Prva ste izdanja objavljivali pod raznim pseudonimima: Unreal, Parallax, Grasshoppers, Pajazzo, Chocolate Chip, Tikataka, Brother's Yard, da biste na koncu ipak ostavili svoje pravo ime Petar Dundov. Zašto sva ta imena prije vlastitog?

Prilično rano sam se počeo baviti produkcijom glazbe, zanimalo me gotovo sve od elektronske glazbe, tako da su kompozicije koje bih skladao bile u velikom rasponu različitih stilova. Kako sam vrlo brzo uletio u svijet izdavaštva s raznim izdavačkim kućama, kreirao sam više pseudonima i stilski ih povezao s glazbom koju sam radio. Nakon izvjesnog vremena kad sam malo bolje upoznao sam sebe i stvorio neki svoj film u svemu tome odlučio sam ga povezati s vlastitim imenom. Mislim da je to prirodan slijed odrastanja svakog glazbenika.

Prvo diskografsko izdanje objavila je početkom 90-ih njemačka etiketa Formadehyd Records. U međuvremenu ste promijenili više izdavača, da biste se na kraju skrasili u Musicmanu. Što ima etiketa Musicman, a što nemaju drugi? Zašto su vas oni privukli da ste im vjerni već posljednjih par albuma?

Recimo da smo slični u pogledima na glazbu i u kojem smjeru bismo htjeli ići sa zvukom. Sa svoje strane imam potpunu slobodu izražaja i budući da se radi o velikom izdavaču i distribuciji, moje ploče se mogu kupiti po cijelom svijetu. Postoji potpuno povjerenje u to što radimo, rezultati su tu i jednostavno nemam potrebe razmišljati o bilo kakvim drugim stvarima osim baviti se skladanjem. To je ono što sam oduvijek tražio.

Unatoč činjenici što iza sebe imate preko 40 izdanja objavljenih u inozemstvu te činjenice da ste kao DJ proputovali svijet i nastupali gotovo na svim kontinentima te da vas izuzetno cijene i spominju neki od najtraženijih DJ-eva današnjice kao što su Laurent Garnier, Timo Maas, Sven Vath, Brendan Moeller, Jeff Mills, za čiju ste etiketu i objavili jedno od svojih izdanja, gotovo ste nepoznati u široj javnosti u Hrvatskoj, dok istovremeno domaći mediji ne pokazuju baš nikakav interes za vas, vaš uspjeh i vašu glazbu. Kako to komentirate?

U Hrvatskoj nema specijaliziranih medija koji bi se bavili glazbom, sve je svedeno na masmedije, a oni se bave općenito svakodnevnim stvarima. To nije ništa čudno jer glazbeno izdavaštvo u Hrvatskoj je izrazito malo, tržište nije dovoljno veliko da bi se ta glazba plasirala. Drugi razlog je to što je elektronska plesna glazba urbani fenomen, a mi jednostavno nemamo dovoljno velikih gradova.

U jednom ste intervjuu izjavili da Hrvatska nema tradiciju elektronske glazbe. Znači da nema dovoljno ljudi koji se bave elektronskom glazbu ili mediji jednostavno zanemaruju ljude koji se bave elektronskom glazbom?

Elektronski instrumenti i prvi kompozitori koji su se bavili tim zvukom pojavili su se u svijetu početkom prošlog stoljeća. U Hrvatskoj se na tom planu nešto počelo događati tek početkom osamdesetih godina. Ljudi se ovdje jednostavno nisu bavili tom vrstom glazbe. Mi smo propustili taj cijeli period i još uvijek danas kad me ljudi pitaju čime se bavim, nakon odgovora gledaju me u nevjerici. Za pravi odgovor na to pitanje treba pogledati malo širi povijesni kontekst. Mi smo bili izolirani u svom svijetu mnogo desetljeća kulturno i informacijski. Teško je iz te perspektive shvatiti što se danas događa u svijetu elektronske glazbe.

