'Kad smo počinjali te davne 1980., nitko nije planirao da ćemo trajati toliko dugo. No dogodilo se. Ako vam je glazba život, onda nema druge nego da je živite - do kraja! Bilo smo ustrajni, gledali naprijed i kad smo se raspadali, znali smo se prilagoditi i sad smo tu', bez previše riječi i filozofije objašnjava nam Srđan Gojković Gile 35 godina opstanka Električnog orgazma. I nije se, kaže, umorio. Kako se uopće može umoriti od života. Slavljenički je koncert ovoga petka u Tvornici, a svirka u Zagrebu od samih je početaka bendu uvijek bila posebna.

'Zagreb nam je jedna od najdražih gradova, a njegova publika dio našeg odrastanja. Još pamtim naš prvi zagrebački koncert u Lapidariju', priznaje 54-godišnji roker koji, unatoč osebujnom glazbenom životu i ludoj mladosti u 80-ima, ne vidi neki sjaj epohe za kojom bi trebalo žaliti: 'Ljudi idealiziraju štošta, pa i to vrijeme. Meni je prekratko trajalo da bih ga uzdizao. Imalo je neki šarm, ljudi su živjeli bolje, ali ne zaboravimo da smo ružne stvari skloni zaboravljati, a lijepe pamtiti. Tako je i s time. Nisam nostalgičan tip. Živim u sadašnjosti, a ne u prošlosti.'

Tijekom godina bend je imao mnogo uspona i padova, 1984. bili su pred raspadom zbog odlaska jednog člana, ali nikad se nisu predali. Te godine prodali su 13 karata za koncert u dvorani Moša Pijade, a sljedeće napunili  Dom sportova. Ustrajnost, tvrdi Gile, njihov je moto. Nikad ne znaš što ti nosi sutra, oni su odlučili vjerovati da nosi - samo dobro. I donio im je hit - 'Igra rokenrol cela Jugoslavija', čija je moć tada i najveće zlovolje tjerala na ples.

'Bilo je to nakon što smo objavili album 'Distorzija'. Dotad smo bili urbani bend koji je svirao samo po glavnim gradovima, no uskoro nema gdje nismo držali koncerte. Rock svirka proširila se po cijeloj Jugoslaviji i odatle ideja za pjesmu. Nismo očekivali da će imati takav odjek i na kraju postati naš pečat', prisjeća se Gile. Uvijek sklon promjenama, kako u glazbi tako i u privatnom životu, prije tri godine posvetio se budizmu i meditaciji. Kaos je zamijenio mir ili, bolje rečeno, volja i trud da ga postigne. Proputovao je Tajland, posjetio i Vijetnam, a nedavno i Burmu. Putovanja na istok poseban su doživljaj: 'Prije sam bio posvećen Zapadu, danas više naginjem Istoku. Ondje se osjećam kao da sam na drugoj planeti. Meditacija je izbistrila moj um, sad sam na pravom putu da ostvarim ono za čime svi težimo, a to je duhovni mir. Moj put ka tome bio je prilično dug, a onima koji misle da se takvo što može dogoditi samo od sebe, poručujem da se prestanu zavaravati. Svaki čovjek ima potencijala za to, ali samo neki postignu taj duhovni element. Čovjek treba naučiti biti sretan.'

Na taj životni obrat potaknula ga je dijelom i roditeljska odgovornost prema danas sedmogodišnjem sinu Urošu kojeg je dobio s televizijskom producenticom Marinom Tarle. Iako već tri godine nisu zajedno, Gile i bivša supruga ostali su dobri prijatelji. Rastali su se nakon deset godina veze, a i danas ih veže sin: 'Dijete je također bilo razlog mog konačnog sazrijevanja, mada to nije slučaj kod svih. Vidim neke koje ni rođenje djeteta ne može skinuti s oblaka na kojima žive.' Uroš je, kaže, energičan dječak, tvrdoglav na tatu. A najveći gušt svih ovih godina vođi Električnoj orgazma ostao je isti, kao što su mu isti ostali i prijatelji.

'Momci u bendu moji su najbolji drugari. I danas se kao i prvog dana veselim kad kombijem krenemo negdje na svirku. Taj put mi je poput neke školske ekskurzije, uvijek sam uzbuđen i jedva čekam da krenemo', kaže. A školske ekskurzije rock bendova znaju obilovati mnogim ludostima, samo što suprotno od onog što mnogi misle, Gile im nikad nije bio previše sklon.

'Najveća ludost koju sam napravio u svom životu je ta što sam odlučio biti roker na ovim prostorima. Sreća u nesreći je bila ta što sam po prirodi jako uporan pa sam dugo izdržao.' Ono što mu je danas teško izdržati je gubitak jednog od najboljih prijatelja Vlade Divljana.

'Vlada i ja smo se savršeno razumjeli iako smo bili dosta različiti. Surađivali smo na mnogim albumima, ja sam gostovao na njegovom, on na mom, snimili smo zajedno i 'Rock za decu'. Tijekom godina zbližili smo toliko kao da smo bili u nekom braku. Vlada se možda nikad ni ne bi vratio iz Australije i opet posvetio glazbi da se 1996. nismo nakon dugo godina sreli u Beogradu i počeli raditi nove pjesme. Imamo toliko zajedničkih uspomena za dva života. Njegov odlazak za mene je nenadoknadiv. Bio je uistinu najbolji od svih, čast mi je što mu bio prijatelj', iskren je Gile.

Nakon koncerta po Hrvatskoj Električni orgazam baca se na snimanje novog albuma. Nove pjesme ove godine trebale bi ugledati svjetlo dana. Pet je godina prošlo od izdavanja posljednjeg albuma; vrijeme je, zaključuje Gile, za nešto novo.