John Wayne se okreće u grobu. Doba kada je paranoidna politička mašinerija privodila redatelje i glumce osumnjičene za suradnju s Komunističkom partijom odavno ne postoji, baš kao što nacionalistička euforija osamdesetih, s Rambom koji olovom odgovara na neriješena pitanja Hladnog rata, danas izgleda poprilično smiješno.

A ni komunizam nije ono što je nekada bio.

Autoritarni kapitalizam modernog kineskog monolita, brak crvene i zelene boje nameće se kao zastrašujući model potencijalne budućnosti skladnog suživota državno-partijskog terora i tržišne ekonomije, pa onako kako je u 21. stoljeću postalo jasno da američka mantra o uzročno-posljedičnoj vezi liberalne demokracije i tržišnog kapitalizma baš i nema nekog smisla, tako je i Hollywood shvatio da je komunizam OK, onda kada donosi novac.

Drugim riječima, sustav koji je pedesetih uništavao živote kreativaca 'zbog slobode', u nula-nultima 'guši slobodu', ne bi li pokušao što je dominantnije moguće zagristi u tržište od oko milijardu i pol ljudi – oduzmite nepismenu i siromašnu ruralnu klasu i sve novce izgubljene od nekontrolirane industrije bootlega, i dalje vam ostaje itekako dobar komad terena za prodaju. Štoviše, zarada od kineskih velikih platna se u posljednjih desetak godina udeseterostručila, a u zemlji se SVAKI DAN otvori 10 NOVIH KINO DVORANA! Očekuje se da će se broj od 11.000 kino-dvorana u najmanju ruku udvostručiti do 2015. godine.

Najmnogoljudnija nacija svijeta danas je drugo najveće izvozno tržište američkog filma (nakon Japana), a svaki holivudski blockbuster na kineskom tržištu zaradi dodatnih pedesetak milijuna dolara. Nastavi li se ovakav rast (31 posto u 2012), Ernst & Young predviđa da će kineski box office do 2020. potpuno pregaziti američki.

Ne treba nas stoga čuditi to što najveći američki filmski studiji čine sve ne bi li bivše dežurne neprijatelje zadovoljili traženim sadržajem. Još tijekom devedesetih, Disney, Sony i MGM nisu mogli raditi u Kini, kažnjeni zbog distribucije filmova 'Kundun', 'Sedam godina u Tibetu' i 'Red Corner'. U novom mileniju, nitko ne želi ponoviti istu grešku.

Trend je započeo remakeom legendarne 'Crvene zore' (1984), jednim od luđih izdanaka Reaganove domoljubno-akcijske kinematografije, klasika Johna Miliusa ('Conan', 'Prljavi Harry'), koji je uz pomoć tada mladih ikona glumišta (Patrick Swayze, Charlie Sheen, Jennifer Grey...) skrojio jedan od nezaboravnijih primjera celuloidne propagande, slaveći američko oružje u rukama američke mladosti. U izvorniku, Rusi i Kubanci nasilno šire komunizam Novim kontinentom – u novoj verziji, snimljenoj 2009, negativci koji okupiraju SAD trebali su biti Kinezi, ali nakon što je sve već bilo gotovo, studio MGM shvatio je kakvu je grešku zapravo napravio.

Je li pametno zemlju koja vlada državnim obveznicama Amerike i drži dolaru omču oko vrata prikazati kao okupatorske demone u napadu na bejzbol, kršćanstvo i američku pitu?

Nakon što je kineska državna novina Global Times oštro kritizirala koncept uratka prije nego je film bio gotov, odgovor na gore postavljeno pitanje bio je još glasniji 'ne', zbog čega je 'Crvena zora', umjesto u kina, morala natrag u postprodukciju. Gdje je kompjuterskim efektima modificirani materijal tri godine kasnije postao posve novi uradak – okupatorska crvena armija transformirala se u vojsku Sjeverne Koreje! Los Angeles Times je 2011. pojasnio da je ta odluka bila ne samo politička, već i poslovna: naime, digitalna zamjena uniformi, znamenja, zastavi i parola (plus promjena jezika s mandarinskog na korejski) koštala je manje od milijun dolara, što je sitniš u usporedbi s milijunima koje projekt može skupiti u nikad lukrativnijim kineskim kinima.

Bio je to samo početak niza koji je sada postao gotovo stalnim dijelom dnevnih filmskih vijesti.

'Pirati s Kariba: Na kraju svijeta' u kineskoj su verziji ostali bez ćelavog kineskog pirata, nakon prigovora državne cenzure; iz trećeg nastavka 'Ljudi u crnom' izrezana je scena u kojoj se zli svemirci maskiraju u radnike kineskog restorana, a ako ste u kineskim kinima pogledali 'Skyfall', niste mogli pronaći scenu koja spominje kako je Bardemov negativac mučen u Hong Kongu, baš kao što je izletio prizor ubojstva kineskog zaštitara, a usto je promijenjen i još pokoji komad dijaloga. 'Atlas oblaka' u Kini je skraćen za četrdesetak minuta, nakon što je Državna administracija za radio, film i televiziju (ozloglašeni S.A.R.F.T.) odlučila da golotinja samo smeta poruci filma. Baš kao što su iz 3D verzije 'Titanica' uklonili nago poziranje Kate Winslet, uz briljantno objašnjenje kako je to bilo nužno, jer 'zbog dobrih 3D efekata, bojimo se da bi gledatelji mogli ispružiti ruke i pokušali dotaknuti (sliku na ekranu), a što bi ometalo gledanje drugih ljudi.'

