'Bio sam mlad i naivan, nisam ni slutio kakav će politički odjek imati moj film', objasnio je Anurag Kashyap uoči projekcije jedinstvene indijske docudrame 'Black Friday', koja je u konačnici imala itekakav odjek – godinama je bila zabranjena u njegovoj zemlji, unatoč zanimanjima svjetskih festivala i uglednom međunarodnom statusu redatelja.

Kashyap je ponosni 'vlasnik' jedne od dviju velikih retrospektiva na ovogodišnjem Karlovy Vary International Film Festivalu. Uz talijansku ljevičarsku ikonu Elija Petrija, koji nije mogao do Češke iz objektivnog razloga – naime, mrtav je već 32 godine. Osim toga, Kashyap je istinska ikona mnogih A-festivala, trenutno najrazvikaniji po prošlogodišnjoj dvodjelnoj krimi-epici 'Gangs Of Wasseypur', ali prije svega kao čovjek čije je ime već godinama sinonim za nezavisnu produkciju i provokaciju u zemlji u kojoj raspjevani bolivudski maratoni teroriziraju tržište isto kao i holivduski trash američko.

A njegov odmak od domicilne filmske mašinerije jest upravo 'amerikaniziranje' indijske produkcije, tj. činjenica da je Kashyap među onima koji snimaju 'najzapadnjačkije' indijske filmove današnjice, iako pojam 'zapadnjački' u kozmičkom sudaru s jedinstvenim svemirom kulture indijskog potkontinenta prije svega podrazumijeva novu vrstu neobičnog i živahnog amalgama.

Takav je i njegov 'Black Friday', dinamična, čak 143 minute duga, ali ni sekundu dosadna rekonstrukcija terorističkih napada na Mumbai 1993. godine, ishodište mnogih drugih sličnih akcija islamskih ekstremista, kako 2003, tako 2006. i 2008. godine. Kashyap se nije cenzurirao ni u  jednom pravcu, jasno napadajući ekstreme i idiote svih vrsta – otvoreno pljuje po sukobima religija i ideologija, prikazuje krvava policijska mučenja pa čak daje i nezamislivu pozadinu cijele akcije, kao odgovor na genocidne napade te masovno klanje i ubijanje muslimanskih muškaraca, žena i djece od strane agresivne hindu većine.

Rezultat je edukativno, ali i iznimno zabavno gledanje, koje katkad podsjeća na američke serije tipa '24', ali s neizostavnim indijskim feelingom, glumom, glazbom, ambijentom, brkovima i rejbanicama...

Slični sudar svjetova, samo daleko radikalniji, potpisuje David Zellner, redatelj 'Kumiko, the Treasure Hunter, istinitim događajem inspirirane priče o Japanki koja odluči potražiti blago zakopano u snijegu filma 'Fargo' braće Coen. Pa putuje ravno u pravi Fargo, apsolutno opsjednuta idejom o pronalasku novca koji će joj promijeniti život.

Sniman u Japanu i SAD-u, 'Kumiko' (s poslovično odličnom, ali za američko-japanske koprodukcije već pomalo dežurnom Rinko Kikuchi)  nastajao je čak deset godina, no Zellner i njegov brat Nathan, s kojim producira sve svoje uratke, uspjeli su dostaviti zanimljiv i na trenutke iznimno duhovit, ali uvijek šarmantan, koliko i učinkovito uznemirujući uradak o jurnjavi za snovima pod svaku cijenu. Rezultat je mješavina tipičnog američkog indieja i modernog japanskog dramedyja. Tko bi rekao da takav brak može funkcionirati, unatoč tome što se film u globalu čini pomalo nedorečenim.

Baš kao što je iznenađujuće u kojoj su mjeri Walter Fasano i Luca Guadagnino uspjeli 'saštrikati' iznimno efektan kompilacijski esej 'Bertolucci on Bertolucci', sazdan isključivo od intervjua s televizije, uz ponešto kućne arhive. Sve zajedno oko 300 sati sirova materijala i dvije godine posla da se on uobliči u suvislu cjelinu, predstavljenu lani u Veneciji.

'Bertolucci on Bertolucci' je fascinantna lamentacija o filmu, umjetnosti, ljubavi i politici, seciranje nekoliko desetljeća sazrijevanja Bernarda Bertoluccija, redatelja, pjesnika, intelektualca i komunista, s posljedičnim seciranjem slike svijeta koja se zajedno s karakterima protagonista mijenjala kroz isti protok vremena.

Ovaj dokumentarac nije samo priča o filmovima talijanske redateljske ikone, već i prava mala škola povijesti, kulture i umjetnosti za neke nove klince. Osim toga, 'Bertolucci on Bertolucci' je podsjetnik na to u kojoj mjeri filmski djelatnici i mediji funkcioniraju u skladnoj simbiozi, ma koliko se trudili to prečesto opovrgnuti. O Terrenceu Malicku nikada ne bi mogli snimiti ovakav film.