Foo Fighters su na dodjelu MTV-jevih filmskih nagrada, održanu u ljeto 2011, pozvani da teatralno zatvore šou jednim od svojih novih singlova, klasičnim rock and roll nastupom koji je (baš kao i cijeli njihov povratnički projekt 'iz garaže') dobrano zazivao duh gitara devedesetih. Odsvirali su 'Walk', onako školski, za odjavnu špicu, u svom prvom nastupu na dodjeli MTV-jevih nagrada od 2005.

Tek pola godine kasnije, sličnu su stvar ponovili i na ovogodišnjoj dodjeli Grammyja, ali više ne primarno kao bend koji svojom glazbom treba spustiti zavjesu – zapravo, 'Walk' je bio tek uvod u pravo spektakularno zatvaranje večeri jer rifovi nisu bili dovoljni: nedostajao je beat, elektronička euforija superzvijezde 'novog kanadsko-američkog dancea', producenta deadmau5-a, koji je izvedbom remiksa njihovog hita 'Rope' zatvorio ceremoniju uz Grohlovo ritmičko cimanje glave. Baš onako kao što, kako što su već primijetili mnogi komentatori, to i priliči 2012. godini – Grammy je zatvoren dubstepom, tj. njegovom američkom verzijom koja je i mimo deadmau5-a trijumfirala na jednoj načelno tradicionalnoj dodjeli glazbenih nagrada.

Skrillex, koji je kući otišao držeći čak tri prestižna priznanja u ruci, danas je drugi najpoznatiji krak novih superzvijezda stadionskih plesnjaka, klinac koji izgleda kao nezakoniti sin Marilyna Mansona i Coreyja Feldmana, a baš poput mnogih drugih kolega (na čelu s Bassnectarom), ne samo imidžom, već i korijenima (nekadašnje djelovanje u kalifornijskim punk i post-hardcore projektima), ali i sadašnjim 'bangarang' zvukom podsjeća na to zašto je brostep zapravo dobrim dijelom i novi rock. U onom smislu u kojem su to nekada, recimo, bili Prodigy, kao bend koji je iznikao iz ravea, ali se razvio u omiljenu plesnu atrakciju onih koji ne čuju dalje od vibracija žica električne gitare – s tom razlikom da su današnji šampioni brostepa krenuli drugim putem, od rocka koji su onda transformirali u rokersku elektroniku, s distorziranim basom koji donosi digitalizirani duh heavy metal rifova. Dijelom i uz pomoć bendova tipa Korn, koji su snimajući 'The Path Of Totality' upravo sa Skrillexom i ostatkom novih jurišnika laptop generacije remiksirali svoj status za neke nove klince, tinejdžere 21. stoljeća, kojima je nu metal daleka i krajnje nezanimljiva povijest. Nije čudo ni to da Jonathan Davis sada snima 'elektronički album' pod pseudonimom J Devil.

No ova nova vojska junaka američkih plesnjaka, makar jahala energiju i estetiku rock and rolla, bratimi puno više toga u alkemijskom loncu – poslušate li samo nove albume Bassnectara, J Devilove glazbene opsesije ili friške uratke Ruska (Britanca koji se udružio sa Cypress Hillom), zapljusnut će vas kolaži kompletne povijesti elektroničke glazbe britanskog otočja, sve od acid housea i ranog 90's ravea preko 2stepa i grimea do junglea i klasičnog dubstepa. Nevjerojatno, ali u 2012., kao da se posljednja dva desetljeća britanskog clubbinga ogledaju u suvremenoj američkoj produkciji!

Postoji vrlo jasan razlog zašto se moralo pronaći novo ime za glazbu koja je sa starog prešla na novi kontinent – pri preplivavanju oceana dogodila se mutacija, transformacija brit-dubstepa u američki brostep. Izvornik se kupao u oblaku skunka izniklog na plantaži karipskog duba, dodatnim razvodnjavanjem grime instrumentala u smjeru opuštenije, kanabisom relaksirane, mračnjikave kljucaone. Dolaskom istih ideja na razuzdana američka sveučilišta, dubstep se šlepao na veliku revoluciju elektronike u mainsteramu, predvođenu suludim uspjesima Black Eyed Peas i i Davida Guette, ali se morao prilagoditi drugoj viziji sveučilišne zabave. Konačno dijete promjena prozvano je brostep, klasični parti music za gnječenje konzervi pive u glavu, euforičan i agresivan pomak s marihuane na alkohol, futuristički plesni rock and roll u kojem su srednji tonovi posve pojeli sub-bass.

