U 22:15 na zagrebačkom Jarunu počeo je nastup britanske festivalske atrakcije Crystal Fighters, dok je istodobno na ogromnom ekranu u blizini glavne pozornice INmusic festivala prenošena utakmica Hrvatska – Meksiko. Očekivano, domaći posjetitelji koji su planirali gledati nogomet svjesno su žrtvovali prvu večer festivala, no brojka onih koja je fanatično skakala na elektroničku atrakciju s baskijskim etno ornamentima višestruko je premašivala one koji su na video beamu pratili kilavo izdanje Kovačevih zvjezdica.

To navodi na zaključak da su brojna uvrštavanja INmusica na popis najboljih europskih festivala u inozemnim medijima napokon urodila plodom. Posjetitelji iz brojnih zemalja (a među publikom smo najviše čuli britanski engleski, poljski i talijanski), procijenili su, očito, da se uz niz atraktivnih boutique festivala na privlačnoj hrvatskoj obali zbog nečega isplati stati i na kontinentu. A to je, sudeći po dojmu s prve večeri, pametno koncipiran multikulturalni melting pot, koji privlači velikim zvijezdama (što ćemo, istina, tek vidjeti narednih dana) podjednako kao i prijateljskom atmosferom, ne previše raspršenom prostornom dimenzijom i poprilično ubrzanim procesom uživanja u festivalskim tehnikalijama u usporedbi s prethodnim godinama.

Ove je godine, između ostalog, festival uveo beskontaktno plaćanje – ne samo kao elegantno rješenje za fiskalizacijske muke, već i kao standard prihvaćen na većini europskih festivala. U redu za nadopunu konzumacijskih kartica možda ćete čekati neko vrijeme, ali ćete hranu i piće dobiti bez pretjeranog gužvanja. Iako je ovaj sustav znao zadavati glavobolje velikim festivalima poput Primavere, prve večeri INmusica, uz nešto izuzetaka, sve je radilo kako treba, a nadamo se da će tako ostati i naredna dva dana, kad nahrupi veća količina publike. Treba pohvaliti i ekološku komponentu – duž Jaruna postavljeni su kontejneri za odvajanje plastičnog i ostalog otpada, pa bi možda ipak bilo produktivnije da je gradonačelnik Zagreba i jedan od ktitora festivala, Milan Bandić, umjesto simboličnog otvaranja festivala u press centru u njegovoj populističkoj maniri stavio pravu stvar na pravo mjesto.

Kristali i perje

Predvečernji segment festivala, kojim su dominirali pouzdani Partibrejkersi i daroviti beogradski psihodeličari Ti, padom mraka pretopio se u nastup škotskih rokera The Fratellis. Iako još uvijek plivaju na valu svog debi albuma 'Costello Music', kojim su poželi nominaciju za Brit Awards, Škoti su bez puno kalkulacije otprašili svoj jednosatni set, ukorijenjen u blues rock tradiciju s povremenim alternativnim bljeskovima. Znatno nabrijanija atmosfera dominirala je tijekom nastupa Crystal Fighters na World Stageu – perkusivni latino-dance kaos čupave šestorke raspametio je nekoliko tisuća prisutnih i impresionirao količinom fanova s Otoka koji su, čini se, došli upravo zbog njih.

Udarni termin večeri na glavnoj pozornici pripao je oksfordskim indie rockerima Foals, koji su predstavili iznenađujuće produkcijski zahtjevan show, propraćen vrhunskom rasvjetom i dobro ugođenim zvukom. Publika se najviše razbacala tijekom najvećih hitova 'My Number' (čija gitara nam i dalje neizbježno baca na Mirzino jato) i 'Red Socks Pugie', no najbolji dojam su ostavili u psihodeličnoj 'Spanish Sahara' i oproštajnoj, stroboskopima obojenoj 'Two Steps, Twice', tijekom koje se publika lagano krenula pomicati ka Hidden Stageu. Tamo je večer okončao francuski eklektični elektroničar Vitalic, koji je ljubitelje plesne glazbe propisno išamarao glasnim, festivalskim setom neočekivano utopljenim u korijenski techno.