Drugi dan INmusica zapravo je treći, ali kao da je nulti – zvuči kao matematički paradoks, ali upravo to dobijete kad u finalu onoga što bi trebao biti najveći zagrebački glazbeni festival morate gledati bendove koji ne bi smjeli biti pušteni van iz klubova, gurnute na glavnu pozornici u nadi da bi mogli privući dostatan broj ljudi za izbjegavanje sramote. Nažalost, ispostavilo se da je zatvaranje festivala imalo karakter pravog nultog dana – malo ljudi, hladan vjetar i ne pretjerano bombastična imena ponuđena kao velike atrakcije.

Ne znači nužno da Editors Basement Jaxx nisu znali što rade – problem je prije svega taj što su to činili u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. Prvi su već nekoliko puta u Zagrebu pokazali što i kako znaju, a većom su misterijom bili Basement Jaxx, koji nisu objavili novi materijal od 2009., iako bi ove trebali izbaciti novi LP pa je, valjda, Hrvatska odabrana kao jedna od lokacija 'pretpromocije'.

Kada smo se glasno pitali kako će izgledati njihov nastup, ni manje ni više nego u kategoriji glavnih zvijezda zatvarača, jedan je prijatelj znalački prorekao: 'A što misliš kako? DJ-i šarafaju, netko bubnja i debela crnkinja pjeva.' Zamalo pogođeno u detalj – jedan je 'šarafao' za pultom, drugi prangijao po gitari, a na perkusijama i 'crnom pretilom vokalu' bile su unajmljene po čak dvije osobe. No sve to nije pomoglo da nastup bude išta više od mlakog flashbacka na dane 'sigurnog plesa' jednog Kontrapunkta – razuzdana karnevalština koju su Felix i Simon predvodili prije desetak godina, ali i 2005. kada ih je potpisnik ovog teksta prvi put uživo gledao u Bangkoku, dok se znoj cijedio sa stropa po preplanulim tijelima Tajlanđanki zarobljenih u ekstazi šarenog housea, kao da je stvar neponovljive prošlosti. Tko zna, možda bi i danas bili sjajni u... recimo, Aquariusu. Mogu podijeliti termin s Editorsima.

Uvjerljivo najbolji nastup večeri imala je prava mala francuska atrakcija Team Ghost, koja je koncertom na World Stageu donijela inovaciju, energiju i decibele, sastojke koji su kronično nedostajali uslijed hipsterskih indie kenjkavaca i istrošenog garažnog retra u invaziji na sve pozornice festivala. Team Ghost je shoegaze-electro-noise projekt Nicolasa Fromageaua iz danas nepostojećeg M83, a zvučni zid koji proizvode četiri gitare u kombinaciji s bubnjevima i semplerom svakako je bio vrhunac ponude.

Za neke, bio je to i ponoćni nastup neuništivih Pozdrav Azri, odmah pokraj autobusa iz filma 'Ko to tamo peva?' i štanda s rakijom, tijekom kojeg se Đoni Štulić okretao u grobu – ili barem u krevetu, s obzirom na to da nije mrtav. Barem ne biološki.