Dnevniku HRT-a već godinama sa svih strana stižu prigovori da je zastario, da gubi ili je odavno izgubio bitku u kvaliteti i gledanosti s konkurencijom, da nema jasnog koncepta i cilja, da malo ili nikako pridonosi javnom interesu, da je pristrano politički ili ideološki obojen, da je dosadan... I sad su se HRT-ovci domislili rješenju. Promijenit će mu termin prikazivanja! Takve stvari ne možeš ni izmislit da bi zabavio čitatelje
Znate one priče kada ljudi počnu kukati o tome da medij kvare našu djecu, ispiru mozak odraslima, stvaraju od ljudi zombije koji nisu u stanju formulirati vlastito mišljenje nego se utapaju u moru besmisla koji im je serviran putem ekrana? Uvijek se isprva skroz složim s takvim komentarima, ali onda, nakon malo dulje rasprave i razrade, shvatim da ja i oni koji nariču nad pogubnim utjecajem televizije na djecu i odrasle mislimo na različite stvari. Oni misle na zabavne, reality i redkarpetovske emisije, a ja mislim na Dnevnik
Ta je, središnja informativna emisija domaće javne televizije za mojega odraslog života - dakle, u zadnjih dvadeset pet-trideset godina, od svega s čime su mi se oči susrele na ekranu najkonzistentnije ilustrirala niz riječi koji glasi iz goreg u gore pa u najgore, a na njegovu putu u uništavanju nekadašnjeg napola monopolističkog ugleda uspijevali su ga prepišati i novinarski početnici s lokalnih televizija. Svega je tu bilo: od ideološkog pranja mozga za ovu ili onu opciju, ma-gdje-bili Dopuđizama, pokapanja živih ljudi, mijenjanja urednika i voditelja kao da svake večeri završavaju pred streljačkim vodom, međusobnih prepucavanja, naturanja vlastitih mišljenja, nemuštih dopisnika, kaskanja za apsolutno svima...
I sada se prisavsko vodstvo dosjetilo rješenja - pomaknut će termin prikazivanja Dnevnika na 19 umjesto 19.30 sati. Hej-haj, uživaj & svi su naši problemi prošlost! Nikakve se još pojedinosti ne znaju, šefovi s Prisavlja odbijaju se izjasniti o konkretnijim planovima (jer se to nas, kao obveznika plaćanja pristojbe, valjda uopće ne tiče i kog vraga gnjavimo s glupim pitanjima), ali medijima, kuloarima, birtijama te ostalim trač-krugovima Hrvatistana već su se počele raspredati reakcije i procjene.
Je li ideja o pomicanju termina prikazivanja Dnevnika dobra ili glupa? Neću se pridružiti zboru nostalgičara 'Profesor Baltazar' koji već nekoliko dana po društvenim mrežama nariče o tome kako se HTV sprema uništiti granicu između djetinjstva (crtića u 19.15, koji ne postoji već sto pedeset godina) i informativnog programa. Neću čak niti ponavljati argument onih manje emotivnih i učenijih, koji podsjećaju da je gledanje televizije navika i da je prčkanje po takvim navikama uvijek riskantno. Taj argument stoji i potpuno je istinit, ali ga u kontekstu hrvatske javne televizije nema nikakvog smisla isticati jer se prisavski televizionari već desetljećima ponašaju kao da ih za to nije briga. Mijenjaju voditelje informativnih emisija k'o prljave gaće, kao da ne znaju da se te anchore u svijetu smatra osobama kojima gledateljstvo vjeruje i da ih se treba odgajati, obrazovati, raditi na njima i puštati ih da svoj posao rade što dulje. Ni s terminima nisu pokazivali osobitu svijest o gledateljskim navikama. Svojedobno im se, krajem devedesetih i početkom ovoga tisućljeća, slučajno dogodilo da su nabasali na zlatnu žilu termina - niz kviz-sapunica-Dnevnik, zbog kojeg je štokoji starački dom u Hrvatskoj imao problema s dovlačenjem štićenika na večeru jer su se svi lijepili uz ekran. Što su učinili s tim otkrićem? Brže-bolje su ga razmrdali novim programskim shemama, a slično se dogodilo i s mnogim drugim 'klasičnim' terminima za određene sadržaje, kao što je TV-drama ponedjeljkom, dramska serija nedjeljom nakon Dnevnika i tako redom. Prema tome, govoriti HTV-ovcima nešto o tome koliko se gledatelji vežu uz termine prikazivanja određenih sadržaja sasvim je bespredmetno. Oni to ili ne primjećuju ili ih nije briga ni u devetnaestoj izvedenici te teze.
