'Kuhanje povijesti', odličan dokumentarac redatelja Petera Kerekeša, premijerno je prikazan lani na Zagreb Film Festivalu, ali tek je sada krenuo i u službenu hrvatsku distribuciju, zahvaljujući udruzi Restart i Dokukinu CROATIA. Priča o vezi hrane i ratova, snimana i u Hrvatskoj, dala nam je savršen povod za razgovor s redateljem – jesu li hrana i sukobi uistinu toliko usko vezani i odakle uopće ideja da snimi film o kuhanju i ljudima u ekstremnim situacijama poput rata?

'Puno sam kuhao sa svojim ocem, još od djetinjstva pa sve do odraslog doba, kada bih ga posjećivao vikendom. Tijekom zajedničkog kuhanja pričali bismo o različitim snovima. Jedan od snova koji smo dijelili bio je taj da imamo automobil kojim bismo razvozili hranu filmskoj ekipi, u kojem bismo mogli i kuhati. Nekako smo počeli razgovarati o odgovornosti koju kuhar ima prema ljudima koji snimaju film. Ako bi oni pojeli loš ručak, tada bi i film pošao po krivu. Dobio sam ideju snimiti film o povijesti gledanoj s pozicije kuhara. Tada je moj otac rekao – pa, vojni kuhari su također važni. Ideja se rodila taman kada smo završili sarmu. Dakle, bilo je brzo.

Koja je vaša najdraža priča od svih u dokumentarcu?

Stvarno volim sve priče koje su u filmu. Teško je reći koje mi je omiljeno jelo... Ali ako moram izabrati jedno, izabrao bih posljednju priču, o kuharu s njemačke podmornice koja je potonula 1962. On je jedini preživio od posade. Sve su priče zasnovane na borbi između dva neprijatelja, Rusa i Nijemaca, Srba i Hrvata, ali ovo je priča o sukobu Čovjeka i Sudbine.

Zanimljivo je da su unutra Hrvati i Srbi... Kako ste se odlučili izabrati ratove i priče?

U početku sam se morao odlučiti što ću kuhati u svojoj kuhinji. Odlučio sam se usredotočiti samo na europsku povijest. To je kao s restoranom – ne možeš kuhati sva jela svijeta ako želiš imati dobar restoran. Stoga sam se usredotočio na povijest koja mi je mentalno bliska. A želio sam imati i svjedoke, zato je on samo o 20. stoljeću. Pa sam se tako odlučio za Drugi svjetski rat, mađarsku revoluciju 1956, francuski rat u Alžiru, okupaciju Čehoslovačke i rat u Hrvatskoj.

I onda, čija je kuhinja bolja – hrvatska ili srpska?

Bosanska. (smijeh)

Radili ste i na dokumentarnom filmu 'Across The Border' s hrvatskom redateljicom Biljanom Čakić Veselić i drugima. To je bio posljednji dokumentarac koji ste snimili prije 'Kuhanja povijesti', no između ta dva naslova prošlo je pet godina. Zar su toliko trajale pripreme za 'Kuhanje'?

U osnovi, da. Obavili smo ogromno istraživanje, osobno sam upoznao 106 kuhara. Samo u Hrvatskoj razgovarao sam sa 12 kuhara, od doba partizana preko kuhara u Lepoglavi tijekom sedamdesetih i kuhara iz ratnih dijelova Slavonije, Knina..., do kuhara iz mornarice – sve to zahvaljujući Danijeli i Dei, koje su obavile istraživanje.

Početkom milenija, u Japanu se pojavila teorija da je maloljetnička delikvencija u zemlji narasla zbog porasta konzumacije fast fooda. Vjerujete li i vi da postoji veza između ljudskog ponašanja i prehrane?

Definitivno, da. Hrana nas definira, definira naciju. Što je nacija? Skupina ljudi koja dijeli zajednički jezik. Jezik kojim govorimo i jezik kojim jedemo.

'Kuhanje povijesti' također pokazuje vezu kuhanja i politike. Smatrate li da bismo trebali napraviti analizu prehrane u saborskoj menzi – možda bismo mogli pronaći uzroke ponašanja mnogih političara...?

Hrana nije samo materijalna, ne daje nam samo energiju, jedenje je kompliciran ritual koji puno govori o našoj kulturi. Branko Trbović, osobni kuhar Josipa Broza Tita, istražio je vezu između hrane i politike te izjavio: 'Njegovim (Titovim) odlaskom došle su druge garniture i ja možda ovako malo pretjerujem kad kažem da smo se ponovo vratili na seosku ishranu, na one ljude koji su došli... da su to donijeli sa sobom sa sela, je li to bio kajmak, srpski sir... Prema tome, to je forsirano, nije se više vodilo računa o svjetskom nivou...'

Što je sljedeće? Jeste li razmišljali o nastavku, možda dokumentarcu o kuhanju i diktatorima, proširenom konceptu dijela s Titom... Ili možda filmu o vezi američkih policajaca i krafni? :)

Želio sam nakon ovog snimiti film o gladi. Ali u isto vrijeme snimljen je film 'Zvukovi insekta', o čovjeku koji počini samoubojstvo izgladnjivanjem. Tako da moram pronaći neku drugu temu.