Kada su 1968. godine omladinci sa Jabukovca, okupljeni u Omladinsku ligu mira, u tadašnjoj kuglani počeli sa organizacijom glazbenih slušaonica, sigurno nisu ni sanjali da su započeli priču koja će prerasti u kulturnu povijest grada Zagreba. Povijest pop kulture kroz rock klub koji je postao institucija i koji zbog svoje povijesti, značaja i programa koji se u njemu održavao, gotovo zaslužuje status kulturnog dobra. Teško je nakon tih 45 godina danas navesti neki važniji rock bend iz Hrvatske ili regije koji nije u svojoj karijeri bar jednom nastupio u Jabuci. 13. prosinca ove godine u Arheološkom muzeju grada Zagreba, poduzetna ekipa iz kluba Jabuka, prigodnom će izložbom obilježiti prvih 45 godina. Tom će prilikom biti izložena serija plakata, flyera i raznih memorabilija vezanih uz djelovanje i rad kluba Jabuka.  Tportal.hr je stoga pozvao 45 osoba iz javnog života, različitog profila zanimanja i razne dobi, da odgovore na jednostavno pitanje - zašto vole Jabuku.

Rujana Jeger (književnica, kolumnistica)

Jabuka i ja smo vršnjakinje. Družimo se od 14. godine. Nije pretenciozna, nije naporna. Jabuka je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, Jabuka se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi a raduje se istini. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Jabuka nikada ne prestaje. Muzički trendovi? Uminuti će. Moda? Umuknuti će. Spoznaje? Uminuti će. Jer djelomično je naše spoznavanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno - jutro je i prve ptice na Tuškancu cvrkuću o ljubavi. Jedno drago i pozitivno mjesto u kojem ima mjesta i za starce.

Igor Mirković (filmski redatelj, direktor Motovun film festivala, glavni urednik studentske TV)
Jabuka je za mene ono što je za Ježurku Ježića njegov brlog. Kad puštaju istu muziku koju su puštali u osamdesetima, meni je toplo. Znam da ću uvijek sresti nekog svog. Lija, medo i divlja svinja ne kuže što ja vidim u tom, al najdraži je meni moj skromni dom.

Robert Perišić (književnik, pjesnik, književni kritičar)
Volim Jabuku jer se ne redizajnira.

Albino Uršić (dizajner, ex Božesačuvaj)
Pitanje'zašto volim ići u Jabuku' je u stvari potpuno pogrešno. Naime, ja smatram da sam u Jabuci stalno, u Jabuci sam doma. Normalno je da s vremena na vrijeme čovjek mora izaći iz kuće , otići na posao, na put, u goste itd. Ali svi se uvijek vraćamo doma – tamo gdje smo mirni, tamo gdje smo opušteni.

Dalibor Matanić (filmski redatelj)
Nije čudno da je klub Jabuka baš na toj poziciji u Zagrebu gdje jest. Nakon svih ovih godina zaglupljivanja mase, propadanja ostalih rock klubova, Jabuka se izolirana na vrhu brda, stvarno čini kao posljednje utočište nekih normalnih ljudi, normalne muzike i ugođaja gdje se ne pleše kako to top-liste nalažu...

Davor Bruketa (dizajner)
Jabuka je najbolji klub u gradu. Razlog tome je ekskluzivan interijer, sjajan izbor finih vina i popularni ritmovi za rasplesanu mladost na finom mramoru plesnog podija. Zato i ja uporno dolazim od 1989.

Ela radić (urednica magazina Rolling Stone - Hrvatska)
Moj prvi susret s Jabukom bio je negdje krajem 90-ih, kad sam došla na studij u Zagreb. U teoriji se klub nije uklapao u moj 'đir' hip hopa, soula, funka... ali vrlo brzo me kupio s jednom važnom stvari - znala sam da ako sam raspoložena za rock večer da ću u Jabuci to i dobiti. Bez iznimke. Uvijek sam znala točno što me čeka u klubu. Nikad nije bilo neugodnih iznenađenja, glazba, atmosfera i ljudi su bili točno onakvi kakve čovjek očekuje od rock kluba. I tako godinama, uvijek dosljedna sebi, Jabuka se nikad nije prodala. Zbog toga ću joj se uvijek vraćati.

