - kao što je političarima, a njemu posebno svojstveno, na konkretna pitanja počeo odgovarati općenito, maglovito i izvrdavanjem, nije dobio NIJEDNO potpitanje i cijeli je intervju zvučao kao da novinarkina pitanja postoje samo zato da bi Plenković rekao sve ono što bi htio reći. Bilo je to dijaloško obraćanje gledateljima, a ne intervju.

I upravo je to problem HTV-a. Na njemu se novinari boje moćnih političara umjesto da se moćni političari boje novinara. Ne bi se, za početak, nitko nikoga trebao bojati - svima bi situacija u kojoj novinari nastoje otkriti sve nepravilnosti u politici i postaviti sva moguća, pa i neugodna pitanja, trebala biti normalna. Ali kad se već netko nekoga boji, normalnije bi bilo da političari osjećaju nelagodu pred znatiželjnim novinarima, negoli da im novinari postavljaju samo pomirljiva i poželjna pitanja jer tko zna hoće li im taj moćnik sutra odlučivati o radnom mjestu i tome hoće li moći otplatiti kredit za stan.

To je glavni problem HTV-a. Upravo to. I sinoć je bio divno ilustriran golemom razlikom između ta dva razgovora. Kristina Pešić Biondić pokazala je što novinari HTV-a mogu i znaju. Marta Šimić Mrzlečki pokazala je što se usude.