Zbog mantraškog fuzz funka i blues riffsa u kombinaciji s alžirskim raiom i egipatskim popom u najavama i opisima često ih vole okarakterizirati kao Led Zeppeline iz Sahare. Glazba koju stvaraju šarmirala je publiku, glazbene kritičare te brojne top glazbenike, od kojih su s nekima i uskoro surađivali na svojim izdanjima i nastupima; bili bi to Carols Santana, Robert Plant, U2, Radiohead, Coldplay, Wilco, Brian Eno, Dirty Dozen Brass Band, TV On The Radio i Henry Rollins.

Tinariwen i Zagreb do sada su se nekoliko puta ugodno podružili na njihovim sjajnim koncertima, a novi susret zakazan je za 10. srpnja u Vintage Industrialu.

Tinariwen dolaze iz Sahare, iz sjevernog dijela Malija, no okupljeni su 1979. godine u Alžiru. Naziv grupe na tamasheku, jeziku Tuarega, znači prazan prostor, a opisuje njihov dom, beskrajnost pustinje iz koje dolaze. Nakon mirovinskog sporazuma u Maliju, Tinariwen se vraćaju svojemu domu, a ružje mijenjaju za električne gitare. Pažnju glazbene scene izvan Sahare dobivaju 2001. nakon izdanja 'The Radio Tisdas Sessions' i nakon izvanrednih izvedaba na festivalima Festival au Desert i Roskilde. Svjetska slava širi se poput pupoljka nakon albuma 'Aman Iman'.

Kada su jednom prilikom Thoma Yorka iz Radioheada upitali čime se bavi u slobodno vrijeme, odgovorio je da upravo pokušava skinuti Tinariwen na gitari. Među poklonike tih pustinjskih rokera ubrajaju se i The Rolling Stones koji su ih pozvali da im budu specijalni glazbeni gosti na festivalu Isle of Wight.

Od 2001. do kraja 2015., Tinariwen izbacili su ukupno sedam, sjajno prihvaćenih izdanja; 'The Radio Tisdas Session', 'Amassakoul', 'Aman Iman: Water is Life', 'Imidivan: Companions', 'Tasslli', 'Emmaar' i 'Live In Pari