Vlatka kolarović (urednica emisije Drugi format na HTV-u)
Većina se ne sjeća što se tamo doista događalo. Tko se sjeća, taj se nije dobro proveo. Danas kad smo ostarjeli, izlazaka se sjećamo bolje, ali nikada nismo baš sigurni. Jabuka je mjesto na kojem se stvari mjere nekim posebnim metrom. Vremenska mašina u kojoj je nemoguće ostarjeti ili izaći iz mode.

Danilo Šerbedžija (filmski redatelj)
U Jabuku izlazim skoro 30 godina i za mene je, poslije mog kauča, sigurno najdraže mjesto u gradu. Tamo mogu izaći sam i biti siguran da ću naći dobro društvo a ako mi se ne druži uvijek postoji opcija 'switch off' nestajanja u mraku plesnog podija. Osjećaj kad nakon više desetljeća izlazaka u Jabuku svaki petak ili subotu vidiš uz hrpu novih nepoznatih ona neka ista lica u kutu šanka - neprocjenjivo!

Aljoša Šerić (glazbenik, odvjetnik, tajnik Instituta hrvatske glazbe)
Moja verzija kafića 'Cheers', konstanta, k'o stara mekana pidžama ili gledanje TV kalendara, nikad ne dosadi. Jabuka je inspirirala i meni dragu pjesmu Ramireza 'Disko', dakle, ovjekovječeni su, idući petak sam opet gore.

Tomica Petrović (menadžer Severine)
Ne postoji kratko objašnjenje zašt0 nešto ili nekoga voliš. U Jabuku sam se zaljubio kada sam imao 15 i ta ljubav i dalje traje.

Zoran Marić (direktor INmusic festivala)
Činjenica da je prije 45 godina nastao rock klub faktički u vrijeme kada se Zagreb tek gradio i prerastao u veliki grad iz zapuštene provincije potvrda je tadašnje suvremenosti Zagreba i Hrvatske, ali i podsjetnik da se za suvremenost treba boriti. Zbog toga, nek' nam živi Jabuka!

Iva Mihalić (glumica)
Zato jer je to najzabavnija zadnja postaja noćnog izlaska!

Martin Milinković (filmski distributer i predavač novinarstva na Vernu )
Jabuka je mjesto u koje možeš doći sam i uvijek ćeš imati nekog s kim ćeš popiti piće. Jabuka je mjesto gdje čak i ako ti se glazba ne sviđa, ona nikad nije loša. Jabuka je mjesto gdje rade najbolji redari na svijetu, gdje cugu uzmeš kod Stoje i Nikše i nikad ne prođeš bez Stivovog komentara 'da di smo do sada'. Jabuka je predvidiva a s druge strane se stalno mijenja. Jabuka je uistinu jedini klub gdje se osjećam doma.

Ida Prester (Lollobigida, Frau Casio)
Jabuka je moje prvo mjesto za izlaske. 3.srednje. Savršeno je pasala uz poderane trapezice, cobain pulovere, prve ljubavi napipane u mraku kod DJ pulta i mladenačku bezbrižnost. Živjeli smo za petak u Jabuci. Ostatak školskog tjedna bi prošao u magli. Hvala Jabuci na divnim uspomenama!

Alen Kosanović (direktor tvrke Camelot d.o.o.)
Jabuku volim ili točnije volih jer Jabuka nije bila klub, nije bila disko, jabuka je bila poseban stil života i to jako, jako dobar. Žao mi je što su danas mlađe generacije za to uskraćene i silom potrošačkih prilika niti u mogućnosti uopće to pojmiti.

Tomislav Šunjić (odvjetnik)
Smješten između veleposlanstava obećanih zemalja i pripadajućih vila, taj mali, zmazani i mračni klub zaista izgleda kao neshvaćeni junak iz neke punk'n'roll bajke. Na sreću, još uvijek je u njemu dovoljno prostora, čistoće i svjetla koje ga čine stvarnim.

Mile Kekin (Hladno pivo)
Jabuku volim zato što sam tamo izlazio još dok sam imao kosu, što sam se tamo prvi put napio i poslije šetao do Gajnica a to je dobra šetnja. Volim je i zato što se nije mijenjala bez obzira na trendove. Jabuke je naprosto kultno mjesto koje za razliku od mnogih drugih zagrebačkih kultnih mjesta i dalje radi.