Drugo, čak i kada bi se o tom argumentu moglo razgovarati, i čak i ako bismo prihvatili da je pomicanje termina riskantno, ono ne mora samo po sebi biti loše. Da, svima je jasno da prisavci time jurišaju na komercijalne konkurente, posebice na NovuTV, koja svoj Dnevnik starta u 19.15 i to već godinama radi tako da u prvih 15 minuta, prije početka HTV-ova Dnevnika, ispali se najudarnije vijesti, a onda ih u 19.30, za one koji su navikli gledati Dnevnik od pola osam - još jedanput ponovi. Rat za gledatelje je, dakle, već odavno objavljen i iako ću se načelno prikloniti struji koja tvrdi da javna televizija ne bi trebala s komercijalnima voditi bitku za gledanost, mislim da to u ovom slučaju ne mora biti baš tako čelično primjenjivo. Naime, slažem se da javna televizija ne bi trebala upasti u ponor prodavanja gledatelja oglašivačima ni u kaljužu prilagođavanja (čitaj: poglupljivanja) svojeg sadržaja zato da bi se dopala onom famoznom priglupom prosjeku pa se u tome ne bi smjela natjecati s komercijalcima. No ako ima dobar sadržaj, a podaci govore da gledatelji sve ranije uključuju televizor da bi pogledali vijesti dana - zašto ne?
E, sad, sasvim je treća priča imaju li oni doista i kvalitetniji sadržaj ili se s konkurentima misle za gledatelje boriti samo promjenom termina. To još ne znamo. Sudeći po onome što su dosad pokazivali u središnjem Dnevniku, nisam optimistična. Emisija je zastarjela, teče po špranci koja je bila grejtest hit na CNN-u tamo negdje pri početku emitiranja, dosadni su, kasne, nepouzdani su, netelevizični i iako je od tada prošlo više od četrdeset godina, brojna izvješća u Dnevniku izgledaju i zvuče kao raporti sa sjednica općinskih komiteta koje kamera ilustrira pokojim švenkom po dvorani ukrašenoj neobičnim lusterom. Ako misle raditi isto to, ali ne od pola osam do osam, nego od sedam do osam, u ime nezaštićene manjine mozgovno aktivnih građana koji još uvijek znaju pogledati Dnevnik HTV-a usrdno ih molim da odustanu.
Prema ono nešto sitno članaka koji prenose ono što su Prisavljani ipak pisnuli o Dnevniku, čini se, međutim, da se nekakve promjene ipak spremaju. Guglajući sam najčešće naišla na izjave o infografikama (Bago-stil kruži domaćim medijskim prostorom) i sad već naveliko strepim da će na kraju ispasti kako čitav Dnevnik misle preobraziti samo vizualno. Nema nikakve sumnje da na HTV-u postoje ljudi koji su za to sposobni - čak i neke od najdebilnijih emisija na prva tri programa znaju imati skroz če-če špice i grafička rješenja. No ako je to - jedino što su naumili, ne bu dobro.
U suludim napadima otpimizma raduje me jedna mogućnost: da će se pomicanjem termina Dnevnika i njegovim konzekventnim produljivanjem nekako pronaći način da se kompenzira ukidanje Dnevnika 3 i da ćemo sada u središnjoj informativnoj emisiji dobiti više sadržaja kakve smo donedavno gledali u Trojci. U istim takvim napadima optimizma držim fige javnoj televiziji da se napokon trgne i prestane se ponašati kao da jedino oni znaju kako se rade vijesti jer su to naučili prije pedeset godina. U najvećem napadu sanjarenja molim se silama u koje ne vjerujem da se Dnevnik preobrazi u nešto što bismo opet svi rado gledali i osjećali se pravedno informiranima zbog toga.
U onim drugim trenucima - kada se u vijestima o promjenama na HTV-u i njegovu informativnom programu spominje samo promjena termina Dnevnika i kada se sjetim kako ta ekipa već desetljećima tretira nas, gledatelje - nadam se da će im i to s terminom propasti. I da će netko na toj televiziji sve otpustiti, pa ajmo audicije i sve ispočetka. Može od sedam, može od osam, a može i do ponoći.
