Nikada mi nije bio posve jasan smisao HTV-ovih turneja po obali i otocima koje se u sklopu ljetne sheme prikazuju kao mozaične emisije. Znam da bi mi nadležni televizionari vjerojatno rekli kako na taj način na ekrane dovode i one dijelove Hrvatske koji se inače ondje prikazuju jedino ako baš ondje izbije požar, slete vanzemaljci ili netko uzgoji tikvu od osamsto tona, a znam i da lokalci snimanje takvih emisija u svojem kraju dočekuju kao veseli putujući cirkus u kojem imaju priliku sami izvesti pokoju točku na trapezu, ali mi zapravo nikada nije bilo jasno tko to gleda i zašto. Ako je zbilja riječ o motivu iz rubrike 'upoznaj domovinu da bi je više volio', nitko mi nije objasnio da se takva nagnuća u srcu Hrvata bude samo ljeti, isto kao što mi ono predstavljanje manje zastupljenih mjesta na ekranima televizije svih građana Republike Hrvatske nije jasno kao isključivo sezonski angažman. No HTV već desetljećima snima takve emisije, ne naziva ih turističkom patrolom nego nekakvim mozaičnim sadržajem pa valjda za to ima i razloga, samo su meni nedokučivi.

'Šušur' je ovogodišnja uzdanica takvog pretpotopnog koncepta i osim što je osvježena zgodnog špicom sa starim fotkama s ljetovanja te malim pomacima u vizualnom stilu snimanja priloga, potpuno je ista kao i sve takve ljetne emisije od stoljeća sedmog do danas. Ekipa HTV-a predvođena zgodnom voditeljicom i vrckavim voditeljem stiže u neko dalmatinsko/primorsko/istarsko mjesto, zasjedne na najfrekventniju točku uz more i onda lokalci oko njih pjesme pjevaju, vezak vezu, s vilama se dovikuju i čine svakojake druge kulturno-umjetničke divote ne bi li privukli pažnju kamere. U međuvremenu se prikazuju prilozi o ovom predivnom kraju, ljudima i običajima, neobičnim pojedincima koji se bave nečim što je HTV-ovcima paramont kreative pa onda na kraju svi zajedno gledaju u suton ili što već.

Kad god netko kaže - a ljudi često kažu - da im te ljetne emisije izgledaju kao HTV-ov poluradni godišnji, netko iz takvih ekipa da intervju u kojem se rasplače nad svojom teškom sudbinom i kaže kako je zapravo to jako zahtjevno, svaki dan putuješ u drugo mjesto, pa vrućina, pa snimanje, pa pronađi ti, brajko, barba Rustimira koji svira gajde koje je sam napravio od kozjih prepucija (izmislila sam ovo, ali znate na kakve fenomene mislim) - i sve je to možda istina, ali koga zapravo briga? Gledatelje sigurno ne jer što bi trebali - potapšati trudbenike javne televizije i reći im: 'Ajde, ajde, zlato, samo ti sjedi doma i odmaraj, mi ćemo Mućke po osamstoti put gledat'? Za gledatelje je jedino važno je li neki mozaični i zabavan sadržaj koji im se nudi, bilo ljeto ili zima, zaista zabavan i mozaičan ili je riječ o stoput prožvakanom istom konceptu, samo s drugom generacijom voditelja svakih pet godina.

A 'Šušur' je upravo ovo potonje. Jučer gostujući u Starom Gradu, prvo nas je podsjetio na brejking njuz da je u tom mjestu (prije samo sto pedeset godina) snimana serija 'Naše malo misto', onda je malo snimala nekog lika koji je glumio da je poštar iz te serije i da čita dnevnik o tome kako je u misto došla ekipa emisije i kako sidi na rivi i razmišlja pa smo gledali Nevenu Rendelli i Danijela Despota kako side i razmišljaju, a nakon toga je uslijedio red priloga o otočkom fotografu, red muzičkih numera lokalnog blues banda i tako redom dok nisu potrošili minutažu, što je, čini se na kraju krajeva, zapravo i glavni smisao. Desetljeća prolaze, a koncept se ne mijenja, HTV i u svojem razigranom, ljetnom izdanju ostaje slabo pokretan mastodont koji se vrlo lako i spremno oslanja na lijene šprance.

Interesantna mi je jedna stvar. U nekoliko sam navrata imala prilike razgovarati s pripadnicima slabije vidljivog, tehničkog osoblja takvih HTV-ovih emisija i oni su mi svaki put znali ispričati gomile sjajnih anegdota s takvih putovanja i snimanja mozaičnih emisija po malim mjestima. Živopisni likovi u takvim su anegdotama bili mnogo živopisniji od lokalnog uzgajivača organskog rajskog nektara ili kojeg već poljoprivrednog čuda, mjesne pjevačice jazz standarda ili osamsto devedeset i osme klape koja uz šum mora pjeva o maslinama, stinama, kamenu i materi. Događaji iz takvih anegdota mnogo su zornije dočaravali život u takvim malim mjestima negoli turističko-brošurna verzija koju nam HTV nudi u 'Šušuru'. Čovjek se zato mora zapitati zašto i kako takve epizode ne dolaze do ekrana, kada su već navalili ljeti gledatelje upoznavati s manje poznatim lokalnim štiklecima iz života malih mjesta. Zar se doista tako teško malo odmaknuti od rive?