Borut Šeparović (Kazališni redatelj / Montažstroj)
Jabuku sam posjećivao najčešće u svojim formativnim srednjoškolskim godinama u prvoj polovici 80-ih. Iako sam možda neke od njih čuo i ranije na pločama ili kazetama, iz ove perspektive gledano - da nije bio Jabuke možda nikada ne bi u pravom trenutku čuo bandove poput The Cure,Ttalk talk, The Fall i slične koje slušam i dan danas. Da nije bilo Jabuke ne bi upoznao djevojke koje su me odredile takvim kakav jesam i dan danas a upravo zbog posebne atmosfere u kojoj sam se u produženoj adolescenciji osjetio kao jedan od odabranih koji 'razumiju' svijet oko sebe, možda nikada ne bi postao slobodni umjetnik koji i dalje ima adolescentsko povjerenje u moć ne samo glazbe nego i umjetnosti za zajednicu koja se oko nje okuplja i koja u njoj sudjeluje. To što danas rijetko dolazim u Jabuku znači da sam odrastao taman toliko da mogu prizvati osjećaje odnosno sjećanja na te formativne godine bez da nužno budem i fizički prisutan ondje.

Antonela Marušić / Nora Verde (književnica, novinarka)
Jabuka je za mene najprije bila urbana legenda na koju sam nailazila u pričama glazbenika i bendova tijekom 90-ih s kojima sam kao glazbena novinarka u to vrijeme dolazila u doticaj. Živeći u Zadru i Splitu bila sam potpuna autsajderica, čitala sam i saznavala o tom klubu u časopisima poput Heroine i Heroine nove, glazbenim emisijama kao što je bila 'Izvan struje'. Bila sam ljubomorna na sve one koji su se preda mnom hvalili opakim koncertima i slušaonicama na Jabukovcu i cjelonoćnoj brijačini na indie mjuzu koju smo mi u provincijama slušali tek na kućnim tulumima s kojih bismo svojim bjesomučnim navijanjem 'čudnih bendova' redovno otjerali većinu prijatelja na balkon. Moj prvi izlazak u Jabuku dogodio se tek početkom 2000-ih, kad sam doselila u Zagreb. Navratili smo u Jabuku na jednu cugu, ostali smo do fajrunta, a isti se scenarij ponavljao gotovo svake večeri kad bismo vikend izlazak odlučili započeti baš u Jabuci. Živo se sjećam i after partyja InMusic festivala 2006. godine, kada smo nakon koncerta Morrisseya na Šalati, otišli u Jabuku na dodatnu dozu Smithsa.

Siniša Švec (ex Jabuka)
Jabuka je prije svega generacijski simbol i to ne samo jedne generacije. Moj prvi dolazak u klub bio je 1980. ili 1981. i od tada sam do sredine devedesetih bio ili stalni gost ili stalni DJ, a jednom ili dvaput i oboje istovremeno Osim istog glazbenog svjetonazora koji su dijelili svi Jabučari, klub je bio progresivno okupljalište za sve ljubitelje glazbe, jer si baš tamo mogao čuti najnoviju britansku new wave produkciju i sve što je trenutno bilo 'alter' i drugačije. U Jabuku se išlo da bi se čuli Joy Division i Bauhaus ali i najnoviji singlovi Gang Of Four ili npr Garyja Numana i Tubeway Army. Usprkos takvoj novovalnoj rekli bi danas 'hipsteriji', klub je bio cool i simpatično mjesto koje svojim izgledom, sadržajem i ljudima (a govorim o osamdesetima) nije zaostajalo ni za kojim sličnim klubom iz Camdena, npr. Ono što je 'fenomen' Jabuke ogleda se u činjenici da je klub kroz sve ove godine, uključujući i godine krize uspio zadržati dobar dio svojih nekadašnjih gostiju, pa povremeno Jabuka izgleda kao vremenska kapsula. Svi smo tamo, jedino imamo veće trbuhe. Za mene, Jabuka je jedini klub u kojem se uvijek osjećam kao doma.

Tomor Ricov (Vlasnik agencije i kluba pepermint)
Kod Jabuke najviše volim ono što ne volim u drugim klubovima: ne mijenja se. Od kad sam po prvi put ušao u klub s 15 godina (za to mi je trebala omladinska iskaznica), uvijek imam isti familijaran osjećaj pripadnosti. Ne idem često u Jabuku ali uvijek kad dođem dobro se provedem. Stiv je dobar duh Jabuke i bez njega ona sigurno ne bi toliko dugo tako dobra. Živila mi još 100 godina!

