Zanimljivo je kako se status televizije u političkoj areni u zadnje vrijeme promijenio. Nisam megastručnjak niti raspolažem 'tvrdim' podacima uz čiju bi se pomoć moglo pokušati objasniti zašto, ali simptomi su definitivno tu. Još prije nekoliko godina svi aktivni sudionici političkih utrka kao što su izbori borili su se za svojih xy minuta televizijskog vremena kao da je riječ o rodnoj grudi s bogatim izvorištima nafte, a danas se sve češće događa da već zakazane termine televizijskog predstavljanja - jednostavno propuštaju. Vrijeme i gore spomenuti 'tvrdi podaci' pokazat će je li riječ o posljedicama promjene naravi televizije kao medija ili je politička propaganda otkrila nove i uspješnije medije zavođenja podanika, no najsvježiji štiklec u takvom pristupu medijske predizborne utrke definitivno su manevri Kolinde Grabar Kitarović, predsjedničke kandidatkinje, između ostalih, HDZ-a, koja se, eto, sinoć već drugi put nije pojavila na javnoj televiziji onda kada je trebala. Prisjetite se samo koliko je cvileža pratilo svake dosadašnje izbore, koliko se štoperica izraubalo dok su pripadnici pojedinih političkih stranaka i stožeri pojedinih kandidata mjerili vrijeme koje je HTV dodjeljivala svakome od njih i takvo će vam markiranje sigurno biti barem mrvicu - čudno.

Rekoh već - ne znam točno zašto se situacija tako izokrenula. Možda je fora u promjenama vezanim uz televiziju, možda u  promjenama u shvaćanju politike i predizborne kampanje, možda na taj način oni kandidati koji se smatraju moćnijima pokazuju srednjak medijima i pokušavaju im dokazati da birače mogu pridobiti i bez njih, a možda je riječ tek o tehnološkoj 'revoluciji'. Možda su propagandni maheri u stožerima nekih kandidata jednostavno shvatili da danas više-manje svaka budala može skockati neku svoju varijantu televizije, propagandnog filma, audio-vizualnog spektakla i da ga onda - oj, hvala ti internete presveti - može distribuirati za šačicu kuna i pouzdaniji server.

Nešto je slično, naime, učinila ekipa Kolinde Grabar Kitarović, koja je na stranicu znakovite adrese www.kolinda.tv (dakle, Kolindina televizija) uz snimke skupova podrške imenovanoj kandidatkinji, njezine snimljene izjave po raznim krajevima domovine i bližeg inozemstva te ostale priloge kakvi se inače pod normalno prikazuju u Dnevniku ili već nekim predizbornim emisijama na televerzumima - postavila i svoj magnum opus - film pod naslovom 'Kolinda: sjećanja'

Dirljivo djelce od kojih desetak minuta sasvim je novi žanr u domaćem medijsko-političkom prostoru i zasad još ne znam kako bih ga nazvala, no da moram, vrludala bih negdje između 'listajmo obiteljske fotoalbume s političarima' i 'radije bih zubaru na čišćenje korijena'. Možda se varam i potcjenjujem naklonost naših televizionara propagandnoj političkoj ljigotini, ali riječ je o filmu koji na normalnoj televiziji nitko normalan ne bi prikazao, osim eventualno kao plaćeni promidžbeni spot, a to bi, s obzirom na desetominutno trajanje, stajalo kao nezanemariv dio hrvatskoga vanjskog duga i bilo bi s pravom smatrano sumnjivim rasipanjem sredstava u predizbornoj kampanji.