Tko su po vašem mišljenju danas jake autorske ličnosti kada govorimo o elektronskoj glazbi u Hrvatskoj?

Danas postoji mnogo mladih autora koji se bave ovom vrstom glazbe, no još uvijek je scena u povojima. Pod jakim autorskim ličnostima pretpostavljam da bi u tu kategoriju mogli ući jedino autori koji imaju iza sebe popriličan opus djela i u tom smislu mi pada na pamet jedino Ilija Rudman.

Nastupali ste puno širom svijeta. Znate li možda statistiku koliko ste puta gostovali kao DJ? Gdje vam je bilo najdraže nastupati, a gdje su vas dočekali kao istinsku zvijezdu elektronske glazbe?

Nisam se bavio statistikom, ali sjećam se perioda party booma nakon 2000. godine i razdoblja kada sam jedno pet godina bio angažiran doslovno svaki petak i subotu bez prestanka. Bio je to nevjerojatan tempo i danas bih uza sve obaveze teško to mogao ponoviti.
Što se tiče nastupanja, stvarno volim svirati i putovati. Svaka zemlja i scena je specifična, zanimljiva na svoj način i svugdje volim nastupati. Kao istinsku zvijezdu dočekali su me na nastupima u Japanu i Americi.

Tijekom svih ovih godina na sceni sigurno ste stekli neki krug obožavatelja ili barem poštovatelja glazbe koju stvarate. Održavate li kakve kontakte s njima?

Naravno, upoznao sam mnogo dragih ljudi i najčešće se srećemo na nastupima. Također, društvene mreže su u tom pogledu napravile revoluciju, posebno za izvođače, jer su učinile komunikaciju jednostavnom, pod time mislim posebno na Soundcloud, Facebook, Myspace i sl.

Imate svoj studio Neumatik u kojem stvarate glazbu i producirate. Kome ste od inozemnih autora u posljednje vrijeme producirali album?

Radio sam na seriji singlova zajedno s Gregorom Tresherom za belgijski Music Man. Također, producirao sam veliki broj remikseva za razne autore poput Rippertona, Namita, Alana Fitzpatricka, Extravelt, Dominika Eulberga i drugih.

Čime se još bavite osim što stvarate elektronsku glazbu?

Profesionalno se bavim isključivo produkcijom glazbe. Slobodno vrijeme provodim s obitelji uz dobar film, glazbu, kazalište, rolanje na Bundeku.

Neko ste se vrijeme bavili poboljšanjem uvjeta nastupa i same organizacije domaćih DJ-eva, no kao da ste digli ruke od toga. Zbog čega?

Unazad par godina kada se pojavio velik broj promotora i klubova koji su počeli organizirati partyje, primijetio sam iz vlastitog iskustva da postoje određeni nedostaci u samoj percepciji kako treba izgledati određeni event, kako ga uspješno realizirati, što je potrebno organizirati od strane klubova, koje su zadaće DJ-eva itd. Bavio sam se uglavnom edukacijom i prenosio sam znanje koje sam stekao u svojim nastupima u svijetu. Bio je to jedan prelazni period i danas mogu reći da stvari dobro funkcioniraju i ljudi koji su uključeni u organizaciju puno bolje razumiju što i kako treba raditi da bi određeni event uspio.

Nekako paralelno ste sa Sergejem Lugovićem osnovali Hrvatsku udrugu autora elektronske glazbe. Koji je smisao takve udruge i koliko ste imali članova?

Smisao udruge je bio okupiti autore koji se bave elektronskom glazbom i pokušati se izboriti za svoje mjesto na glazbenoj sceni u Hrvatskoj. Naime, danas se ova vrsta glazbe kod nas još uvijek ne percipira kao kulturni fenomen koji ima svoje korijene u zemlji već kao nekakav strani trendovski proizvod. Također, mnogo ljudi koji se bavi ovom vrstom glazbe, a radi se uglavnom o mladim ljudima, ne zna na koji način ostvariti svoja prava kao autori i ući u sustav zaštite svojih djela. Tu nam su uvelike pomogli ljudi iz HDS-a s kojima smo zajedno organizirali predavanja i tribine, da na neki način pokušamo dati odgovore na trenutne aktualne događaje u svijetu digitalne distribucije glazbe.

