Chris ima kockarske dugove pa on i tata planiraju kako će ubiti Chrisovu i Dottieinu majku, koja nikog ne voli i koju nitko ne voli. Njezina će polica osiguranja ne samo vratiti dugove, već će omogućiti i početak boljeg života… U centru priče je, dakle, white trash obitelj s karikaturalno naglašenim općim mjestima, do te mjere da bismo je lako mogli proglasiti rubno sposobnom za samostalan život, vrlo niskog kvocijenta inteligencije, ali s izraženim animalnim osjećajem za preživljavanje. Tako su Ansel i Chris dovoljno pametni da shvate da ne mogu sami utamaniti bivšu ženu, odnosno majku, pa odlučuju da će unajmiti profesionalnog ubojicu – Joea (Matthew McConaughey) – inače policijskog inspektora koji radi takve poslove u 'fušu'. No problem je u tome što Joe inzistira na plaćanju unaprijed, a kako mala simpatična familija nema casha – moraju dati polog, u ovom slučaju preslatku sestricu Dottie. No Chris nije bio dovoljno bistar provjeriti tko će doista naslijediti policu osiguranja, ali je to zato unaprijed učinila Sharla, misleći da je pametnija od svih, pa i od Joea…

Friedkinov film je pulp crna komedija, a riječ je o njegovoj drugoj suradnji s dramskim autorom i scenaristom Traceyjem Lettsom – naime, prije nekoliko godina snimili su zajedno prema Lettsovom tekstu film sličnog profila, 'Bug', svojevrsnu vježbu o paranoji i klaustrofobiji, kako su o 'Bugu' pisali dosta zadovoljni kritičari. Očito je da u priči 'Ubojitog Joea' Letts zapravo provocira kroz žanr bajke, jer Dottie sanja da će je princ na bijelom konju spasiti od odvratne familije/rodbine, uključujući zlu kraljicu/pomajku koja ustvari funkcionira kao njezina svodnica. Naravno, njezin princ je patološki ubojica pa priča teško može pretendirati na happy end, dapače po neumitnosti užasa više podsjeća na grčku tragediju. Krvavi finale ipak nosi i crtu humora – neobičnu i uvrnutu situaciju koja involvira nasilje, seks i pohani pileći batak… ukratko, nije za nježnije dušice.

Cast je odličan: Gershon i Haden Church sjajni su kao karikaturalni bračni par pasivnog i mentalno sporog tipa u vezi s britkom, amoralnom ženom, stvorenom za preživljavanje. Mlada britanska glumica Juno Temple ulogom Dottie definitivno se svrstala u one koje ozbiljno obećavaju – ali ipak najveće riječi hvale zaslužuje Matthew McConaughey, patološki teksaški ubojica, kao uredni prisilni neurotičar mekog i smirenog glasa, kojem se smijete dok vam se istovremeno krv ledi u žilama gledajući ga kako pokušava skrojiti svijet/obitelj prema svojim patološkim preferencijama. Otkad se okanio romantičnih komedija, četrdesetdvogodišnji McConaughey čini zanimljivije filmske izbore: nakon uloge advokata u uspješnom trileru 'Cijena istine' odigrao je odličnu rolu tužitelja u filmu 'Bernie'; impresionirao je Cannes, zajedno s Nicole Kidman, kao novinar u filmu 'The Paperboy', a još uvijek ga se može vidjeti u našim kinima u solidnoj ulozi ostarjelog stripera u 'Čarobnom Mikeu' Stevena Soderbergha.

Nažalost, 'Ubojiti Joe' ima i ozbiljne mane: likovi su stereotipni do boli, adaptacija komada prilično je površno obavljena s često predugim scenama kao rezultatom, s likovima koji puno pričaju, a bez najave dramskih pomaka. Crnohumorni element također je zapostavljen pa je gledatelj ponekad prepušten kombinaciji nelagode i dosade. Kako god bilo, glumačka su ostvarenja odlična, i taj moment nas svakako vuče prema svijetloj ocjeni, bez obzira na to što su neki američki kritičari, obrušivši se na ovaj Friedkinov uradak, napisali da se nakon gledanja 'Ubojitog Joea' dodatno mora cijeniti Tarantinov talent, koji u ovom žanru proizvodi remek-djela.