Pretpostavljam da ste počašćeni, ali što to priznanje točno znači u praksi? Što možete konkretno očekivati od toga?

U praksi je to prilika za neku vrstu predstavljanja sebe i svog dosadašnjeg rada i kontakte s ljudima iz svijeta filma do kojih inače vjerojatno ne bih došla. Očekivati ne mogu ništa, jer taj projekt ne može ništa garantirati, prilika je tu, a hoće li se nešto konkretno iz toga izroditi, stvarno ne znam.

Zrinka Cvitešić lani je doživjela istu stvar – koliko je to zapravo pomoglo u razvoju njezine karijere? Jeste li se savjetovali s njom, razmijenili iskustva...?

Zrinki je to puno toga donijelo. U prvom redu, sada ima sjajnog agenta koji brine o njenoj karijeri i to jako dobro radi. Za međunarodnu karijeru agent je neophodan, ogromna je to industrija i sam glumac u tome ne može naći svoje mjesto. Zrinka je veliki potencijal i sigurna sam da će joj se početi otvarati mnoga vrata, zapravo, to se već događa. Čule smo se malo porukicama, nismo još neke velike razgovore na ovu temu vodile, ali vjerojatno hoćemo ovih dana...

Kakve su uopće Vaše glumačke ambicije, ako govorimo o međunarodnom planu. Imate li ih? Vidite li sebe jednog dana u još većem broju velikih europskih, a potom možda i američkih koprodukcija?

Ja volim snimati dobre filmove i rado bih još međunarodnih izleta, kvalitetnih naravno. Ne mogu reći da imam sliku sebe kako negdje nešto veliko radim, više se radi o tome da mi je jasnije što me zanima. Ne ovisi sve o meni i mojim planovima, stvari se odvijaju totalno nepredvidivo pa mi se čini da je zdravo znati što voliš i želiš i potruditi se oko toga, ali ne upirati k'o sivonja. Meni su se najbolje stvari dogodile kad ih uopće nisam planirala. Što se Amerike i Europe tiče, meni je nekako Stari kontinent bliži. Ne samo zemljopisno nego onako, kao da je više za mene...

Biste li živjeli u Los Angelesu da Vam jednog dana to postane opcija?

Ne bih živjela u Los Angelesu, čujem da je to jako ružan grad u kojem su ljudi satima u automobilu. Ni na jednoj fotki ili filmu mi taj grad nije bilo privlačan, dapače. Što ne znači da tamo ne bih mogla provesti neko vrijeme ako bi se dogodila neka zanimljiva poslovna priča. Ali to mi sad nekako nije tema.

Navodno je upravo Vaša nova uloga u Matanićevoj 'Majci asfalta' bila presudna za upadanje u Shooting Stars – smatrate li to jednim od svojih najboljih glumačkih ostvarenja?

Nije navodno nego je tako. Ovu ulogu sam napravila najbolje što sam znala i zadovoljna sam. Malo je nepravedno nešto što sam radila prije pet, šest godina uspoređivati s nečim što radim danas, prolazim sam neko putovanje i proces kao glumica i prirodno je da učim i idem dalje. Na neki način, sve što sam radila povezano je, jedna uloga vodila je u drugu, da nisam u prvom velikom poslu neke stvari skužila, u drugom bih sigurno napravila stvari lošije. To kao da su neke stepenice, ne možeš se popeti na desetu ako nisi prošao prvu ili drugu.

Imate li uopće favorite u svojoj karijeri, uloge kojima se najviše ponosite i one kojima ste najmanje zadovoljni?

Imam, svakako. Smatram se srećkovićkom, jer sam radila puno projekata koji su mi stvarno bili dragi i tim sam ulogama vrlo zadovoljna. Danas bih sigurno drukčije neke stvari odigrala, ali tada sam davala svoj maksimum i to je glavni razlog zadovoljstvu. Postoje i uloge koje ne volim, jer nisam voljela ni projekte i nisam mogla u njima naći nikakav gušt. Srećom, toga nije bilo puno. Međutim i na njima sam na neki način zahvalna. Svaka mi je barem nešto donijela, ako ništa, onda novac od kojeg sam plaćala stan i režije, a to je vrlo bitna stavka.

Koliko ste uopće kritični prema sebi?

Vrlo sam kritična, ponekad prekritična i ne smatram to vrlinom. Naprotiv, mislim da je vrijeme da to malo otkačim i udarim brigu na veselje, ili kako li se to već kaže, haha...

Osvojili ste i mnoge nagrade tijekom karijere – koliko su nagrade važne za Vaš posao, ali i ego?

Ja nekako imam dojam da nijednu ulogu nisam dobila zbog neke nagrade, nego zato što se redateljima koji su mi nudili uloge sviđalo kako radim. Nagrade u tom smislu po mom iskustvu ne znače puno. Što se ega tiče, on ih jako voli, ali rado postaje nezasitan pa sam tom gospodinu odlučila poklanjati što manje pažnje...

Možete li nam reći nešto više o svom novom filmu najavljenom za 2011, 'Bella biondina', kao i svojoj ulozi u njemu?

Nisam vidjela film, snimali smo ga prije dvije godine s pokojnim Danijelom Marušićem i ne znam uopće koji je trenutačni status tog projekta. To je jedna starosplitska ljubavna priča, a moja je uloga sestra glavne junakinje, koju je odigrala Zrinka.

Zrinka je puno pažnje posvetila izboru svoje haljine za put u Berlin, a mediji još više. Hoćemo li to doživjeti i od Vas – da ćemo o Vašem odlasku na festival više čitati u modnim, nego u filmskim rubrikama...? :)

To ovisi o medijima, koji su poslovično skloniji pričama o haljinama. Ja ću se svakako pobrinuti za to što ću odjenuti i ako me budu o tome pitali, zasad ne vidim razloga da na to pristojno ne odgovorim. I što se mene tiče, to će biti to.