Garažni rock'n'roll koji sviraju Erotic Biljan i njegovi heretici prepun je nevjerojatne strasti i energije, ali i pomalo dosadan u svojoj dosljednosti, no još uvijek daleko iznad svih ostalih bendova iz ovih krajeva koji su se probali ostvariti kroz taj glazbeni žanr
U odnosu na ostatak domaće, ali i regionalne scene, EBAHH su u svom fahu na samom vrhu što će, bez ikakve sumnje, potvrditi njihovi sljedbenici koji znaju što znači dobro se oznojiti na njihovim koncertima u eksploziji garažnog rock'n'rolla i strasti koju nude ovi napaljeni rokeri (i jedna rokerica). Promatrajući ih pak u globalnim okvirima, oni su jedan dobar garažni rock bend koji će svugdje pronaći stotinjak poklonika, ali teško da će ostvariti neki veći uspjeh.
Očito sa željom da se pomaknu s mjesta, koje su utabali 2007. godine debi albumom 'Supersticky' te se predstavili kao čistokrvni ljubitelji garažnog rocka, ali i kao vrhunski svirači, EBAHH su na svom drugom albumu odlučili napraviti korak naprijed te obogatiti svoj album gostima. Tako se u 'eksperimentalnoj' pjesmi na hrvatskom jeziku (s obzirom na to da pjevaju isključivo na engleskom) pojavljuje Remi iz Elementala koja baš i nije najbolje 'sjela', ali valja pohvaliti njihov pokušaj. Tu je još i Željka iz grupe Mangroove koja je pomogla svojim vokalom, kao i Mirna i Maja iz Shoot Me Wendy, Igor i Grga iz Mangroovea te Iggy Knucklehead poznat i kao Harp Explosion – Thee One Man Band.
Ukratko, cijeli niz njima dragih ljudi s kojima dijele istu strast i s kojima su ostvarili više ili manje uspješnu suradnju. Prepoznatljivi gitarski Biljanovi rifovi i odlična ritam sekcija te raspjevani Jura i dalje su karakteristika ovog benda koji unatoč svoj svojoj strasti i uloženoj energiji zapravo zvuči nekako hermetično. Taman su toliko sazreli da im sad pokuca na vrata neki menadžer svjetskog glasa i kaže im da će od njih napraviti zvijezde ako će ga slušati te im promijeni produkciju, uobliči zvuk, doda par pravih hitova i napravi hype te ih lansira na globalnu scenu.
Ovako Erotic Biljan And His Heretics ostaju lokalna atrakcija za male klubove koje pune ljubitelji čistokrvnog, garažnog, prljavog zvuka i koji ipak zvuče kao da će prije nastaviti svirati za tih stotinu ljudi i za svoj gušt, nego se prodati i postati kotačić u globalnoj glazbenoj industriji. Možda i bolje.
Ocjena: 8/10
Izdavač: Dancing Bear
