Nova kolekcija dueta veterana Tonyja Bennetta ni kriva ni dužna postala je diskografski događaj prve klase, i to zbog činjenice da se na njoj nalazi posljednja pjesma koju je Amy Winehouse snimila u životu...
Koliko puta smo u nekom američkom filmu čuli rečenicu 'ne možeš starog psa naučiti novim trikovima'? E pa izgleda da bi stari Tony tu štošta imao reći jer kad su u njegovu taboru nanjušili da u rukama imaju potencijalni blockbuster, i sam je krenuo u PR kampanju, iz koje je najnoviji biser (izrečen ni manje ni više nego u showu Howarda Sterna) izjava da mu je 'predsjednik Bush 2005. osobno priznao da mu je rat u Iraku bila pogreška'. Manje je sad tu važan demanti iz Bushova tima, kao i vjerodostojnost same izjave, makar znajući za notornu verbalnu inkontinenciju bivšeg predsjednika, to uopće ne mora biti izmišljotina. Puno je važnija činjenica da je Tony Bennett na sceni već više od 60 godina i da u Americi ima status polubožanstva kojem u zagrljaj radosno trče i Bush i Obama, ali i Aretha Franklin i Lady Gaga...
Bez obzira na to hoće li političke izjave Anthonyja Dominicka Benedetta, starog croonera, priznatog slikara, veterana II svjetskog rata i proklamiranog pacifista, ostaviti nekog dubljeg traga (a rekao je on kod Sterna još neke fine stvari, primjerice da si je Amerika sama kriva za 11. rujan), pred nama je nova kolekcija njegovih fensi dueta s creme de la creme današnje scene. Kao što je prva kolekcija (na kojoj su mu sekundirali između ostalih i Paul McCartney, Elton John, George Michael, Dixie Chicks, Celine Dion i, naravno, Sting i Bono...) koincidirala s njegovim 80. rođendanom, tako i ova obilježava 85. Svoje je dvije kolekcije dueta (1993. i 1994.) pred kraj života objavio i Bennettov 11 godina stariji vječiti uzor i konkurent Frank Sinatra, a dio repertoara, ali i gostiju, čak se preklapa.
'Duets II' donosi 17 evergrina koji variraju od dobro poznatih do dobro prežvakanih, a ne donosi, treba li uopće reći, ništa novo ni dosad neviđeno. OK, Lady Gaga u uvodnoj 'Lady Is A Tramp' izlazi iz svoje agresivne elektro dance niše i čak otvoreno pokušava biti duhovita, ali to je u najboljem slučaju polušarmantno. Onaj famozni duet s Amy Winehouse i navodno posljednja stvar koju je snimila (ali ni približno posljednja koju će objaviti) - 'Body And Soul' - ne bi bio nikakva vijest da se nije dogodila Amyna prerana smrt.
Zatresti brda neće ni suradnja s Arethom Franklin u inače savršenoj Legrandovoj 'How Do You Keep The Music Playing' (na prvim 'Duetima' s Georgeom Michaelom, ali jednako neuvjerljivo), kao ni one s Norah Jones ('Speak Low') ili pak Johnom Mayerom ('One For The Road'). Neki doprinosi nisu vrijedni spomena, pa ih nećemo ni spominjati (ali tko bi odolio spomenuti Michaela Bublea i Mariah Carey?) Da ne bude sve baš tako sivo, tu je k.d. lang ('Blue Velvet') čiji se duboki alt savršeno slaže s Bennettovim hrapavim baritonom, ali to je stara vijest – njih dvoje su 'duetirali' zajedno bezbroj puta, čak su i 2002. objavili zajednički album 'A Wonderful World'. Nisu loše ni kolaboracije s Joshom Grobanom ('This Is All I Ask') ni Williejem Nelsonom ('On The Sunny Side Of The Street').
Da ne bi bilo zabune, sve je to 'zakopano' besprijekorno – savršen big band, odlični solisti (posebno na jazz gitari) provjereni aranžmani i Bennettova s godinama nimalo izblijedjela interpretacija... ali to je ipak jedan od onih 'čestitarskih' projekata gdje je međusobno tapšanje po ramenima puno važnije od same glazbe, pa je povremeno i uspije nadglasati...
OCJENA: 7 / 10
Izdavač: COLUMBIA SONY / MENART
