Pojavili ste se niotkuda i sve oduševili. Vaš prvi album 'Savršeni svijet' dobio je dvije nominacije za Porin i niz odličnih recenzija. Tri godine kasnije, odnosno prije mjesec dana, objavili ste novi album 'Mikrofonija'. Još bolji album koji ste potvrdili da niste tu gdje jeste slučajno. Međutim, mediji kao da vas obilaze u širokom luku. Kako to objašnjavate?

U Hrvatskoj općenito vlada apatija u glazbi. Prolazi nekoliko jedno-te-istih bendova (izvođača) i to se ne mijenja već godinama. Ima puno talentiranih klinaca, ali što im vrijedi talent kad ih nitko ne doživljava kao – kvalitetnu vijest. Markiz može biti zadovoljan i zahvalan radio stanicama koje su nas zaista lijepo prihvatile i prepoznale našu glazbu. Tu je i nekoliko portala koji nas prate, ali se čini kako je ostalim medijima danas važnije objaviti nečiju naprćenu guzicu nego pjesme nekog benda ili intervju s glazbenikom. Meni je nepojmljivo da netko ima dvije nominacije za Porin i da još uvijek na kapaljku dobiva priliku. Nije uopće važno je li to Markiz ili neki drugi bend. Nama je najvažnija stvar da ljudi preslušaju album, da nam daju priliku da se predstavimo kroz pjesme. Da li će se to onda nekome svidjeti ili ne, stvar je osobnog ukusa. Teško se probijati i doći do ušiju publike. Ne radimo skandale, ne ležimo strgani ispod šanka, ne vrijeđamo i ne bljujemo po kolegama, ne gostujemo u reality emisijama, pa smo samim time – marginalizirani i nezanimljivi.

Više od pola pjesama sa prvog albuma su bili singlovi a slično ste nastavili i sa drugim albumom. Izlasku su prethodili singlovi 'Par lijepih riječi', i 'Jutro' da bi sam izlazak najavila pjesma 'Ne budi se' a aktualni singl je 'Nebo'. Nije li to malo prečesto s obzirom na agilnost naših glazbenih urednika kojima ionako trebaju mjeseci da uvrste neki domaći singl na top ljestvice?

Bend mora biti aktivan. Mi smo ulovili ritam objavljivanja singlova svaka 3 mjeseca, jer želimo promovirati što više pjesama. Meni je to normalno i pokazuje da ovo nije bend koji ima samo 2 dobre pjesme i 8 dodatnih za koje nitko ne zna. Ne radimo albume da bi se hvalili kako imamo album, nego zaista imamo dovoljan broj dobrih pjesama koje se onda pretvaraju u singlove. Često kažem da naša formula nije 2+8, nego 8+2. Žao mi je što s prvog albuma nismo objavili još 2 singla. Radio stanice su već naviknute na naš ritam i dobro nas prate.

Gotovo svaki singl prati i spot. Puno pažnje poklanjate spotovima. Koliko po vama danas za promociju grupe znači dobar spot u trenutku kada gotovo niti jedna domaća televizija ne emitira glazbene video spotove?

Znači isključivo u smislu CMC-a i Youtube-a. Bitno je da ljudi pokušaju povezati sliku i ton kako bi vidjeli tko to svira i pjeva. Druga je priča kod etabliranih bendova. Do sada smo pratili singlove sa spotovima i pokušavali smo izvući najviše iz budžeta koji smo imali. Sreća je što smo radili s mladim i poletnim ljudima koji su kroz naše spotove željeli pokazati koliko su dobri, pa su i spotovi izgledali bolje od očekivanog.

Također puno pažnje poklanjate vizualnom izgledu. Osim odlične naslovnice 'Mikrofonije' vaš web je bez sumnje jedan od boljih i zanimljivijih domaćih web sajtova. Drugim riječima, i virtualno ste aktivni, zar ne?

Naslovnicu 'Mikrofonije' je napravio sjajni dizajnerski dvojac Šesnić & Turković. Još jedan primjer mladih ljudi kojima treba dati pravu priliku. Do sada su napravili niz sjajnih radova. Prilikom izlaska prvog albuma, pokrenuli smo web stranicu koja je pratila sadržaj albuma i zaista je odrađena vrhunski, a radili su ju dečki iz Foton Manipulatora. U međuvremenu su se aktivnosti većine glazbenika prebacile na društvene mreže jer je tamo brži i direktan kontakt s publikom, pa smo se nekako i mi više orijentirali na takvu vrstu promocije. Trudimo se koliko je to moguće u našim okvirima. Mislim da na puno stvari još moramo poraditi, jer publika osjeti trud, kao što osjeti i kad stvari ne štimaju ili su neiskrene.

