HTV-ovci već godinama - osim one jedne sezone kada su bili odustali od prijenosa - okupljaju dobre ekipe za prijenos dodjele Oscara, ali mislim da su ove godine uboli najbolju kombinaciju. Nenad Korkut i Boško Picula već su iskusnjare i dobro su se ufurali u svoje uloge - Picula kao nenametljiv uredničko-moderatorski glas, a Korkut kao podjednako dobro obaviješten modni i filmski aficionado, no ove su godine dobili i jedan novi, svjež glas mladog filmskog znalca Marija Kozine, koji je u svoju novu ulogu uskočio glatko i bez kompleksa, kao da Oscare ionako već godinama komentira s još nekoliko frendova-filmoljubaca pa se sada samo malo redigirao za javnu televiziju. Bilo je par sitnih provalica, ali ne želim ih isticati jer je trojac bilo toliko ugodno slušati da ne bih sada to ničime zagađivala, a posebno bih ih pohvalila za dobar osjećaj za filing kada treba govoriti, a kada začkomiti jer se na ekranu događa nešto potencijalno zanimljivije.

E, sad, što se tiče tog potencijalno zanimljivijeg... Ja sam zbilja fan dodjele Oskara, sve mi je to načelno zanimljivo, zabavno, volim tu kombinaciju modne revije i limunade u kojoj si holivudski milijunaši jednom godišnje govore kako svojim filmovima rade važne stvari, razveselim se svaki put kada netko, kao ove godine Louis CK u svojem kratkom predstavljanju nagrade koju dodjeljuje kaže nešto iskreno i istinito, a opet duhovito (ove je godine bila riječ o tome da je nagrada za kratkometražni dokumentarni film vjerojatno jedina nagrada koja će svojem primatelju promijeniti život), a volim se ponekad i zgražavati nad kič-estetikom i lažnim izljevima osjećaja pojedinih aktera. No iako sve to volim, čak i ja, zadrta ljubiteljica te manifestacije, ne mogu vjerovati koliko ona

iz godine u godinu postaje sve dosadnija.

Imali su ove godine čak i tu kontroverzu zbog prebijelih nominacija i općenitog popi**itisa zbog tretmana nebijelih glumaca u mainstream Hollywoodu, i bila je to jedna sasvim fina javna rasprava, koja je rezultirala čak i bojkotom nekih glumaca te filmaša. I dobro, nitko nije očekivao da sad zbog toga na samoj dodjeli izbiti revolucija niti išta slično, ali mnogi su se, uključujući i mene, nadali da će Chris Rock, koji inače dobar dio svojeg stand-upa posvećuje rasnim pitanjima u Americi, svojim voditeljskim šalama izazvati barem onoliko nelagode koliko je na Zlatnim globusima - doduše, s drugim temama - izazivao Ricky Gervais. To se, međutim, NIJE dogodilo. Ne može se Chrisu Rocku previše zamjeriti - bio je duhovit i tematski fokusiran, imao je nekoliko doista brutalnih fora, među kojima je najjača bila ona u kojoj je konstatirao da će oskarovski in memoriam moment biti posvećen svim onim crncima koje su policajci upucali na putu do kina, a u prilogu u kojem je razgovarao s ljudima koji idu u kino u Comptonu pokazao je koliko je Hollywood miljama udaljen od crnačke publike. No cijela oskarovska priredba koncipirana je tako da se to jednostavno... razvodnilo. Ispalo je pomirljivo i kao da se odnosi na tamo neke zločeste igzekjutive te da nema baš nikakve veze s onima koji sjede u dvorani, iako su u toj dvorani, između ostalih, sjedili bjelački glumci koji, primjerice, prihvaćaju uloge koje bi trebali glumiti glumci druge rase. Rickyjevska nelagoda, dakle, nije bila postignuta.

Što se ostaloga tiče, bilo je nešto sitno iznenađenja i nešto prigodnog socijalnog osvještavanja u govorima koje je orkestar prekidao Maršom Valkira. Svi se strašno čude što je Spotlight osvojio Oscara za najbolji film i nekoliko se obrva podiglo na nagrađivanje Brie Larson - iako se svi slažu da je u oba slučaja riječ o zasluženom Oscaru. Scenaristi filma 'Oklada stoljeća' održali su kratki antikapitalistički govor, ali nije bilo momenata ala shame on you, mr. president niti ičega sličnog. Ukratko, da nije bilo dobro raspoložene HTV-ovske komentatorske ekipe, gotovo je sigurno da bih tijekom jedne od pauza zaspala i ničemu od gore pobrojanog ne bih svjedočila. Zato se nadam da će HTV i dalje nastaviti prenositi Oscare i da će i dalje nastaviti okupljati ovako dobru komentatorsku ekipu jer čak i ako dodjele Oscara u budućnosti uspiju postati još dosadnije, lijepo je ipak jednu noć u godini provesti razmišljajući o filmu, modi i nečijim tuđim socijalnim problemima.