Leona Johansson i Tommy Hol Ellingsen, osnivači kolektiva Fuck For Forest koji je dosad donirao desetke, pa i stotine tisuća eura različitim ekološkim inicijativama i potrebitim zajednicama, gostovali su na Motovun Film Festivalu da bi na neki način zakrpali celuloidnu ranu filma koji govori o njihovim životima i projektima
Da je seks najbolja marketinška strategija, bilo da prodaje automobilske gume, bilo ideju spasa planeta, prije gotovo desetljeća zaključili su Leona Johansson i Tommy Hol Ellingsen, osnivači kolektiva Fuck For Forest (iliti Ševa za šume), podigavši potom stranicu na kojoj možete besplatno gledati pornografiju pod uvjetom da joj doprinesete vlastitim radovima ili donacijom.
Uz taj projekt, FFF se bave performansom, glazbom i generalnim oslobađanjem tijela od odjeće i srama te odnosa od ljubomore, zavisti i svake vrste kontrole. Dakako, bilo je samo pitanje vremena kad će netko snimiti film o ovoj nesvakidašnjoj inicijativi - no filmska refleksija likova i djela kolektiva bila je sve samo ne ono što su očekivali.
Poljski redatelj Michal Marczak proveo je mjesece najintimnijih trenutaka u društvu forestovaca, čije je povjerenje stekao prividnom etičkom kompatibilnošću, snimivši o njima cjelovečernji dokumentarac kršten po kolektivu. No kad je konačna verzija filma premijerno obasjala platno, ispostavilo se da je redatelj, u svrhu snažnije dramatizacije (koja se, dakako, uvijek potencira konfliktom, ironizacijom i sl.) ovaj istinski entuzijastičan, idealističan, no ništa manje produktivan kolektiv, koji je dosad donirao desetke, pa i stotine tisuća eura različitim ekološkim inicijativama i potrebitim zajednicama - skrojio u skupinu poluartikuliranih, ne osobito uspješnih čudaka, nesvjesnih svijeta u kojem žive.
Gostovanje osnivačkog dvojca FFF-a u Motovunu u tom je smislu bilo neka vrsta zakrpe na celuloidnu ranu, skrećući pritom pozornost na jedno od najvažnijih pitanja dokumentarizma, onog s kojim se gotovo nikad ne suočavamo jer o filmovima najčešće dobivaju priliku govoriti autori, a ne subjekti: pitanja etičnosti montaže, odnosno manipulacije (slikom, tonom, naracijom…) koja je, dakako, inherentan dio svakog kreativnog procesa, no kad predmet svojeg 'proučavanja' tretira upravo tako, prestaje biti dokumentarac, ali time ne postaje fikcija, nego čista laž.
Zato su forestovci u Motovunu bili jedna od najpoučnijih lekcija ovogodišnjeg festivala - za publiku, za filmaše i za sve potencijalne objekte nečije filmske eksploatacije (a to smo u vremenu nadzora i realityja svi). A forestovci su iz čitave priče izvukli još nešto - izazov druženja s (po njihovoj procjeni) vjerojatno seksualno najpotisnutijom nacijom u Europi te nekoliko dana ljeta na najseksi filmskom brežuljku na svijetu.