U spomen na Tomislava Gotovca (1937-2010) organizirana je revija njegovih filmova. Premda je 'sve što vidi čim ujutro otvori oči' proglasio filmom, u umjetničkom životu filmofila, redatelja i performera Tomislava Gotovca postojale su ipak barem tri vrste filmova.

Prvoj vrsti filmova pripadaju oni koje je strasno volio, drugoj oni koje je sam režirao, a trećoj oni u kojima je glumio ili nastupao. Dakako, prvi su daleko najbrojniji. Da nije tako, ne bi bilo ni hodajuće filmske enciklopedije u kojoj su se, osim pikanterija iz života njemu dragih filmaša, mogli naći detaljni opisi scena i sekvenci iz tisuća klasičnih holivudskih i europskih filmova. Neke je znao napamet, prepričavao ih je strastveno i zavodljivo, a jedan od 'posvećenih' bio je 'Mjesto pod suncem' iz 1951, film u kojem su melodramska interpretacija, redateljske bravure Georgea Stevensa i spoj dviju holivudskih ikona - Elizabeth Taylor i Montgomeryja Clifta - oplemenile Dreiserovu 'Američku tragediju'. 'U tom se filmu nalazi sve...', izjavio je Gotovac i posvetio mu 1964. jedan od svojih prvih avangardnih filmova, 'Pravac' (Stevens-Duke) - 'totalno drukčiji od drugih'.

Ostalim filmskim favoritima, a bilo ih je mnogo - spomenimo tek Hawksa, Forda, Murnaua, Dreyera, Godarda - odužio se na sličan način: vlastitim filmovima. Ako su i bili mišljeni radikalno drukčije, ti su se nenarativni i metodološki strogo koncipirani dokumentarni eksperimenti morali očešati o djelo nekog od Gotovčevih klasičnih uzora. Gdje nije posegnuo za glazbom svojih jazz miljenika (Duke Ellington, Billie Holiday, Ella Fitzgerald, Count Basie, Glenn Miller i dr.), poslužio bi se tonskim zapisima obožavanih filmova. U manifestnom filmu fiksacije 'Prijepodne jednog fauna' (1963) čuju se dijelovi tonske piste Godardova 'Živjeti svoj život' i Palova 'Leta u budućnost'; u promatrački hektičnom 'Plavom jahaču' (Godard-Art, 1964) posveti Artu Blakeyu dodaje zvukove Bonanze; u opservacijski 'Osjećam se dobro' iz 1966. (posvećen Hithcockovu 'Prozoru u dvorište') umontiran je ton iz Shindova 'Onibabe', dok kruženje kamere oko srednjoškolskog igrališta u 'Glenn Miller I' (1977) prati tonska pista 'Moje drage Clementine' Johna Forda.

No posvećivao je Gotovac u svojim osebujnim eksperimentima i ono što ne dolazi s Panteona već pripada njegovoj intimnoj svakodnevici - majku, prijateljice ('T', 1969) ili prostor oko obiteljskoga doma u Krajiškoj 19 ('Osjećam se dobro', 1966, '29', 1967; 'Alamo', 1969).

Istodobno je, podjednako zbog markantne tjelesne pojave, neusporedive fotogeničnosti i performerske autentičnosti, i sam postao predmetom posvećivanja - kao glumac u filmovima svojih prijatelja redatelja ili dokumentarni subjekt ('Rubikon', 'Cesar Franck-Wolf Vostell', 'Od jutra do mraka' i dr.). Time je krug svenazočna movieja, onog koji je Gotovac cijeloga života (ko)režirao vlastitim tijelom i pogledom, i simbolično zatvoren.

Program kratkih filmova

Ponedjeljak, 11. listopada, 21:00
Prijepodne jednog fauna (1963.) r: Tomislav Gotovac, 8' 19''
Pravac (Stevens-Duke, 1964.) r: Tomislav Gotovac, 7' 21''
Plavi jahač (Godard-Art, 1964.) r: Tomislav Gotovac, 13' 31''
Kružnica (Jutkevič-Count, 1964.) r: Tomislav Gotovac, 9' 11''
Kuda idemo ne pitajte (1966.) r: Tomislav Gotovac, 10' 34''
Osjećam se dobro (1966.) r: Tomislav Gotovac 11' 57''
S (1966.) r: Tomislav Gotovac, 4'
Ella (1966.) r: Tomislav Gotovac, 3' 12''

Utorak, 12. listopada
19:00 Program kratkih filmova
29 (1967.) r: Tomislav Gotovac, 18'
T (1969.) r: Tomislav Gotovac, 20'
Glenn Miller I (Srednjoškolsko igralište I, 1977.) r: Tomislav Gotovac, 45'

Srijeda, 13. listopada
19:00 Program kratkih filmova
Rubikon (2000-2001.), r: Željko Radivoj, 18'
Cesar Franck-Wolf Vostell (2005.), r: Tomislav Gotovac, 19'
Od jutra do mraka (2005.) r: Dražen Žarković, 26'