Reperi su ga pri tome popušili prvi, svi od Snoop Dogga preko Kanyea Westa do Jay-Z-ja i Wu-Tang Clan, a nakon Korn te priča da se i Justin Bieber priprema izdati svoju viziju dubstep popa, na red su došli i Cypress Hill, koji su zatražili usluge britanske dubstep ikone po imenu Rusko, a koja je nedavno producirala 'Cypress X Rusko', pet pjesama dugi dubstep EP Cypressa. Sen Dog projekt je 'opravdao' izjavom: 'Dubstep je prirodna progresija hip hopa.' Rusko je, dakle, nedavno objavio i svoj drugi solo album 'Songs', mješavinu svega na što smo plesali od 1989. pa naovamo, uvelike 'očišćen' od brostepa, koji je dobrim dijelom i sâm stvorio – iako priznanje 'krivnju', danas se odriče svoje kreacije pa kaže da američka modifikacija mid-range euforije zvuči kao da vam netko 'sat vremena urla u facu'.

Upravo takav zvuk, u isto vrijeme razigran kao klasična dance musaka, agresivan kao standardni metal i tvrd kao stari hop hop, danas razvaljuje masovne američke partije, novi fenomen klupske kulture u zemlji countryja i hip hopa, tulume na kojima rejva i do nekoliko desetaka tisuća ljudi okupljenih ispred deadmau5-ove divovske mišje glave ili Skrillexove emo frizurice koja se klati iznad džungle kablova i prekidača na mikseti.

Dok su se Britanci s dubstepom držali uglavnom zamračenih klupskih doživljaja, američki brostep profitabilna je stadionska atrakcija, na račun koje žive diskografi poput Smog Recordingsa i Argon Recordsa, kao i omanja horda produkcijskih pionira, od 12th Planet preko Matty G-ja do Noah D-ja i Starkeyja.

Sonny John Moore aka Skrillex je ipak ostao najpoznatiji u gomili – ne samo da je lani na anketi MTV-ja pretekao i Davida Guettu i deadmau5-a u utrci za titulu izvođača godine, već je nakon Grammyja i lansiranja EP-ja 'Bangarang', postao glavnom novom akvizicijom Atlantic Recordsa (nekoć proslavljenog rock i jazz izdanjima). Njegov nadolazeći major label prvijenac smatra se jednim od najočekivanijih LP-ja 2012. Klinac koji je 2009. tek započinjao svoju profesionalnu tranziciju s gitara i punka na kompjutor i beatove danas je jedna od najvećih američkih pop zvijezda – a s uspjehom, naravno, dolazi i titula 'najomraženije osobe na sceni'.

Joel Thomas Zimmerman puše mu za vrat, onoliko koliko može kroz svoju golemu umjetnu mišju glavu sa svjetlećim očima – deadmau5 je Kanađanin koji puni dvorane po SAD-u, a iako je od devedesetih do 2010. prošetao svim elektroničkim žanrovima, zaustavio se kod dubstepa/brostepa, koji diskretno miješa sa svime što mu se nađe pod rukom. Dvije su godine prošle od izlaska njegovog petog studijskog albuma '4x4=12', a obzirom da je on u osnovi bio kompilacija starog materijala, novi se, prvi veliki mainstream uradak također očekuje tijekom 2012.

A dok Skrillex i deadmau5 svoje LP-je porađaju polako i mukotrpno, Lorin Ashton iz San Francisca nastavlja djelovati kao Bassnectar, dodatno transformirajući svoje heavy metal i grunge početke, ljubav prema Metallici i Nirvani, u nevjerojatni čušpajz svega što možete i ne možete zamisliti – njegov novi, nedavno izišli deveti studijski album 'Vava voom' sadrži ne samo briljantne inovacije u žanru hip hopa i ezoterični electro, već i heavy metal rifove te huliganski oi! punk premazan preko drum'n'bassa, savršeno demonstrirajući snagu spajanja nespojivog. Eklektičnost je opet in, a sve dok trese, lupa & udara – čini se da neće tako brzo biti out