Mirela Priselac – Remi (Elemental)
Volim doći u Jabuku jer se tamo osjećam prirodno... Opuštena sam. Boli me đon tko je tko, tko koga snima, tko koga bari na šanku, tko je previše popio... Ljudi su neopterećeni. I ja to cijenim.

Snježana Samac (urednica na HTV 3)
Jedno od rijetkih mjesta u Zagrebu koje i mladi, ali i generacije za koje mnogi misle da s pedeset i više 'ne trebaju trošiti zrak' jest klub Jabuka. To mjesto je 'spomenik kulture' mnogih generacija koji su svoju građansku dužnost prema tradicijama rocka i rock'n'rolla mogli u tom klubu, doslovno, živjeti, i žive. Za razliku od drugih klubova (rijetke su iznimke), Jabuka nije mjesto na kome se samo 'ubija do zore'. Tamo se dočekuje dan bez feelinga da je iza nas protraćena noć.

Branko Komljenović (direktor diskografske kuće Menart)
Jabuka je najbolji klub na svijetu. Tamo sam odrastao, zavolio glazbu, kao klinac dolazio prvi na slušaonicu u 21 sat čim bi otvorili vrata, i zadnjeg su me izbacili u 2 iza ponoći, kada je u 80-tima tada bio fajrunt. DJ-i koji su radili tamo sam smatrao herojima i jednog dana sam želio biti i ja iza pulta. Uspio sam u tom naumu iako ne prečesto, radio sam više u drugim zagrebačkim legendarnim klubovima poput Lapa i Kulušića. Kada me Edo Maajka stavio u svoju pjesmu 'Gunsi' (kako je direktor Menarta puštao glazbu u Jabuci), bio sam sretan ko malo dijete, i još kada su me pozvali da gostujem u spotu... U Jabuci smo potpisali ugovor kada je Hladno Pivo prelazilo u Menart, usput smo napravili i mali party i opet sam bio iza glazbenog pulta. Kada dođem u Jabuku osjećam se kao da sam se vratio na najljepše mjesto sa kojeg nikada nisam ni trebao otići. Nakon dugih godina kada nisam stigao gore prečesto, u zadnje vrijeme sam opet stalno u klubu. I Na moju veliku radost, ništa se nije promijenilo.

Tomislava Sila (glavna urednica portala Net.hr)
Jabuku volim jer u njoj žive Stiv i Tomica. Stiv grli ljepše i bolje od svih na svijetu (iskustvo je to višedesetljetno), a od Tomice nema pažljivijega stvora na kugli zemaljskoj. Nisam pretjerala, takvi su to momci.

Jadranka Ivaniš –Yaya (Jinx)
Pa ja sam tamo odgojena. Jabuka je najjači vremeplov na ovom dijelu planete , mjesto gdje je vrijeme stalo na najbolji mogući način. Čak isto miriše. Jabuka je moj najdraži klub nekad i sad. Neka ostane takva slasna i hranjiva još sto godina!

Mario Kovač (kazališni redatelj, DJ)
U Jabuku volim navratiti na piće-dva zato što je to jedan od rijetkih klubova u gradu gdje se osjećam kao klinac jer su većina stalnih gostiju stariji od mene

Sanja Bacharach Krištofić (umjetnička fotografkinja, dizajnerica)
Negdje 1977/78. tamo me odveo Kruno Car, zvani Vevač. Znam da je tada crtao stripove. Upoznao me s dečkima iz Novog kvadrata i nekim hipijima. Imala sam 16 godina: slušala neku mjuzu, ljubila neka usta, pila neka pića ... to se kaže: stjecala iskustva? Nezamjenjivo.

Mare Milin (fotografkinja)
Kad sam došla na faks, u Zagreb odnijelo me drugdje. I tako začarani krug, nekih godinu dana. Pa pred ljeto '92. u Jabuku, na silu. nakon toga, godinama me nisu istjerali odande. Postala sam Stammtisch, tko ne zna što je to, nek' si gleda u njemačko-hrvatski rječnik. Jabuka me obrazovala u smislu glazbe, malu neuku iz provincije, a gladnu dobroga. Danas u toj istoj Jabuci ponekad puštam muziku, po receptu: stara jabučna pita naših majaka.