No ovako - eto nam filmića na internetskoj televiziji Kolinde Grabar Kitarović pa pogledajmo zajedno čega se sve to ona sjeća i zbog čega su njezina sjećanja relevantna prosječnom biraču. Da odmah riješimo drugi dio pitanja - ni zbog čega. Sve informacije iznesene u filmu o sjećanjima KGK totalno su nevažne, osim ako je netko baš toliko neodlučan da je svoj glas odlučio pokloniti onom kandidatu koji je u djetinjstvu trčao po širim poljima, pucao iz opakijih lovačkih pušaka i dovikivao se s ljepšim gorskim vilama. Jer o tome nam KGK, njezina obitelj i prijatelji govore u filmu - o tome kako joj je djetinjstvo bilo superkul. I da je s Grobnika. Ovo zadnje se čak pokušava pretvoriti u supervažan podatak jer netko u filmu kaže: 'Kad si Grobničanin nešto zacrta, onda to uvijek i bude tako!' pa bismo mi sad trebali pasti na koljena pred moćnim regionalnim fatalizmom i zaključiti da nam je najbolje glasati za Grobničanku jer ionako nemamo šanse protiv zacrtavanja.

Što se prvog dijela pitanja tiče - onoga koje bi trebalo objasniti čega se sve to gđa Grabar Kitarović sjeća u prigodno naslovljenom filmu - također nemam zadovoljavajućeg odgovora. Jest da to nitko ne bi ni želio, ali kad je već rečeno da film u naslovu nosi riječ sjećanja, mislili bismo da će tu biti neke kronologije, biografije, anegdota, poskočica i osobnog štiha. Nema majci. Da sudimo samo po tim sjećanjima iz filma, ispalo bi da je KGK iznikla s grmljem na Grobničkom polju, malo tamo ganjala traktore i ovce u slobodno vrijeme, išla u školu i crkvu, pa u četvrtom srednje o'šla u Ameriku, gdje je dobila nagradu Ronalda Reagana za nešto. E, da. I učila je strane jezike. Ti vrapca. Šteta što za nju nije čuo nijedan holivudski producent pa da opiči jedan uzbudljivi biopic.

Drugim riječima, čak i ako vas ne zanimaju relevantne informacije, u filmu 'Kolinda: sjećanja' nećete pronaći ni one druge - eventualno zabavne, emotivne, patetične, neke koje bi (pričekajte da uzmem Gastal) zagrijale srca birača ili prikazale kandidatkinju kao toplo ljudsko biće. Nula bodova. Nakon deset minuta gledanja filmića osjećat ćete se tek kao da vas je netko protiv vaše volje uvukao u dnevni boravak dosadne obitelji, koja vas je onda zatupila dosadnim prelistavanjem svojih obiteljskih albuma. U kojima, usput budi rečeno, fali više od tri četvrtine slika jer sačuvaj bože da netko vidi bilo kakav prizor koji bi se mogao pogrešno protumačiti.

I to je, dakle, ono zbog čega Kolinda Grabar Kitarović propušta pojavljivanja na javnoj televiziji. U redu, možda to i nije točan razlog iz kojeg ne vapi za svojom predizbornom TV-minutažom, ali definitivno je jedna kap koja sudjeluje u tkanju njezina kandidatskog samopouzdanja glede medijske prisutnosti. Ona si ima besmisleni filmić. Ima i internetsku tv-stranicu. Ne trebaju njoj uobičajeni medijski kanali. Njima će se, ako me predosjećaj ne vara, posvetiti tek u finišu, pravdajući dosadašnje izostanke prevelikim obavezama 'u bazi', možda tu i tamo spominjući da su 'njezini pristaše sve mogli lijepo pratiti na stranici...'.

I znam što ćete sada reći - takva joj medijska strategija neće pomoći i tako neće pobijediti na izborima. Složit ću se - vjerojatno neće, ali to neće biti zbog takve medijske strategije, bez obzira što u njoj kritizirali - ispraznost sadržaja ili lošu procjenu utjecaja na javnost. Ako ne pobijedi na izborima, to će prije biti zbog sto drugih stvari nego zbog ove. Ovo - glupi filmići koji ne govore ni o čemu i internetski 'TV kanali' posvećeni jednom političkom kandidatu - vjerujte mi - niti su Kolindin izum niti će tako brzo nestati. Naviknite se na njih. Od svih ishoda političke propagande koja nas trenutačno okružuje, najizvjesniji je onaj u kojemu ćemo se upravo ovakvih gluposti u budućnosti još itekako nagledati.