My Buddy Moose, 'Shine shine shine' (Dancing Bear)

Riječani opijeni americanom na prva su se dva albuma trudili biti što bliže svojim uzorima tražeći vlastiti izraz i stil. I onda su sjeli, dobro razmislili što hoće, prije svega što vole, a potom i što mogu, pozvali Chrisa Eckmana i snimili fenomenalan album kojeg se ne bi posramila niti jedna grupa koja americanu smatra svojim glazbenim stilom. Čak ni američke grupe kojima je ta ista americana k'o nama italiana. Da ih se dohvati neki američki agent ili diskografska kuća, svaka od deset pjesama sa albuma 'Shine shine, shine' mogla bi se naći na nekoj od američkih top ljestvica. Kako onih specijaliziranih za americanu, tako i na klasičnim pop i rock ljestvicama. Pametno odlučivši da sve pjesme odsviraju u studiju uživo, My Buddy Moose su snimili uvjerljivo najbolji album u karijeri i jedan od boljih domaćih albuma za globalno tržište. Barem ljubitelja americane ako ne već bazičnog rock zvuka koji na ovom albumu leti na krilima razigranih gitarskih dionica i pitkih melodija gurkajući vas laktom i ne dajući vam da mirno stojite na mjestu. Zaista odličan album. Bila bi prava šteta da se njihova matična diskografska kuća ne pobrine za njihovu inozemnu karijeru.
Ocjena: 9/10

Cyphre Louis, 'Conffesions Of A Miserable Bastard' (d.i.y.)

Teško da je ikome poznata rock scena Ljutomera iz susjedne Slovenije pa kad se odjednom pojavi bend iz Ljutomera i k tome još iznenađujuće dobar, onda je to prava mala senzacija. Ekipa veseljaka (Miloš Bavec, Damir Kotnik, Petar Maovec i Andrej Horvat) otkrila je svrhu svog postojanja svirajući rockabilly na punk bazi koji se komotno može svrstati u u psychobilly ili horrobilly. Zahvaljujući pjevaču Andreju Horvatu, čiji hrapavi glas podsjeća na glas Toma Waitsa ili pak na glas nekog rokera čije glasnice su iz razumljivih i svima dobro poznatih razloga s vremenom popustile i zvuče kako zvuče, Cyphre Louis zvuče vrlo uvjerljivo i originalno. Na svu sreću istovremeno i dovoljno moćno i pitko da se savršeno spoje s klasičnim rock zvukom u kojem bas mijenja kontrabas pa je i bliskost rockabillyu logična. Negdje između irskih poskočica Poguesa, rock psihodelije Cramps i klasičnih punk obrazaca, ali s ipak malo premalo kreativnosti. No kako je 'Conffesions Of A Miserable Bastard' njihov debi album, može im se oprostiti pokoja greška. Za prvi put odlično. Sad se trebaju samo tesati. Nema sumnje da će ih hrvatska publika sigurno objeručke dočekati. Samo ih treba pozvati u goste.
Ocjena: 7/10

She Loves Pablo, 'Burn and Levitate' (Geenger Records/IDM Music)