Vaši se singlovi zaista mogu često čuti u eteru, no kako je sa nastupima? Zovu li vas po Hrvatskoj?

Upravo dogovaramo nekoliko nastupa, a na jesen krećemo na turneju po Hrvatskoj. Milom ili silom, ha, ha, ha. Organizirati ćemo koncerte u 10-tak gradova, jer vjerujemo da ljudi žele čuti nešto novo, svježe i dobro uvježbano. Veselimo se nastupima, jer bend nije bend ako postoji samo u virtualnom svijetu. Prošle godine smo nastupali na InMusicu i puno ljudi se iznenadilo kako Markiz zapravo zvuči. Markiz uživo je pravi, žestoki rock bend.

Nemate menadžera. Kako sami uspijevate obaviti sve potrebno uz funkcioniranje benda?

Jako puno truda i vremena je uloženo u Markiz. Za mene osobno je to bio ulazak u neki novi svijet nepoznatih ljudi. Potpuno nova poznanstva i način komunikacije, totalno nepoznat teren. Mi smo išli principom 'Ako si sam ne pomogneš, nitko ti neće pomoći'. Doduše, razgovarali smo s nekoliko ljudi za koje smo mislili da bi mogli preuzeti brigu o bendu, ali se nije realiziralo jer im se valjda ne da zajebavati s novim bendom. Negdje je problem financijski interes, negdje manjak muda i strah od ulaganja bilo kakvog truda u nešto novo i potencijalno. To je začarani krug domaće glazbe i zato se godinama vrte iste face. Ja razumijem da se nekom menadžeru ne da raditi za sitnu proviziju od nastupa, ali ih ja onda pitam – što ćeš raditi za 10 godina kad Dinosauri više neće moći stajati na pozornici? Koga si stvorio da bi ga mogao promovirati ? Da bi nešto dobio, moraš nešto i uložiti, pa makar to bio 'samo' trud. U Hrvatskoj bi svi preko noći zarađivali milijune bez puno truda. Ima par menadžera kojima bi bilo zanimljivo prepustiti uzde, ali su prezauzeti.

Pred izlazak drugog albuma došlo je do nekih promjena u bendu. Tko su bivši a tko sadašnji članovi?

Na prošlogodišnjem singlu 'Par lijepih riječi' u bendu je bio Alen Kraljić Kralja, a kasnije ga je zamijenio Saša Jungić. Saša je sudjelovao i u snimanju prvog albuma, tako da je na neki način samo nastavio gdje je stao. Obojica su vrhunski gitaristi i kreativci. Osim Saše, u bendu sviraju Vedran Jozić kojeg nikada ne vidite jer svira bubanj, pa basist Luka Putica kojeg ne možete ne vidjeti jer ima 3 metra i važe se samo na industrijskim vagama, a za vokalni dio je zadužena Ines, koja se uvijek nekako domogne mikrofona.

Vaša pjevačica Ines Mlinarić u pauzi između dva albuma postala je Ines Mlinarić Stakić. Je li njezin ulazak u brak ikako poremetio rad i funkcioniranje benda?

Uh, zadala nam je 100 muka. Morali smo sprječavati razularene fanove da uđu u prostoriju za probe i naprave totalni dernek. Neko vrijeme je čak imala status štićene osobe. U par navrata su morali intervenirati vatrogasci sa šmrkovima kako bi spriječili navalu obožavatelja koji se nisu mogli pomiriti sa tim saznanjem. Teško je breme ove neviđene slave koju smo postigli, pa se ponekad teško s tim nositi ha, ha, ha… A što se tvog pitanja tiče, ne... nismo imali baš nikakvih problema. Ines je dugo prisutna u glazbi i njen privatni i poslovni život se nekako stalno isprepliću sa glazbenim svijetom, tako da mi uopće nemamo osjećaj da tu postoji neka promjena. Niti je naše da se petljamo.

Autor ste tekstova i glazbe na oba albuma. Bez sumnje, plodan autor. Jeste li nudili svoje pjesme i drugim izvođačima?

