GLASVEGAS – LATER... WHEN THE TV TURNS TO STATIC

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Istoimeni debi album glasgowske četvorke iz 2008., na kojem su gotovo savršeno sklopili sirovi indie sound na tragu svojih zemljaka Jesus & Mary Chaina s phil-spector-ovskim zvučnim zidom a povrh svega nalijepili sjajne, himnične refrene, i dalje je jedan od najboljih britanskih debija novog milenija. No, kao i bezbroj bandova prije njih i oni su podlegli dobro poznatom izazovu 'teškog' drugog albuma – njihov 'Euphoric///Heartbreak\\\' iz 2011. bio je zanimljiv, mjestimično čak i sjajan spoj još napumpanijih stadionskih momenata s tišim, polu-instrumentalnim i/ili 'govorenim' komadima uz zamjetnu dozu elektronike, čiji ih je komercijalni neuspjeh koštao ugovora. Zdrav razum odlučio bi se sad na povratak počecima i pokušao replicirati sve ono što ih je tada činilo tako uzbudljivim i obećavajućim, no ne i razum Jamesa Allena, alfe i omege banda, bivšeg nogometaša i rođenog buntovnika, inače pljunutog Joea Strummera. Glasvegas, koje ćemo u Zagrebu vidjeti 26. studenog u Močvari, na svom su trećem diskografskom očitovanju pokazali popriličnu nezinteresiranost za kompromise komercijalne naravi, što u vrijeme nesklono gitarskoj glazbi nekako i ima smisla – čemu se dodvoravati tržištu koje te ionako ne zarezuje?
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Da se ne bi krivo razumjeli, nije ovo nikakvo komercijalno samoubojstvo ni hermetično samozadovoljno preseravanje, već album s jakim emotivnim nabojem, nešto mračnijeg tona i s dosta slojeva koji se ne otkrivaju baš na prvu loptu, ali beziznimno čiste melodije i bogatog arhaičnog indie zvuka s puno glasnih, distorziranih gitara (ali i delikatnog klavira) i strahovito šarmantnim Allenovim 'škotskim' vokalom. Još da na njemu ima nešto jako poput 'Daddy's Gone', 'Geraldine' ili pak 'The World Is Yours', gdje bi mu bio kraj...
NAJBOLJE STVARI 'Choices', 'I'd Rather Be Dead (Than Be With You)', 'All I Want Is My Baby', 'Magazine', 'Youngblood'...
DAKLE Šteta da Glasvegas nismo vidjeli u njihovom prirodnom open air okruženju na nekom od ljetnih festivala, ali i ovo nadolazeće klupsko pojavljivanje svakako će dobro doći..

OCJENA: 7,5/10
DATUM IZLASKA: 2. rujna
IZDAVAČ: BMG / MENART

JUSTIN CURRIE – LOWER REACHES

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Škotska već desetljećima čvrsto drži treće mjesto po broju globalno poznatih izvođača (iza Amerike i Engleske naravno), no neke tajne ipak uspijeva zadržati za sebe. Iako je njegov band Del Amitri imao u svoja dva desetljeća karijere i značajnih uspjeha izvan domovine (pa čak i poneki hit u Americi), solo karijera 48-godišnjeg Justina Curriea zasad prolazi prilično nezamjetno. Šteta, jer njegova prva dva solo albuma obiluju sjajnim momentima, a ni upravo objavljeni treći nije ništa slabiji...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Utjecaje Curriea i njegovog banda danas je moguće čuti na dosta mjesta (npr. kod Snow Patrola), a glazba koju proizvodi najbliže bi se mogla opisati kao mainstream gitarski light rock s diskretnim dodirom soula (osim što naravno nije mainstream). Currie je klasični songwriter stare škole, koji melodiju i vještinu pisanja pop pjesme ima u malom prstu, pa ovdje čak ima i jedan mini-esej na tu temu ('Every Song's The Same'), a ovoga puta mu se posebno posrećilo s baladama od kojih neke idu sam vrh njegova opusa...
NAJBOLJE STVARI Spomenute balade 'Little Star', 'Into A Pearl' i 'Falsetto' plus nešto življe 'Every Song's The Same', 'Bend To My Will'...
DAKLE Naslov albuma odnosi se na niže pozicije na top listama koje Curriea obično zapadnu, ali kad su top liste bile mjerilo kvalitete? Justin Currie definitivno zaslužuje šansu...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 19. kolovoza
IZDAVAČ: IGNITION / INDIGO

JOHN LEGEND – LOVE IN THE FUTURE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Nakon petogodišnje pauze prekinute nakratko 2010. 'kolaboracionističkim' albumom s The Roots, 'Wake Up', John Legend se vraća sa svojim četvrtim albumom. Kad među producentsko-autorskom ekipom vidi ime Kanyea Westa, netko neupućen mogao bi pomisliti da je Legend odlučio radikalizirati svoj old school soul zvuk. No, Kanye i Legend (pravim imenom John Roger Stephens) jašu zajedno još od početaka svojih karijera (obojica su objavila debi albume 2004.) i jedan drugom sudjeluju na albumima – Kanye Legendu producentski i autorski, a Legend njemu vokalno. U Legendovom 'komitetu' su između ostalih još i Dave Tozer, Malay, Q-Tip i neizbježni Pharrel, a moderniziranje zvuka ipak je ostavljeno za neku drugu priliku...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Usprkos predvidljivosti zvuka i pristupa, novi Legend uspijeva zvučati svježe, a ta bi mu staromodonost čak mogla biti i prednost na sceni koju su poharali Guetta & co. Album ima neku 'filmičnu' atmosferu i šteta je da na njemu nema sjajne 'Who Did That To You' koja se zimus pojavila u Trantinovom 'Djangu'...
NAJBOLJE STVARI 'Save The Night', 'Open Your Eyes', 'Made To Love', 'Who Do We Think We Are (feat. Rick Ross)', 'All Of Me'...
DAKLE Sasvim korektno...

OCJENA: 7/10
DATUM IZLASKA: 2. rujna
IZDAVAČ: COLUMBIA / MENART