Emil Tedeschi (vlasnik i predsjednik Atlantic Grupe d.o.o., DJ)
G(S)K Jabuka je klub mog djetinjstva i prvih iskustava ranovečernjih izlazaka, još davne 1978.godine. Naslonjena na Mjesnu zajednicu Tuškanac i Osnovnu školu Jabukovac, Jabuka je kičma društvene infrastrukture mog odrastanja. Iskrena, nepretenciozna, autentična i žilava, ostala je simbol nepokorenog grada. I ono najvažnije, Jabuka nije samo prošlost, sjećanja i memorabilija, Jabuka je živo tkivo, žilavo i angažirano, mala, ali otporna matica koju pohode i nove generacije. Neovisno da li u Jabuku dolaze od konca 60-tih, od vremena punka, da li je riječ o pionirima dark dance-a, Fiju Briju pokretu, onima koji su Jabuku otkrili u prvom desetljeću 21.stoljeća ili tek prvi put u nju kroče danas, s pravom osjećaju 'Ovo je moj Klub!'.

Zdenko Franjić (Slušaj ga najglasnije)
Jabuku volim radi košpica.

Davor Viduka (Kawasaki 3p)
Volim Jabuku zato što je to prvi klub u koji sam kao mulac od 14 godina počeo izlaziti, u kojem sam odsvirao prve koncerte, prve zaljubljenosti, puno nezaboravnih provod, prvi puta sam u Jabuci počeo puštati muziku i zato što je to klub koji je jedini uz Kset opstao i održao se do današnjih dana podržavajući alternativnu scenu a i brat mi vodi taj klub zadnjih dosta godina pa sam totalno subjektivan i možda čak u sukobu interesa zbog ljubavi koju imam prema Jabuci.

Emil Matešić (kulturnjak)
Jabuka je jednostavno bila život. Mjesto ostvarenja i mjesto slobode, a to su dvije dragocjene stvari u vremenu kada društvo počinje svojim sadržajima i programima utjecati na vas. Pokušavali smo kroz 'Dark Dance' slušaonicu otvoriti prostor u kojem bi se osjećali da pripadamo i da nismo sami, a stvorili smo scenu, zagrebačku verzija gotha – 'darkere', prije nego li je to postao svjetski trend. Ustvari smo bili samo jedan u nizu projekta i pokoljenja koje su odrastale među znojnim zidovima kluba. No, to sjećanje da je negdje na brdu prostor slobode i tolerancije koji sami stvaramo, pretvorilo se u čvrstu stijenu na kojoj su mnogi od nas dalje gradili svoje živote.

Ivica Buljan (kazališni redatelj)
Kad bih kao Roberto Bolano počeo detektivski rekonstruirati svoje najbolje vrijeme koje je prošlo tako brzo da se jedva čeka i sjećam, zadatak bi me odveo u Jabuku od sredine osamdesetih. Neki od najboljih tuluma, susreta, koncerata, poznanstva s ljudima koji su me obilježili, i koji mi i sad znače, bez obzira što ih rijetko vidim.

Darko Fritz (multimedijski umjetnik, dizajner)
Jabuka je u 1980-im bila jedan od rijetkih klubova u Zagrebu gdje se mogla čuti malo alternativnija muzika, barem tu i tamo koja plesna stvar, tako da je ujedno bio i jedan od rijetkih klubova gdje sam u 1980-im plesao. Veliko mi je zadovoljstvo bilo 1989., u sklopu rada Studija Imitacija Života (zajedno sa Željkom Serdarevićem) napraviti univerzalni plakat za Jabuku, gdje se preko dvobojnog likovnog rješenja otisnutog u sitotisku, markerom ručno upisivalo u željenoj nakladi program za klupske programe - jedno ekonomično (štedljivo) dizajnersko rješenje, primjereno manjim programima Jabuke. Plakatu je prethodila jedna frendovska dizajnerska zezancija napravljena kao fotokopija (u jednom primjerku) za DJ kabinu, s natpisom: DON'T FEED DJ, kao natpis u zoološkom vrtu.