Iz 'Pijevog života' u kineskoj je verziji nestala samo jedna rečenica – paradoksalno, tzv. komunističkoj državi zasmetala je izjava 'religija je tama', što je modificirano kako se ne bi 'uvrijedilo religiozne ljude', a čemu se nije odupirao ni Ang Lee – tajvanski redatelj kojem ovo nije prvi susret s kineskim škarama.

No dok neki režu i prekrajaju, drugi se kineskom tržištu okreću čitavim dodatnim komadima izvornog uratka – 'Looper' je tako cijeli jedan dio radnje u svojoj 'kineskoj verziji' prebacio iz Pariza u Šangaj, a nova verzija 'Karate Kida' upoznaje nas s obitelji koja napušta umrli američki grad Detroit zbog blagostanja novog neonskog Pekinga. Dok je izvorni 'Karate Kid', kao što mu samo ime kaže, bio vezan uz karate i Japan, nova, kineska verzija trebala bi se zapravo zvati 'Kung Fu Kid'. Unatoč tome, u kineska je kina na kraju ipak išao bez 12 minuta viđenih u američkim multipleksima.

'Looper' i 'Karate Kid' imali su kineske produkcijske partnere, što im je dodatno pomoglo da se bolje pozicioniraju na terenu, gdje uvozna produkcija bez kineskog kapitala biva, distribucijski gledano, diskriminirana u želji za promocijom nikad snažnije i raskošnije nacionalne kinematografije. S novom politikom uvoznih kvota (porast s odobrenih 10 na 34 strana naslova), bezazleni fantasy s koprodukcijskim predznakom ima najviše šansi, posebno ako stiže u 3D-u ili IMAX-u, koji su posljednjih godina golemi hit na Dalekom istoku. Štoviše, kada su uvozne kvote skočile s 10 na 20 filmova, dodatnih 14 osigurano je upravo i isključivo za 3D i IMAX spektakle.

Priča se u zadnjih nekoliko mjeseci dodatno zakomplicirala – s jedne strane, Marvel se udružio s kineskom medijskom kompanijom DMG pa najavio da će 'Iron Man 3' u kineskim kinima biti prikazan s posve novim scenama, uključujući i ulogu za Fan Bingbing, koju zapadnjaci u svojoj verziji uopće neće vidjeti! Autori 'Iron Man 3' imali su otvorene razgovore s kineskim birokratima u najranijoj fazi rada, ne bi li svoj proizvod unaprijed prilagodili svim njihovim zahtjevima, baš kao što to sada čine producenti 'Kung fu pande 3', nastavka animiranog hita koji u kina stiže 2016.

No na svaku ovakvu 'komercijalnu prilagodbu' dođe i po jedna izravna cenzura – tipična američka komedija '21 and Over', nakrcana seksom, alkoholom i mladalačkim hedonizmom, mijenjala je scenarij i poruku, pri čemu je film koji govori o urnebesnom uživanju u blagodatima slobodnog življenja postao kritikom zapadnjačke dekadencije. ‘World War Z’, nadolazeći zombi-spektakl Brada Pitta, morat će mijenjati izvor pandemije, jer je priča o opasnom virusu koji se prvo pojavi u Kini studiju Paramount zadala glavobolje prije negoli je itko prigovorio. Preventivno, dakle.

Tarantino se, pak, našao na udaru post-cenzorske intervencije pa je njegov ‘Django’ morao ukloniti goli pimpek Jamie Foxxa, ali i ublažiti nasilje. Izvorna verzija, kao i većina cenzuriranih filmovima, hit je na ilegalnom, piratskom tržištu.

'Bilo koji film o Kini, snimljen od strane stranaca, bit će vrlo osjetljiv', kaže Rob Cohen, koji je zadnji nastavak franšize 'Mumija' radio u Kini, kao jednu od prvih koprodukcija dvije svjetske sile (Universal Pictures i niz kineskih kompanija). Njegovo djelo u startu je bilo pod nadzorom – kineski cenzori modificirali su neke detalje u scenariju, a najviše od svega pazili su na to da drevni vladar slučajno ne sliči na Mao Ce-tunga

Naravno, politička prilagodba umjetnosti nije nikakva novost, čak ni za mitološki 'slobodnu' kinematografiju Sjedinjenih Američkih Država. Još 1915. legendarni Cecil B DeMille snimio je 'The Cheat', dramu s glavnim japanskim negativcem. Osam godina kasnije, film se vratio na velika platna, no Japan je tada bio američki saveznik – za razliku autora od nove 'Crvene zore', CG mu nije bio dostupan pa je primjenom narativnih trikova Japanac postao zli bogataš iz Burme.

No ono kroz što Hollywod prolazi danas, ganjajući profit na drugom kraju planeta, uistinu je bez presedana. Ili kao što je jedan holivudski moćnik, koji je želio ostati anoniman, za Los Angeles Times izjavio odmah nakon izbijanja skandala s 'Crvenom zorom':

'Slučaj je jasan, i to prvi koji mi pada na pamet u cijeloj povijesti Hollywooda, gdje cenzorsko tijelo strane države duboko utječe na ono što mi stvaramo.'

Stanley Rosen, direktor Centra za istočnoazijske studije, autocenzuru filma 'World War Z' prokomentirao je riječima:

'Ako snimaš film o zombi apokalipsi, nećeš brinuti o ugledu filmaša. Pokušavaš zaraditi novac.'

John Wayne se okreće u grobu – možda. Pitanje je koje su mu 'američke vrijednosti' bile važnije, sloboda ili dobar biznis.