Zagreb je još od ranih 90-ih imao vrlo jak clubbing i nemali broj klubova koji su svoj program posvetili elektronskoj glazbi. O partyjima da i ne govorimo. Kakva je situacija danas?

Danas je situacija dobra, postoji mnogo više klubova i festivala koji njeguju ovu vrstu glazbe. Razika od 90-ih je u tome što se cijela scena preselila iz par velikih u mnogo malih klubova. Također, velike festivale koji su u to vrijeme bili uglavnom u organizaciji domaćih promotora danas uglavnom organiziraju strani promotori. To se posebno može vidjeti kod ljetnih festivala na obali.

Mnogi koji jako dobro poznaju vaš rad tvrde da je glazba koju vi stvarate inteligentna i puna života, što će vjerojatno s gnušanjem odbiti protivnici elektronske glazbe koji tvrde da je to muzika bez duše. Jedan od vaših stavova o glazbi koju stvarate je da je to plesna glazba koja prenosi emocije na plesni podij, ali istovremeno dovoljno apstraktna da možete uz nju meditirati. Kako biste danas opisali glazbu koju stvarate?

Teško je opisati glazbu općenito, jer spektar utjecaja na moj muzički stil je vrlo širok. Recimo da sam na zadnjem albumu pokušao objediniti dvije karakteristične forme, minimalizam i improvizaciju. Zvukovno radim isključivo s sinesajzerima iz razdoblja 70-ih, 80-ih godina tako da je ton fluidan i organski. Meditativni aspekt dolazi iz repeticije i jednostavnih fraza koje se provlače u dugim intervalima, dok emotivni karakter proizlazi i iz harmonijske improvizacije. Mislim da su te dvije komponente neophodne za postizanje potpunog ugođaja glazbe na način da određeno djelo prestaje biti suma individualnih komponenata i postaje bliža nečemu što možemo opisati kao ljudsko iskustvo.

U svijetu ste na glasu kao jedan od originalnih i inspirativnih glazbenika koji stvara inteligentnu elektroniku. Možete li živjeti od skladanje te glazbe, producentskog posla i DJ-iranja?

Mogu živjeti od skladanja glazbe i DJ-iranja jer sam uspio otvoriti globalno tržište i zainteresirati ljude za svoj stil izražaja. Svijet je veliko mjesto i koliko god je neka vrsta glazbe specifična, postoji velik broj ljudi koji vole baš takav zvuk.

Nedavno vam je izašao album 'Ideas From The Pound'. Kombinirali ste techno, trance i house, a i prije izlaska već ga bije glas da je u pitanju jedan od važnijih albuma elektronske glazbe koji će se ove godine pojaviti u svijetu. Što znači izlazak tog albuma u brojkama? O kakvoj nakladi pričamo?

Još nemam podatke o prodaji, ali mislim da će ovaj album nadmašiti nakladu prošlog albuma kojeg smo uspjeli prodati u 5000 kopija.

Aktualni singl 'Brownian Interplay' već je zaživio. Kako stoji na top ljestvicama i kakvi su prvi komentari?

Komentari su odlični, na dan izlaska već se pojavio na iTunes top album charts na drugom mjestu. Također, pojavio se i na velikom broju klupskih i DJ ljestvica.

Kada vas i gdje u Hrvatskoj publika može doživjeti na pozornici?

Svugdje, čitavu godinu nastupam širom Hrvatske, na ljeto me možete vidjeti na festivalima Kanegra, Valkane, Dimensions. Također, bit će dosta nastupa po klubovima.