Tomo Johannes in der Muhlen (predsjednik i vlasnik IDM Music Hrvatska)
Jabuka je bilo kultno mjesto u doba kada sam još svirao u Korowa baru/Karlowy vary. Osim što smo tamo nastupali vrlo rado, bilo je okupljalište istomišljenika vrlo dobrog glazbenog ukusa. Često kako bi završili neku pjesmu u studiju donijeli bi je u Jabuku da ju čujemo i vidimo kako publika reagira.
Danas mi je žao što ne postoji tako nešto za moje klince i općenito u gradu fali okupljalište koje je progresivno u ideji i publici.

Kornelije Hećimović (glavni producent Soundset radijske grupe za Hrvatsku i BiH)
Jabuka se ne voli samo srcem. Ona se voli tabanima koje trošiš dok u njoj plešeš, ušima koje se rastapaju u veličanstvenoj buci, rukama kojima grliš poznate u DJ kabini, ustima kojima ispijaš pivo za šankom i nosnicama kojima udišeš vlažan šumski zrak dok se supijan, u 4 ujutro niz Tuškanac, vraćaš pješke kući jer si zadnju lovu za taxi potrošio plaćajući votke onoj prekrasnoj tetoviranoj curi zelenih očiju.

Boris Trupčević (Direktor Styrije za Hrvatsku, predsjednik hrvatskog vijeća za medije)
Jabuku volim jer je i dan danas posebna zagrebačka legitimacija. Možda nismo zapamtili sva lica koja smo tamo sretali, no lozinka je dovoljna za identifikaciju prave ekipe: Aaaaa, i ti si išao u Jabuku! Pogotovo ako se ta lozinka izgovori na sastanku gdje se nose kravate, umjesto lanaca i irokeza. Jabuka je dobro investirana mladost, najbolji glazbeni odgoj, najluđa ekipa i, za svakog poštenog mladog pankera - nezamjenjiv tinejdžerski catwalk lijepih darkerica. Prvi i jedini klub iz kojeg su me izbacili, doslovno nogom u dupe, jer je u zanosu moj pogo valjda bio mrvicu prežestok. I danas je za šankom tamo ista ekipa, a tako će biti vjerojatno i za 20 godina. Fiju briju!

Ante Perković (novinar, publicist, glazbenik)
Meni je Jabuka kao neki vremenski stroj. To je klub, kojeg ja pamtim od kada sam u Zagrebu, kao mjesto koje čuva duh ovog grada. Imam odgovarajući broj godina staža u Jabuci. Niti previše niti premalo i to mi je jako drago. Neka traje barem još toliko.

Jura Ferina (Svadbas)
Ja volim Jabuku jer sam u Jabuku počeo izlaziti sa 16 godina i onda kada sam imao 23 sam prestao ići u nju i nisam bio u Jabuci barem šest do sedam godina. I kada sam se vratio, sve je bilo identično. Čak i ljudi koji su stajali na identičnim mjestima i to je zapravo jako umirujuće. Volim je upravo zbog toga.

Sanjin Đukić (LAA, DJ ex Jabuka od 2004. Do 2012.)
Jabuku volim zbog ljudi. Ljudi koji gore dolaze i koji gore rade. To je prvi klub u kojem sam se osjećao kao doma i tako će vjerojatno zauvijek ostati.

Damir Karakaš (Književnik)
U ovo vrijeme najezde sve većeg primitivizma i seljačije, kada nam se čak pokušavaju proturiti teze kako je slušanje cajki nekakav bunt, da je to kao nekakav punk, što je notorna piz……, klub Jabuka je sve ove godine ostao i opstao na tom Jabukovcu kao tvrđava kvalitetne glazbe i dobrog ukusa. Nisu se prodali, a to jako cijenim.

Zinka Bardić (bivša urednica Week reporta na R101, danas posebna savjetnica predsjednika Vlade)
Jednostavno je: Jabuka se voli zato što u njoj nikada nisi mogao sresti one koji su ZA. Tamo su uvijek svi bili i bit će PROTIV!

Marin Viduka (Stiv)
Jabuka mi je drugi dom. Ušao sam prvi put gore prije 31. godinu. Jabuka je pravi klub. Mali ali pravi. Volim njen mrak na plesnom podiju, glazbeno uvijek blizu meni. Obožavam što smo gore od pamtivijeka svi isti. Nema većih i manjih. Gore celeb nema koristi doći a fejkeri i lažnjaci se sami maknu.