Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, životni i glazbeni partneri, nakon svojih dugih i bogatih karijera predstavljaju novi, zajednički projekt. Riječ je o glazbenoj priči koju rade pod imenom Mr. Lee & IvaneSky
Nakon dva uspješna soundtracka napravili ste vlastiti projekt. Kako ste se odlučili za njega i što planirate s njim u budućnosti?
Ivanka: Uz pjesme iz filmova 'Kauboji' te 'Sonja i bik' događale su se i neke zajedničke predstave i usputne pjesme kroz jedan natječaj, skupilo se trenutaka i evo, dosta gotovih pjesama. Stavit ćemo vam ih na raspolaganje i nadam se da će se neka zavrtiti, a u budućnosti se nadamo se i pojedinačnoj prodaji u suradnji s nekim svjetskim agencijama.
Mrle: Bez obzira što glazba djeluje nekomercijalno, ona se jednostavno lijepi za slušaoca, otvara ili, bolje rečeno, gradi jedan novi prostor, velik kao kuća, kućica, straćara, šator, mišja rupa, rupica za putac… makro u mikro kosmosu. Do sada smo samo stvarali ovu našu glazbu, a od sada imamo namjeru što više je izvoditi uživo. Uvijek sam imao potrebu uz neki normalni band, u ono vrijeme su to bili Termiti, danas su to Let3, imati projekt. Taj projekt nekad je bio Strukturne ptice, danas je to Mr.Lee & IvaneSky koji je samo nastavak Strukturnih ptica koje sve ovo vrijeme i dalje postoje. To se nekad zvalo: multimedijalni projekt, radila se glazba za neku namjenu, specifičnu predstavu, performance. Strukturne ptice okupljale su razne umjetnike, fotografe, video umjetnike, glumce, performere, glazbenike, kipare i slikare. Danas također radimo glazbu za određenu namjenu: film, kazalište, izložbe i također surađujemo s mnogim umjetnicima, dakle, sve je ostalo isto. Veseli me što sam prvi projekt Strukturnih ptica radio s Romanom Grozićem s kojim nakon toliko godina, ponovno surađujem i koji nam je napravio ove predivne fotografije.
O kakvoj je vrsti glazbe riječ i koliko je to drukčije od onoga čime ste se bavili u svojim bendovima?
Ivanka: Kemija drugosti proizlazi i iz života koji smo dosad vodili. Izašlo je nešto vrlo zanimljivo. Podloga je ambijentalna i čini se da nema strukture, tekstovi su vrlo jednostavni i u mantričnoj formi. Stampedo je isto funkcionirao, donekle, na začudnosti, no ne na ovakav stilski način. Glupo je u biti, pričati, valja tu glazbu poslušati.
Mrle: Nije uvijek cilj napraviti glazbu. Često je to poigravanje sa šumovima, bukom, filtriranje odnosa, pogleda u prazno, izvijanje sarme. Problem je što na sve to Ivanka uvijek uspije otpjevati vrhunske vokalne dionice, pa se u konačnici sve to ipak pretvori u pjesmu. Ponekad se tu uključi i cijeli orkestar.
Po čemu ćete se izdvajati od ostalih glazbenih projekata i izvođača na sceni? U čemu je vaša posebnost?
Ivanka: Pa sad, prijatelji su nam sretni, sviđa im se. Ima takve glazbe globalno, no na ovim prostorima, u našim mjernim jedinicama, ne tako puno. Pa hajde, recimo da je se ne sramim pustiti, dapače. Mrle je veliki motivator, autor i radnik. S njim ste stalno u poslu, čak i kad objektivno niste.
Mrle: Sve što je većini dobro, ja uglavnom ne razumijem. Većina umjetnosti je žabokrečina na loju, vrhunac dosade je kad to postane elitizam, kuće su kod nas uglavnom prevelike, s malim prozorima i ružne, stisnutost, malodušnost, dosadnjikavost...
Kako izgleda kad vas dvoje stvarate, radite skupa?