Dok su postojali hrvatski stoneri Ruiz, She Loves Pablo su bili u drugom planu. Nekako u sjeni onoga što je sjajno radila Ruizova trojka. Imali su oni i album 'Mother Of All' objavljen 2009. godine koji zapravo nikada nije pošteno zaživio. Djelomično kod njihovih najgorljivijih obožavatelja i prijatelja. I onda su se neprežaljeni Ruiz razišli, a She Loves Pablo snimili novi album 'Burn and Levitate' i u potpunosti zasjeli na tron hrvatske stoner rock scene. I ne samo hrvatske. 'Burn and Levitate' zvuči kao opaka konkurencija Queen Of The Stone Age, ali s pitkijim melodijama i razigranim ritmom. Da ne bi bilo zabune, te pitke melodije i razigrani ritam niti u jednom momentu ne smekšavaju njihovu žestinu i energiju. Nabrijana ritam sekcija, odlična gitara i fenomenalan frontman Domagoj Šimek čiji glas daje tu notu globalno uspješne grupe koja samo što nije eksplodirala na svjetskoj rock sceni. Njihove su pjesme gotovo sve redom potencijalni hitovi na kojima ćete zvuk rado pojačati do daske, ali istovremeno i zaplesati dok vam pjesme ostaju zapisane negdje u mozgu već nakon prvog slušanja. Pažljivo razrađeni aranžmani u kojima solaže igraju važnu ulogu u glazbenom sadržaju, ali koje niti u jednom jedinom trenutku ne privlače na sebe pažnju do te mjere da jedu pjesme. Odlični rifovi, sjajne vokalne dionice, prikladna psihodelija i najvažnije – fantastičan groove. Sve je posloženo kako treba i She Loves Pablo su ovim albumom trenutno jedan od najspremnijih i najkvalitetnijih domaćih rock bendova za osvojiti globalnu scenu. Dovoljno dobri da stoje rame uz rame s najvećima, dovoljno moćni da im postanu ozbiljna konkurencija i dovoljno svoji da ostave trag na globalnom tržištu. Sve ostalo je u marketingu i pametnom PR-u. Odličan album odličnog benda, nikad zrelijeg i nikad spremnijeg za osvojiti sam vrh, bez obzira gdje se on nalazio, što je i bit današnje glazbene scene.
Ocjena: 9/10

Muscle Tribe of Danger and Excellence, 'Eagles and Chainsaws' (d.i.y.)

Očigledno pun energije i želje da svira dan i noć, a pri tom bez sumnje vrlo talentiran i spreman da isporuči novu porciju rock adrenalina ne držeći se strogo žanrovskog puta She Loves Pablo, pjevač Domagoj Šimek okuplja bend komplicirano glupog imena Muscle Tribe of Danger and Excellence i snima album 'Eagles and Chainsaws'. Uz odličnog gitarista Andriju Ražnatovića iz grupe Mašinko i Gardens of Hiroshima, te eksplozivnu ritam sekciju koju čine Luka i Andro Jambrošić iz Deaffness By Noise (koji su svirali i u grupama Malady Lane, Straight Outta Fridge i Declaration), nastaje jedan od najboljih rock albuma koji se pojavio na domaćoj i regionalnoj sceni posljednjih par godina. Točnije jedan od boljih rock albuma ove godine čak i globalno gledano. Eksplozivni poput sugrađana iz grupe Kevlar Bikini, moćni poput Pearl Jama i nabrijani poput Rage Against The Machine uz dinamitne, ali ritmične metal & punk rock dionice, MTDE zvuče poput nove američke atrakcije za kojom su svi poludjeli. Dakako, još nisu ali hoće. Barem domaća publika hoće jer nadohvat ruke imaju A klasu čistokrvnog rock benda stasalog na rock bendovima s globalne rock scene koji ne crpe inspiraciju iz novog vala ili nekog garažnog mamuta. Oni su jednostavno pokupili sve što im se dopada, ovdje i sada, bez obzira o kojem se glazbenom stilu radilo, dobro sve to zamijesili, ubacili pravu dozu adrenalina i uz pomoć Marka Mrakovčića (koji je producirao album) snimili malo remek-djelo i objavili ga u vlastitom izdanju. Hard & heavy rock s izmiješanim metal & punk ritmovima u grunge košulji i isporučen na najbolji mogući način. Prava je šteta što su hrvatske radio stanice toliko hermetične prema glazbenim žanrovima s naglaskom na rocku (o nešto čvršćem izrazu da i ne govorimo) i k tome još na engleskom jeziku (u njihovom slučaju odličnom engleskom jeziku koji kod Šimeka zvuči kao da mu je materinji) jer blesavo imenovan Muscle Tribe of Danger and Excellence zaslužuje biti u eteru više puta dnevno. Ovako su ipak prepušteni sebi i svojim PR sposobnostima. Barem dok ih vi ne otkrijete i njihov album ne počnete slušati glasno. Jako glasno!
Ocjena: 9/10