Tek nedavno sam se odlučio surađivati sa drugim glazbenicima. Naime, smatrao sam da se prvo moram dokazati kroz vlastiti bend kako bih dobio legitimaciju za rad s drugima. S obzirom da imam jako puno melodija koje čekaju da ih netko otpjeva, vjerujem da ću uskoro napraviti neku takvu suradnju. Ima nekoliko kontakata, ali za sada ne bih o imenima, jer ništa nije definirano. Zapravo bi bilo lijepo raditi s nekim novim, mladim ljudima kojima treba pjesma i pomoć oko promocije pjesme. Ima takvih ljudi, ali najčešće izvrše samoubojstvo nastupanjem u nekom talent showu, nakon kojeg dobiju vječni pečat u stilu 'Ah, to ti je onaj/ona iz talent showa'. Jedino se Natali Dizdar uspjela probiti, svi ostali su manje više nestali. To ne znači da bih odbio suradnju s već etabliranim izvođačima koji znaju iznijeti pjesmu na pravi način.

Zanimljivo je da ste se počeli baviti glazbom još sredinom 80-tih da bi debi album dočekali tek prije tri godine. Zašto je bilo potrebno čekati toliko dugo da pokažete svoju kreativnost i potpišete ugovor sa diskografskom kućom?

Točnije, početkom 90-tih. Nešto sam sviruckao i pokušavao postati strašno popularan. Bio sam površan, nedovoljno dobar i spreman na kompromise, a to je moglo završiti samo odustajanjem. Okrenuo sam se fakultetu i poslu. Čim je sjela prva plaća, shvatio sam da od glazbe kojom sam se bavio nema kruha. Od tog trenutka do 'Savršenog svijeta' je prošlo skoro 15 godina, a za to vrijeme niti jednom nisam taknuo gitaru. Zapravo jednom jesam, u trajanju od 2 minute. Jednostavno sam prekrižio glazbu. A onda se pokazalo da vrag nikad ne spava, pa sam se i ja odjednom pokrenuo. Ničim izazvan sam se ulovio gitare i u par dana napravio pjesme 'Grad', 'Nas', 'Savršeni svijet', 'Naivac... i otišao Denykenu po savjet. Tu je sve krenulo. Žalosno je što se danas u Hrvatskoj ljudi ne mogu baviti poslom koji vole i za koji imaju talent. Koliko je samo ljudi odustalo jer nisu imali podršku ?! Danas iz ove perspektive mogu reći da je glazba u meni. Kad bi mi netko ponudio da idućih 40 godina sviram 8 sati dnevno i bavim se samo time, ja bih to odmah potpisao i prihvatio.

Nedavno ste pokrenuli agenciju AHA za glazbenu promociju i menadžment. O čemu se zapravo radi?

Radi se o agenciji koja pomaže mladim bendovima i solo izvođačima. To radim zajedno sa Hrvojem Ružićem i trenutno se trudimo promovirati dva odlična mlada benda. Jedni se zovu S3ngs, a drugi Mjuzikl. Imaju fantastične ljetne pjesme koje imaju potencijal postati veliki hitovi. Nadam se da će ih mediji prepoznati, jer oni to zaslužuju. To je entuzijastični posao od kojeg nema love, ali ima gušta. Mi nismo željeli skupljati etablirane glazbenike, nego smo krenuli težim putem stvaranja novih snaga. Bilo bi lijepo kad bi i mediji to shvatili i pomogli. Također bi bilo zanimljivo pronaći one ljude koji doma 'ljubomorno' čuvaju svoje tekstove i pjesme, a zapravo ni sami ne znaju zašto. Ako bi agencija uspjela povezati takve ljude sa interesantnim izvođačima, to bi puno značilo za glazbu. Širenje ponude, veća konkurencija, bolja glazba.

Sa iskustvom dva albuma iza sebe, te radom u spomenutoj agenciji, sigurno znate koje su glavne prepreke nekome tko se tek pokušava probiti na scenu.

Osnovna prepreka je totalni kolaps kulture i interesa potencijalne publike. Nekada smo jedva čekali da izađe neki album, stajali u redu da ga prvi kupimo, preslušavali albume do iznemoglosti. A danas nitko nema interesa za glazbu, troše se lake note i seljačija je zavladala 'modernom, europskom državom'. Na naslovnicama su posvuduše bez pokrića, ljudi se zadovoljavaju laganim temama, zure jedni drugima u privatne živote i to ih jako zabavlja. Činjenica da ih to zapravo zaglupljuje nikome nije važna. I onda imaš neki bend koji ima što za reći, ali su neinteresantni jer nisu dio lažnog glamoura i raznih isprdaka koji nam tiltaju živote. Isfurati bilo kakav bend je Sizifov posao i treba puno vremena da se nešto stvori.

Kakvi su planovi grupe Markiz za ovo ljeto? Radno ili opušteno?

U kontaktu smo oko nekih svirki, ali glavna priča kreće na jesen. Otvoreni smo za koncerte tijekom ljeta. Na vrijeme ćemo obavijestiti svekoliko pučanstvo o našim namjerama.