Ivanka: Gdje god Mrle jest, ima studio, radni kut, bilo što i stalno nešto kopča, puni boce, pretače zvuke, šilji neke gumbiće. Onda me u nekom trenutku zovne i ja uzmem mikrofon i počnem nešto pjevušiti. Tad se sjetimo nekih ljudi koji nam super mogu ovo ili ono odsviratim pa dalje šaljemo na šivanje Iztoku Turku. Suradujemo s Oljom Dešićem, Matejom Zecom, Slavkom Avsenikom Jr. koji rade vrhunske aranžmane za orkestre, a od gostiju na klaviru je tu Matija Dedić.
Mrle: Osim što postoji sport i glazba, postoji i sex i glazba.
Kome prvo pustite ono što ste napravili, snimili i tko vam je najveći kritičar?
Ivanka: Naša šira obitelj nastrada. Moraju se baš namučiti s nama (smijeh). Prijatelji, slučajni poznanici, svi nesretnici. Najveći kritičari smo mi sami na kraju, bez obzira na to koliko zbilja uživamo raditi skupa.
Mrle: Puštamo vodu...
Posvadite li se ikad i tko u takvim situacijama prvi popušta?
Ivanka: Da, svađamo se dosta, nikad u vezi glazbe, nego oko gluposti. Prva ja popustim jer ja sam ipak pametnija.
Mrle: Volim kad pametniji popušta.
Tko je izabrao ime 'projekta'?
Ivanka: Nas dvoje uz pomoć Anđela.
Mrle: Anđeli svijetle na ozračenim bočicama s vodom... neuro-liberalni deguntatizam. Na +1 mikromeridijanu postoji procijep na kojem se nalazi lift pomoću kojeg se brzo i jednostavno dolazi u prostor u kojem su boje jako izražene. Posebnu pažnju posvetili smo fuksiji i ljubičastoj boji, koje su se odbijale i preklapale, čineći ogromne mjehure pod utjecajem eha i dva interesantna i za nas bitna elementa: Mr. LEE i Ivanka LAA ili LEE / LAA, iz čega je uslijedio glazbeni pravac Lee - Laa country glam. Daljnji izračuni i uključivanje numerologije doveli su nas u konačnici do imena: Mr.Lee & IvaneSky.
Već ste počeli nastupati. Kako izgledaju vaši nastupi, što izvodite, kakav vam je repertoar?
Ivanka: Repertoar su naše pjesme, trajemo točno onoliko koliko je potrebno. Budući da je to u našim glavama projekt, ni jednom nije bila ista postava. Sljedeći nastup bit će nam uz Vavu (ex Laufer), Dražena Baljka (Let3), Ivana Valušeka na sitri te Ivana Bojčića (Let3, Morso). Kako su to ljudima nepoznate pjesme i formati su im zanimljivije strukturirani, uživamo u tom novom strahu. Poput Bowiejevih apsolutnih početnika.
Mrle: Pjesme su raznolike. Svaka zahtijeva neki svojevrsni pristup, sazvučje, instrumentarij. Na jedan način je to prednost, s druge strane izgleda kao prevelika grupa ljudi da bi neki svirali samo u, primjerice, jednoj pjesmi. No specifičan zvuk, načini sviranja dotičnih osoba i spoj različitosti, jako su važni u konačnim izvedbama naših točaka.
Kakvi su vam planovi - singlovi, album?
Ivanka: Da, naravno, još nismo gotovi, no nećemo, nadam se, nikad stati. Voljeli bismo još puno toga napraviti i s puno dragih ljudi.
Mrle: Bit će ludo.
Kako i gdje provodite ovo ljeto?
Ivanka: Uglavnom radno. Kako smo dosta uz more, osjećaji u meni su dosta izmiješani. U Voloskom se osjećam kao na godišnjem odmoru bez kraja pa to smeta Mrletu (smijeh).
Mrle: Ljeto je vruće godišnje doba, teško se komunicira, svi su usporeni, dosadne su priče o moru i kupanju; sve u svemu sunčano i depresivno. Jedva čekam da se smrkne i da akcija krene.
Ivanka i Mrle povezani su privatno i poslovno