'Gru na supertajnom zadatku' nastavak je veoma uspješnog kompjuterski animiranog filma 'Kako je Gru ukrao mjesec' s istom redateljskom i scenarističkom ekipom u pozadini, stoga su očekivanja bila velika, ali konačno ne i ispunjena. Usprkos vrhunskom vizualnom ugođaju i brojnim smiješnim dosjetkama sa žutim Malcima, film je uglavnom dosadan zbog slabe, neinspirativne priče i loše iskorištenih postojećih likova.

Prvi film zanimljiv je zbog kontrasta glavnog lika Grua i tri 'normalne' djevojčice ubačene u njegov uvrnuti svijet. Možemo reći kako je poanta zapravo bila postepeno stapanje razlika između tih likova u emocionalni odnos i rast Grua iz sebične osobe u brižnog 'oca'. Kako nastavak nema te motive (ili se površno pojavljuju), scenaristi ih zamjenjuju traljavom romantičnom pričom bez iste kvalitete razrade, isprepletenom brojnim 'gegovima' s Malcima koji na neki način postaju glavni likovi. Iako Malci i njihove besmislene avanture predstavljaju zabavu, kada ih se koristi u pretjeranim količinama postaju djelomično naporni. Mlađim uzrastima možda će biti dovoljne bezbrojne šale nepovezane s pričom, ali stariji ili iskusniji gledatelji brzo će biti izmoreni nedostatkom konkretne radnje. Poput 'Čudovišta sa sveučilišta', i ovaj uradak napravljen je prvenstveno za dječju publiku jer odbacuje bilo kakvu kompleksnost u korist predvidljivog humora i plošnih likova bez produbljivanja postojećih (što je naravno i uvredljivo za dječju inteligenciju). Svi problemi oko priče i nedovoljne posvete likovima mogli bi se donekle zanemariti da su dosjetke kontinuirano zanimljive, ali nažalost nisu. Sjajna vizualna prezentacija, što uključuje režiju dvojca Coffin i Renaud, za svaku je pohvalu, pogotovo jer od scenaristički zanemarivih sekvenci često uspijevaju stvoriti zanimljivo iskustvo.

Zaključno, 'Gru na supertajnom zadatku' inferioran je nastavak sjajnog prvijenca koji će mlađoj publici vjerojatno pružiti solidnu prolaznu zabavu, ali će razočarati starije i iskusnije gledatelje u očekivanju iste razine kvalitete.