Antonio Parač, Kristian Bonačić, Nina Mileta, Filip Mayer i Ivan Maltarić najmlađi su glumci dugoočekivanog filma za djecu 'Koko i duhovi'.

'Čekalo se 53 godine', kaže režiser Daniel Kušan, koji je s ocem Ivanom adaptirao njegov roman izdan 1958. Godinama se čekalo i na dječji film u hrvatskoj kinematografiji pa je premijera na Festivalu igranog filma u Puli tim zanimljivija po domaći film iz barem dva razloga.

Najavila je prvi hrvatski filmski serijal adaptacija Kušanovih romana. Vjerojatno već na idućem festivalu slijedi 'Zagonetni dječak' prema scenariju Hane Jušić i u režiji Dražena Žarkovića, a potom još 'Koko u Parizu', 'Ljubav ili smrt' te kao prequel 'Uzbuna na Zelenom vrhu', adaptacija romana u kojem se Koko prvi put pojavljuje kao lik.

Drugi je razlog što ćemo kroz likove Koka, Zlatka, Marice, Mikija i Bože pratiti glumački razvoj mladih zvijezda ili onih koje će to tek postati. Da se njihov nastup desio preko bare, danas bi već davali samodopadne intervjue, a ovako na provokaciju da je njegov lik prilično samouvjeren, jedan od glumaca odgovara: 'Možete li, molim vas, ponoviti pitanje?'

Svih petero su osnovnoškolci, taman toliko stari da su na popisu lektire imali Kušanove romane. A ako se prisjetimo vlastitog djetinjstva, Kušan je uz Molnarove 'Junake Pavlove ulice' (roman koji se pojavljuje i na filmu o Koku) bio omiljeno štivo brojnim generacijama. 'Čudno je to, 'Koko i duhovi' mi je jedna od najdražih knjiga o Koku, a nikad nisam zamišljao da bih mogao glumiti Koka. Ne znam kako ću se priviknuti, no imam dosta vremena', kaže filmski Koko Antonijo Parač koji se glumom bavi od vrtića, a pohađa Učilište Zagrebačkog kazališta mladih i aktivno se već četvrtu godinu bavi rukometom igrajući za RK Zagreb.

Kristian Bonačić nakon ZKM-ove sada pohađa Dramsku radionicu kazališta Trešnja i bavi se mačevanjem te urbanim sportovima, a sa Zlatkom, likom dobroćudnog sveznalice i Kokova prijatelja po krvi, ne pronalazi mnogo zajedničkih crta: 'Nije mi se sviđalo što toliko puno čita jer ja jedino čitam lektiru', pa dodaje 'da se Zlatko pravi važan, no pametan je, a to mu se itekako sviđa'.

Najmlađa u pustolovnoj družini je Kokova sestra Marica. Dječaci su se prema njoj ponašali zaštitnički na filmu, a takvi su bili i na setu.

Dvanaestogodišnja Nina Mileta, kojoj je ovo drugi nastup na filmu (glumila je u 'Popravilištu za roditelje' Brune Ankovića), kaže da su je svi tretirali kao princezu, a da je u snimanju i upoznavanju tehnika snimanja naprosto uživala. U slobodno vrijeme Nina se bavi pisanjem priča, a već danas zna da bi se jednog dana željela baviti filmom, glumom i režijom.

Najveću transformaciju napravio je Ivan Altarić. Dječak je s bezbroj hobija, briljira u beatboxu, voli origami i glagoljicu, no nemojte se začuditi ako ga vidite da skejta na waveboardu. U filmu kao trapavi Božo nije u stanju stopirati nogometnu loptu. 'Morao sam glumiti kako padam dok lovim loptu pa sam se sav zaprljao', nehajno odgovara filmski odgonetač misterija.

Filip Mayer najstariji je u društvu, siguran da jednog dana želi upisati glumu na Akademiji dramskih umjetnosti. Nestašni Miki u filmu, u stvarnosti je beskrajno iskren dječak pa zaključuje: 'Bilo mi je super to novo iskustvo i u životu bih volio glumiti, pogotovo sad dok sam još mali pa mi je to još veći wow.'

Zanimljivo je da se svi ti mladi glumci šeću pulskim festivalom kraj 'velikih' glumaca i bez ustezanja će u pola glasa primijetiti kako su vidjeli tog i tog iz neke serije. Kao da nisu svjesni kako su i sami ovdje u ulozi ravnopravnog gosta koji će za par dana možda preuzeti svoju prvu Zlatnu Arenu.